Broj: Gž-8317/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis, kao suca izvjestitelja  i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. T. iz Z., …, koju zastupa punomoćnik R. J., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice M. P. i II. tuženika V. P., oboje iz S., …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7226/07-30 od 31. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2012.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba I. tuženice M. P. i II. tuženika V. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7226/07-30 od 31. svibnja 2010.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da su I. i II. tuženici usmenom prodajom od 19. siječnja 2000. prodali svoje suvlasničke dijelove od po ½ dijela, a tužiteljica Ž. T. iz Z., …, kupila u cijelosti nekretninu u naravi garaža koja se nalazi u Z., …, označena br. 2, u dilataciji I, unutar objekta, u objektu K3-1 u naselju V. sagrađen na k.č.br. 602,605 k.o. S., ukupne površine 18,06 m2, što su tuženici dužni priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva s njihovog imena na ime tužiteljice po ostvarivanju za upis u zemljišne knjige, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti navedena presuda, te joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 9.487,50 kn, sve u roku 15 dana.

              Protiv te presude žale se I. i II. tuženici iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1 – 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje u tekstu ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinačim, odnosno ukine.

              Žalba nije osnovana.

              U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj, viši, sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

              Nisu osnovni žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

              Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

              Naime, nesporno je da su stranke sklopile usmeni ugovor o kupoprodaji navedene garaže za iznos od 14.000,00 tadašnjih DEM, te da je tužiteljica u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu, što je vidljivo iz priznanice na listu 9 spisa.

              To potvrđuju i same stranke, navodeći da je tužiteljica po isplati kupovnine, od mjeseca siječnja 2000., u posjedu navedene garaže.

              Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužiteljica, sukladno odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP ima pravni interes tužbom tražiti utvrđenje postojanje pravnog odnosa – usmenog kupoprodajnog ugovora, zbog čega je pravilno postupio kada je prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva.

              Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno postupio i kada je prihvatio zahtjev za izdavanje valjane isprave za prijenos prava vlasništva, jer kad se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, a predmet spora je zahtjev za izdavanje tabularne isprave, onda se radi o parnici za ispunjenje ugovora, dakle, obveznopravnoj tužbi, a ne o vlasničkoj tužbi, kako to pogrešno navode tuženici, jer se vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige, sukladno odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 i 141/06 – dalje u tekstu ZVDSP), a ugovor o kupoprodaji je samo osnova za stjecanje vlasništva.

              Pri tome je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da nije od utjecaja činjenica da je predmetna garaža temeljem sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva prešla u vlasništvo G. banke d.d., budući da je iz navedenog sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 10. listopada 1996. čl. 8. ugovoreno da će G. banka d.d. kao vjerovnik steći vlasništvo navedene nekretnine, ukoliko dužnici zakasne s ispunjenjem tražbine, a što tuženici nisu dokazali, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

              Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

              Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu I. i II. tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 25. rujna 2012.