Broj: Gž-221/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

            Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu tog suda Jasni Klarić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15 a , kojeg zastupa punomoćnik B. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6553/10 od 24. lipnja 2010., dana 4. prosinca 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

            I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6553/10 od 24. lipnja 2010.

 

            II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastava žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

            Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži od suda da održi na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-4493/09 od 10. lipnja 2009. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.399,14 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznose specificirane u izreci presude kao i u dijelu kojim mu je naloženo platiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 475,80 kn sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2009. do isplate.

 

            Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st . 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11; dalje: ZPP). Posebno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. t. 11. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu. Traži trošak sastava žalbe.

 

            Žalba je neosnovana.

 

            U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev se odnosi na tužiteljevo potraživanje koje ne prelazi iznos od 5.000,00 kn. Znači, sukladno odredbi iz čl. 458. st . 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Presuda ili rješenje, kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, se na temelju odredbe iz čl. 467. st . 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

            Ispitujući pobijanu presudu nije uočeno da su počinjene povrede iz čl. 354. st . 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 365. st . 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

 

            Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.584,76 kn na ime isporučene i utrošene toplinske energije u stanu u Zagrebu, Mihanovićeva 5 svibnja 2008 do ožujka 2009

 

            Odredbom iz čl. 3. st . 1. t. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 26/03) "opskrba toplinskom energijom" definirana je kao komunalna djelatnost. No, odredbom čl. 1. st . 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 82/04; dalje: ZIDZKG), a koja je na temelju čl. 15. tog Zakona stupila na snagu danom stupanja na snagu zakona kojim će se urediti djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, "opskrba toplinskom energijom" ne smatra se (više) komunalnom djelatnošću.

 

            S tim u vezi na temelju odredbe čl. 41. Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom ("Narodne novine", br. 42/05; dalje: ZPDOTE) taj Zakon je stupio na snagu 26. ožujka 2005.

 

            Obzirom na izneseno, toplinsku energiju valja razmatrati unutar odredaba ZPDOTE te Zakona o energiji, ("Narodne novine", br. 68/01, 177/04, 76/07 i 152/08; dalje: ZE – čl. 3. st . 1. ZE).

 

            Odredbom iz čl. 31. st . 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energiji (''Narodne novine'', br. 177/04) je propisano da će Vlada Republike Hrvatske, Agencija i ministar donijeti propise za čije donošenje su ovlašteni tim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu., a do dana stupanja na snagu navedenih propisa primjenjivat će se podzakonski propisi kojima su uređena odnosna pitanja, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

 

            Stoga su donijeti Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom ("Narodne novine", br. 129/06; dalje: Opći uvjeti) u kojima je u čl. 88. st . 10. propisano da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine, kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije, odnosno opskrbljivač toplinskom energijom. Također, odredbom čl. 88. st . 11. Općih uvjeta je propisano da je obveznik plaćanja računa i svaka osoba koja koristi prostor i bez valjane pravne osnove, ako se tome prostoru uredno isporučuje toplinska energije.

 

            Znači, obveznik plaćanja računa je, među ostalim, i vlasnik nekretnine.

 

            Tijekom prvostupanjskog postupka, tužitelj ističe da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine te kao dokaz navedenog predlaže izvođenje dokaza; saslušanje svjedoka – korisnika tog stana (dokazuje da je predloženi svjedok korisnik stana uvidom u račune izdane na ime korisnika) te uvid u poslovne knjige tuženika (listovi 7. i 8. spisa).

 

            Prvostupanjski sud takve dokazne prijedloge odbija uz obrazloženje da su neadekvatni za dokazivanje prava vlasništva te da se pravo vlasništva dokazuje samo uvidom u zemljišne knjige.

 

            Naime, ako neka nekretnina nije upisana u zemljišne knjige, što je u konkretnom predmetu slučaj, tada tužitelj može dokazati da je tuženik predmnijevani vlasnik i ukoliko to dokaže, tada bi tuženik bio pasivno legitimiran u ovoj parnici.

 

            Predmnijevano vlasništvo definira čl. 166. st . 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje: ZV) prema kojim odredbama će se smatrati vlasnikom stvari onaj koji ima pravni temelj i istinit način stjecanja stvari, a što se dokazuje činjenicama na temelju kojih se predmnijeva vlasništvo i činjenicama od kojih zavisi utemeljenost zahtjeva.

 

            Dokazi koje je tužitelj predložio (saslušanje svjedoka i uvid u poslovne knjige tuženika-listovi 7. i 8. spisa) nisu dostatni dokazi kojima bi se mogao utvrditi pravni temelj i istinit način stjecanja nekretnine, odnosno činjenice na temelju kojih se predmnijeva vlasništvo.

 

            Kako tužitelj nije valjanim dokazima dokazao (predmnijevano) vlasništvo tuženika, tako je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu presudu primjenom čl. 221. a st. 1. ZPP-a.

 

            Stoga je valjalo na temelju odredbe iz čl. 368. st . 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

 

            Tužitelj nije uspio sa žalbom te je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe valjalo odbiti kao u točki II. izreke ove presude na temelju čl. 166. st . 1. u vezi sa čl. 154. st . 1. ZPP-a.

 

U Zagrebu 4. prosinca 2012.