Broj: Rev-x 1151/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik iz S. i sina M. P. iz S., protiv tuženika A. P. iz A., kao nasljednika N. P., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1211/08 od 18. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2089/06 od 6. lipnja 2007., u sjednici održanoj 19. rujna 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tuženika te se slijedom toga ukidaju presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2089/06 od 6. lipnja 2007. i presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1211/08 od 18. ožujka 2010. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

II. O zahtjevu za naknadu troškova sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik stana u S., …, s južne strane – lijevo označen kao čest. zgr. 3959/1, /2, i /3, 1. z.k. tijelo, z.u. 9529 k.o. S., te se nalaže tuženiku A. P. da tužitelju izda ispravu podobnu za uknjižbu 1/3 dijela prava vlasništva tog stana na ime tužitelja, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika u protivnom, takvu će ispravu zamijeniti ova presuda.

 

II. Dužan je tuženik A. P. naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 6.649,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba  postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem  se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 96/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP 08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

 

Suprotno navodima tuženika sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer odluka suda drugog stupnja sadrži jasne i razumljive razloge koji se mogu ispitati i koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika u spisu. Stoga kako presuda nije proturječna niti sadržava takve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati ovaj revizijski prigovor nije utemeljen.

 

Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a na pogrešnu primjenu materijalnog prava pazi po službenoj dužnosti.

 

U ovom postupku ne ulazeći, u utvrđeno činjenično stanje koje se u ovoj fazi postupka niti ne može polemizirati sukladno odredbi čl. 285. ZPP-a, iz sadržaja tužbenog zahtjeva, kojeg sudovi nižeg stupnja u cijelosti usvajaju razvidno je da je zahtjev tužitelj upravljen na dva zahtjeva:

 

a. Deklaratorni kojim traži da se utvrdi da je „…. tužitelj isključivi vlasnik stana u S., …, s južne strane lijevo označen kao čestica.zgr.3959/1/2 i /3 i z.k. tijelo Z.U.9529. k.o. S.…“

 

b. Kondemnatorni kojim traži da se naloži tuženiku da tužitelju izda ispravu podobnu za uknjižbu 1/3 dijela prava vlasništva tog stana na ime tužitelja uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika u protivnom će ispravu zamijeniti ova presuda.

 

Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09 – dalje: ZV) u čl. 9. st. 1. propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kada je više zemljišnoknjižnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

 

Ovom odredbom u pravni sustav koji uređuje stvarna prava i pravo vlasništva na nekretnini uvedeno je načelo jedinstva nekretnine koji se primjenjuje od stupanja na snagu ZV-a dakle od 1. siječnja 1997.

 

Odredbom čl. 395. st. 2. ZV-a određeno je da se od dana stupanja na snagu tog zakona odredbe propisa koje su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zagrada od pripadnosti zemljišta, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

 

Dakle, nakon stupanja na snagu ZV-a odluke sudova bez obzira na kojem se propisu temeljile moraju uvažavati načelo jedinstva nekretnine i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od tog načela.

 

U ovom postupku predmet raspravljanja jest stan kao poseban dio nekretnine pa stoga slijedom odredbe čl. 66. st. 1. ZV-a vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

 

Nadalje, na temelju odredbe čl. 67. st. 1. ZV-a vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.

 

Odredbom čl. 69. st. 1. ZV-a vlasništvo posebnog dijela nekretnine (stana u ovom postupku) neodvojivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se samo zajedno s njim može ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti i za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi.

 

Kako u ovom postupku tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva samo na stanu, bez da istovremeno traži i pravo suvlasništva na odgovarajućem dijelu čitave nekretnine s kojim je pravo vlasništva na stanu neodvojivo povezano, sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu u potpunosti utvrdili sve odlučne činjenice u svjetlu u ovoj odluci citiranih odredbi ZV-a pa je slijedom toga valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

U nastavku postupka sudovi nižeg stupnja ocijenit će izvedene dokaze i eventualne nove dokaze koje će stranke u nastavku postupka iznijeti te potom ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Stoga je slijedom navedenog  tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od ukupno 2.518,42 kn kao izreci presude.

 

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 19. rujna 2012.