Broj: Pž-5278/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Alice Pelicarić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Gorane Aralice Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD K., kojeg zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u K., protiv tuženih 1. D. d.d. u stečaju, kojeg zastupa punomoćnik I. T., odvjetnik u Z., 2. O. T. d.o.o., K., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z. i 3. S. M. G..P. D. d.d., Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja, te tuženika 1. D. d.d. u stečaju, 2. O. T. d.o.o. K. i 3. S. M. G..P. D. d.d., Z. protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-572/09 od 29. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2012.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbijaju se žalbe tužitelja, te tuženika 1. D. d.d. u stečaju, 2. O. T. d.o.o. K. i 3. STEČAJNA MASA G.P. D. d.d., Z. kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-572/09 od 29. veljače 2012. u točkama 1., 2., u dijelu točke 3. u iznosu od 689.236,00 kn,u dijelu točke 5. u iznosu od 248.463,00 kn i u točkama 4., 6. i 7. njene izreke.

 

              II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-572/09 od 29. veljače 2012. u dijelu točke 3. izreke i u dijelu točke 5. izreke i sudi:

 

              1. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku 1. D. d.d. u stečaju trošak postupka u iznosu od 519.356,00 kn.

 

              2. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku 2. O. T. d.o.o. Karlovac trošak postupka u iznosu od 51.537,00 kn.

 

              III. Nalaže se tužitelju da u roku od osam dana naknadi tuženiku 1. D. d.d. u stečaju trošak postupka u iznosu od 3.407,86 kn.

 

              IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika 1. D. d.d. u stečaju da mu je tužitelj dužan naknaditi trošak u iznosu od 48.967,14 kn.

             

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu odbijen je kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev da se utvrdi da je kompleks poslovnog prostora Nove tržnice izgrađen na kat. čest. br. … gradilište u K. u površini od 2 rala i 1150 čhv iz z.k. ul. br. … K.O. K., vlasništvo tužitelja Grad K., a što su tuženici D. d.d. u stečaju, Z., O. T. d.o.o., K. i D. d.d. u stečaju, Z. dužni priznati i dozvoliti da se tužitelj na temelju ove presude upiše u zemljišne knjige kao vlasnik ovih nekretnina, a tuženik 3. Stečajna masa G.P. D. d.d., Z., da je dužan tužitelju predati u posjed ovaj prostor slobodan od svojih stvari i osoba. Naloženo je tužitelju da tuženicima naknadi troškove postupka.

 

Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je nakon provedenog postupka utvrdio da je prvenstveno osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, pravni prednik tuženika 3. postao je korisnik zemljišta na kat. čest. br. … gradilište u K. u površini od 2 rala i 1150 čhv iz z.k. ul. br. … K.O. K., 16. srpnja 1968. te se kao korisnik zemljišta obvezao prema uvjetima iz lokacije idejnog rješenja izraditi novu suvremenu tržnicu kao i platiti naknadu za zemljište koje je dobio na korištenje. U zemljišnim knjigama upisano je pravo korištenja označenog zemljišta u korist GP D., a u svrhu izgradnje tržnice. Ugovorom od 1. veljače 1971. o izgradnji i prodaji S. - Tržnice u K., građevno poduzeće D., prednik 3. tuženika kao prodavatelj, prodao je Stambenom poduzeću iz K. S. - T. u K.. Nakon ovih ugovora, Stambeno poduzeće K., odlukom o prijenosu bez naknade dijela objekta Nove tržnice K. na O. T. i njezinim izdvajanjem iz svojeg sastava radi udruživanja u O. P. - K., prenio je pravo korištenja predmetne nekretnine na pravnog prednika O. d.d. K., sada D. d.d. u stečaju. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

 

Protiv presude žalbu je podnio tužitelj. Presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da tuženici nisu mogli steći pravo vlasništva jer njihovi pravni prednici nisu imali valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava korištenja. Odluka o prijenosu bez naknade dijela objekta od 27. siječnja 1975. nije valjana pravna osnova za stjecanje. Odredbom čl. 274. st. 2. Osnovnog zakona o poduzećima, imovina poduzeća u likvidaciji, po namirenju troškova likvidacijskog postupka, predaje se općini, na području koje je poduzeće u likvidaciji imalo sjedište. Prema tome, predmetna nekretnina, po likvidaciji i brisanju S. K. iz sudskog registra pripala je tadašnjoj Općini K., odnosno Gradu K. kao društveno vlasništvo 10. siječnja 1978. Ističe da je tijekom postupka donijeta i presuda tog suda u predmetu poslovni broj P-5719/10 od 10. lipnja 2011. kojom je utvrđeno da je ništava sudska nagodba zaključena između GP D. d.d. u stečaju i D. d.d. u stečaju kojom nagodbom GP D. d.d. u stečaju priznaje D. d.d. u stečaju pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili pak ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

 

Protiv rješenja o troškovima postupka žalbu je podnio tuženik 1. D. d.d. u stečaju. Žalbu podnosi u dijelu u kojem mu nije priznat trošak. U žalbi u bitnom navodi da je sud pogrešno primijenio maksimalni iznos naknade za pojedinu radnju od 80.000,00 kn umjesto 100.000,00 kn, pogrešno nije priznao PDV prije 5. srpnja 2004. i neosnovano je odbio priznati troškove zastupanja prije njegovog preuzimanja zastupanja kao i troškove nastale prije otvaranja stečajnog postupka. Predlaže da ovaj sud odluku u pobijanom dijelu preinači i dosudi mu cjelokupan trošak.

 

Protiv rješenja o troškovima postupka žalbu je podnio i tuženik 2. O. T. d.o.o. K.. Presudu pobija u dijelu točke 5. izreke u dijelu u kojem mu nije priznat trošak postupka u iznosu od 300.000,00 kn iz razloga što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pojedine odredbe Tarife te pogrešno ocijenio da su pojedine radnje bile nepotrebne.

 

Protiv rješenja o troškovima postupka žalbu je podnio i tuženik 3. Stečajna masa G.P. D. d.d., Z.. Presudu pobija u dijelu u kojem mu nije priznat trošak iz razloga što je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife i pogrešno je neke parnične radnje ocijenio nepotrebnim. Predlaže da ovaj sud odluku u pobijanom dijelu preinači i da mu dosudi cjelokupan trošak.

 

Stranke nisu podnijele odgovore na žalbu.

 

Tužiteljeva žalba nije osnovana.

 

Žalba tuženika 1. D. d.d. u stečaju djelomično je osnovana.

 

              Žalba tuženika 2. O. T. d.o.o. K. djelomično je osnovana.

 

Žalba tuženika 3. G.P. D. d.d. Z. nije osnovana.

 

Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjska odluka pravilna i zakonita osim u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka u odnosu na tuženika 1.

 

              Predmet spora je tužiteljev zahtjev da se utvrdi da je kompleks poslovnog prostora Nove tržnice izgrađen na kat. čest. br. … gradilište u K. u površini od 2 rala i 1150 čhv iz z.k. ul. br. … K.O. K., vlasništvo tužitelja Grada K., a što su tuženici dužni priznati i dozvoliti da se tužitelj na temelju ove presude upiše u zemljišnu knjigu kao vlasnik navedene nekretnine, a tuženik 3. je dužan tužitelju predati u posjed ovaj prostor slobodan od svojih stvari i osoba.

 

Između stranaka je sporno da li je odluka o prijenosu bez naknade dijela objekta tržnice K. od strane S. od 27. siječnja 1975. valjana pravna osnova za stjecanje prava korištenja na nekretnini, a kasnije prava vlasništva te je li slijedom toga O. K. imalo valjanu pravnu osnovu za unos sporne nekretnine u društveni kapital prilikom pretvorbe. Sporna je i pasivna legitimacija tuženika 2. i tuženika 3.

 

Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj
Z-3803/02 od 30. siječnja 2004. dopuštena je uknjižba prava vlasništva, brisanje društvenog vlasništva i upis poslovnog objekta tržnice i dvorišta na kat. čest. br. … u korist D. d.d. u stečaju, Z..

 

Tome je prethodilo sljedeće:

 

Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela broj Z-1032/70 od 17. travnja 1970. u korist prednika tuženika 3. GP D. d.d. izvršen je upis prava korištenja nekretnine kat. čest. br. … - gradilište u K. na temelju Ugovora o davanju gradskog zemljišta na korištenje od 16. srpnja 1968., suglasnosti S. K., u K. od 11. srpnja 1968. te zaključka Skupštine općine K. od 12. srpnja 1968.

 

Dana 31. srpnja 1968. pod brojem … Radnički savjet S. K. na proširenoj drugoj sjednici 30. srpnja 1968. donijelo je Zaključak kojim prihvaća prijedlog upravnog odbora o kupnji S. u K. od građevnog poduzeća D. iz Z. te je na temelju članka 39. Osnovnog zakona o privrednom gospodarenju stambenim zgradama u društvenom vlasništvu, a suglasno članku 48. i 194. Privremenog Statuta donijelo odluku o kupnji S. u K. kojeg gradi građevno poduzeće D.. Iz prijepisa Ugovora o zamjeni ugovora od 1. veljače 1971. konstatirano je da su S. K. kao kupac i građevinsko poduzeće D. iz Z. 31. srpnja 1968. zaključili Ugovor o izgradnji i prodaji S. – T. u K. te se ovim novim Ugovorom zamjenjuje raniji ugovor kao i Ugovor o međusobnoj poslovnoj suradnji i kreditiranju oba zaključena između stranaka 31. srpnja 1968. Prema članku 2. Ugovora o zamjeni ugovora, građevno poduzeće D. obavezuje se sagraditi poslovni objekt S. – T. u K. te taj isti objekt po sistemu gradnje ključ u ruke unaprijed prodaje, a S. K. kupuje po kupoprodajnoj cijeni u iznosu od 17,500.000,00 dinara. Iz ovakvog Ugovora o zamjeni ugovora proizlazi da je S. K. zaključenim Ugovorom o izgradnji i prodaji S. – T. u K. od 31. srpnja 1968. zapravo kupilo cijeli poslovni objekt S. – T. u K.. U zemljišnim knjigama, međutim, nakon izgradnje i predaje objekta nije došlo do promjene upisa vlasništva izgrađenog objekta, već je i dalje ostalo upisano pravo korištenja kao na neizgrađenom građevinskom zemljištu u korist GP D..

 

Nadalje, 1. listopada 1975., iz sastava S. K. K. izdvojen je O. T. i pripojen PPK K., s time da je ranije 27. siječnja 1975., S. K. K. donijelo odluku kojim se O. T. izdvaja iz njenog sastava s vrijednošću kapitala tržnice u iznosu od 26,466.160,61 dinara s objektima tržnice.

 

Iz potvrde Okružnog privrednog suda u Karlovcu od 29. siječnja 1992., a koja glasi na ime O. K. O., vidljivo je da je O. T. K. u registarskom ulošku … evidentirana u sastavu O.-a.

 

Rješenjem o pretvorbi Hrvatskog fonda za privatizaciju, a koje se odnosi na O. K. od 17. siječnja 1996., sporna nekretnina ulazi u posjed i vlasništvo O. K., koji ulazi u sastav D. d.d., sada u stečaju.

 

Na temelju članka 360. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., a prema stanju zemljišne knjige vlasnikom nekretnine se držao G. D., sada D. d.d. u stečaju. Stoga je u predmetu poslovni broj P-3550/00 zaključena nagodba kojom je D. d.d. u stečaju priznao D. d.d. u stečaju vlasništvo na spornoj nekretnini.

 

              Nesporno je da je S. K. poslovalo kao S. K., koje je u svom sastavu imalo četiri osnovne organizacije udruženog rada i to O. S., O. S.Z.O. FSZ-a, O. T1. i O. T2..

 

              Kao što je već navedeno, 27. siječnja 1975. S. K. donosi Odluku o prijenosu bez naknade dijela objekta tržnice K.. Odluka se donosi na temelju članka 19. Statuta po radničkom savjetu na 6. proširenoj sjednici. Odlukom se dozvoljava bez naknade prijenos dijela objekta tržnice K., koji pripada fondu stambenih zgrada Općine K. unesenim u FSZ kod S.K., a u vrijednosti od 19,554.463,81 dinara, na O. T1., K., koja se izdvaja iz sklopa S.K. i udružuje u P.P.K. K.. U odluci je navedeno u stavku 2. da je vrijednost dijela objekta koji se prenosi na O. T1. u odnosu na ukupnu vrijednost objekta tržnice u iznosu od 26,466.160,61 dinara, 74% ukupne vrijednosti ili 74/264 dijela. U obrazloženju odluke je između ostalog navedeno da preostali dio do pune vrijednosti objekta Tržnice predstavlja vlasništvo O. S. djelatnost i O. T. te da Radnički savjet u cijelosti prihvaća prijedlog za izdvajanje i integraciju O.-a T. na PPK K. i za prijenos dijela objekta vlasništva tržnice na O. T2., s time da se za provedbu odluke prethodno zatraži suglasnost Općinske skupštine K..

 

              Općinska skupština K. je 18. srpnja 1975. donijela zaključak kojim se daje suglasnost na odluku Radničkog savjeta S.K. broj 248 od 27. siječnja 1975. o prijenosu bez naknade dijela objekta tržnice K..

 

              Dana 19. veljače 1975. S. K., O. T., donosi Odluku o izdvajanju iz sklopa S.K. i udruživanju u PPK K.. Pod točkom 1. Odluke O. T. K. izdvaja se iz sklopa O.-a S.K. i udružuje u O. P. – P.P. K., s istim nazivom i svojstvom osnovne organizacije udruženog rada (O.-a). Po točki 2., O. T. raspolaže sredstvima te ima prava i obveze u odnosu na ostale osnovne organizacije u sklopu istog poduzeća, u odnosu na samo poduzeće i treće osobe, kao u posebnom prilogu koji je sastavni dio Odluke. U točki 5. Odluke, naznačeno je da je Odluka donijeta na temelju rezultata provedenog referenduma održanog 14. veljače 1975.

 

              U sudskom registru Trgovačkog suda u Karlovcu, Rješenjem poslovni broj
Fi-251/75 od 1. listopada 1975. godine upisano je brisanje S.K. O. T., K., zbog izdvajanja i spajanja sa subjektom PPK „K.“, O. „T.“ K. (reg. ul. br.
1-347-08).

             

              Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Zakona o prometu društvenih sredstava osnovnih organizacija udruženog rada (Službeni list SFRJ broj 22/73) kao zakon koji se primjenjuje u konkretnom slučaju.

 

Naime, stvari u društvenom vlasništvu su se po tada važećim propisima mogle prenositi na dva načina. Na prijenos nekretnina iz društvenog vlasništva u režim prava vlasništva i obratno primjenjivao se Zakon o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list SFRJ broj 43/65, 57/65 i 17/67) i tu su važila pravila prijenosa putem dvostranih pravnih poslova. Prema članku 28. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, „na promet zgrada koje ulaze u osnovna sredstva radnih organizacija primjenjuju se posebni propisi o osnovnim sredstvima“. Na prijenos nekretnina između osnovnih organizacija udruženog rada primjenjivao se kao poseban zakon - Zakon o prometu društvenih sredstava osnovnih organizacija udruženog rada i tu je bio moguć prijenos putem jednostranih pravnih poslova kakav je i predmetna Odluka o prijenosu bez naknade.

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da Odluka S.K. o prijenosu bez naknade dijela objekta tržnice K. na jedan od svojih O.-a, tj. na O. T., nije protivna postojećim zakonskim odredbama, odnosno postojećem Zakonu o prometu društvenih sredstava organizacija udruženog rada, koji je objavljen i stupio na snagu kao i Zakon o konstituiranju i upisu u sudski registar organizacija udruženog rada 27. travnja 1973. (Službeni list SFRJ broj 22 od 19. travnja 1973.).

 

              Prema ovom Zakonu, određeno je da osnovna organizacija udruženog rada može u ostvarivanju prava radnika da radeći društvenim sredstvima upravljaju poslovima i sredstvima društvene reprodukcije, društvena sredstva kojima raspolaže otuđiti ili prenijeti na drugu osobu uz naknadu ili bez naknade, dati u zakup ili na posudbu ili ih udružiti radi ostvarivanja zajedničkih poslovnih ciljeva. Društvenim sredstvima, prema članku 2. Zakona, smatraju se stvari, prava i novčana sredstva što su ih osnovne organizacije udruženog rada stvorile svojom djelatnošću ili stekle na temelju kreditnih poslova ili s drugih temelja predviđenih zakonom.

 

Ovdje treba istaći i odredbu članka 62. stavak 1. Zakona o konstituiranju i upisu u sudski registar organizacija udruženog rada prema kojoj se organizacija udruženog rada može izdvojiti iz sklopa radne organizacije i postati radna organizacija ili pripojiti se radnoj organizaciji, a prema odredbi članka 63. istog Zakona: „Odluka o izdvajanju osnovne organizacije udruženog rada iz sklopa radne organizacije sadrži, između ostaloga, i sredstva, prava i obveze osnovne organizacije stečena do izdvajanja u odnosima s drugim osnovnim organizacijama u sklopu radne organizacije, s radnom organizacijom i s trećim osobama, ako je udružena u zajednicu osnovnih organizacija i s tom zajednicom.“.

 

Slijedom navedenog, kada se radilo o statusnim promjenama kao što je bilo u konkretnom slučaju O.-a T., za prijenos sredstava, prava i obveza pravnog subjekta u nove asocijacije odlučna je bila odluka o statusnoj promjeni, a ne ugovor kako to neosnovano ističe tužitelj.

 

Na temelju svih gore navedenih zakonskih propisa i činjenice da je Odluka o izdvajanju O.-a Tržnice, o udruživanju u kombinat te o prijenosu dijela nekretnina – objekta tržnice donesena na referendumu, da je za prijenos nekretnina, izdvajanje i udruživanje postojala suglasnost Skupštine općine K., ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je zakonit prijenos dijela objekta tržnice te izdvajanje i udruživanje postojećeg O.-a T. iz S.K..

 

              Iz potvrde registra Trgovačkog suda u Karlovcu i Rješenja Okružnog privrednog suda u Karlovcu poslovni broj L-1/77 od 22. studenog 1977., nedvojbeno je utvrđeno da su O.-i koji su bili u sastavu S.K.i to OOUR Stambena djelatnost i O. S. za održavanje FSZ prestali postojati nakon provedenog postupka redovne likvidacije 23. studenog 1977.

 

              U Rješenju Okružnog privrednog suda u Karlovcu navedeno je da se zaključuje postupak redovne likvidacije nad navedenim O.-ima na temelju izvješća likvidacijskog upravitelja od 18. studenoga 1977. s obavezom da isti izvrši raspodjelu likvidacijske mase. U točki 3. rješenja navedeno je da se „preostala imovina“, a po namirenju troškova likvidacije i ostalih troškova predaje Skupštini općine K..

 

              Nadalje, na temelju provedenog likvidacijskog postupka, iz registra nadležnog suda 23. studenoga 1977. izvršeno je brisanje O.-a S. D. i O.-a S.Z.O. FSZ. O. T. brisana je iz sastava S.K. još 1. listopada 1975. radi izdvajanja i pripajanja PPK-u K., a O. T. je 10. siječnja 1978. izdvojena iz sastava S.K.radi pripajanja Radnoj organizaciji komunalnih djelatnosti K.. Zadnje izvršenim upisom 10. siječnja 1978. stvoreni su uvjeti za brisanje cjelokupnog S. komunalnog poduzeća K. jer ne postoji pravni interes za njegovo postojanje.

 

Tužitelj nije dokazao koja je to imovina eventualno preostala nakon namirenja troškova likvidacije i ostalih troškova te da je predana njegovom pravnom predniku Skupštini općine K..

 

              Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je rješenjem registra Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj Fi-344/78 od 11. prosinca 1978. upisana promjena tvrtke ranijeg PPK K., O. T., u novu tvrtku pod nazivom P. – P-K. K. sa n.sol.o. oour-a, O. „T.“ sa o.sub.o., K.

 

              Rješenjem istog registra poslovni broj Fi-111/84 od 15. kolovoza 1984., upisano je brisanje subjekta P. – P. P. „K.“ sa n.sol.o. oour-a, O. T. sa o.sub.o. K., zbog pripajanja sa subjektom S. „A.“, R. „A. C.“ sa n.sol.o. oour-a, O. „T.“ sa o.sub.o., K.

 

              Rješenjem poslovni broj Fi-46/87 od 17. ožujka 1987., upisano je brisanje subjekta S. „A.“, R. „A. C.“ sa n.sol.o. oour-a, O. T. sa o.sub.o., K., zbog spajanja sa subjektom S. „A.“, R. „A. C.“ sa n.sol.o. oour-a, O. „T.“ s o.sub.o. K., (reg. ul. br. 1-493-02).

 

              Rješenjem poslovni broj Fi-283/88 od 29. prosinca 1988. upisano je brisanje S. „A.“, R. „A. C.“ sa n.sol.o. oour-a, O. „T.“ s ograničenom o.sub.o. K., zbog promjena u organiziranju te će dalje poslovati pod tvrtkom S. „A.“ n.sub.o., K., R. „OTP“ p.o. K., (reg. ul. br. 1-493-00).

 

Rješenjem poslovni broj Fi-242/89 od 7. prosinca 1989. upisano je usklađenje samoupravnih općih akata sa Zakonom o poduzećima, pod tvrtkom O. p.o., K.

 

              Rješenjem poslovni broj Fi-382/93 od 27. travnja 1993. upisana je promjena oblika organiziranja pretvorbom pod tvrtkom O. d.d., K.

 

              Rješenjem Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske broj
01-02/92-06/612/I od 4. veljače 1993., dana je suglasnost na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća O. K., u dioničko društvo sa procijenjenom vrijednošću društvenog kapitala od 9.260.150.400,00 HRD, odnosno 15.356.809 DEM, obračunatih po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan izdavanja ovog rješenja (list 37. i 53. spisa).

 

              Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Republike Hrvatske, klasa:
943-01/96-01/121, ur. broj: 563-04-404/86-2 od 17. siječnja 1996., danog na zahtjev OTP d.d., K., nedvojbeno proizlazi da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća OTP, K., u vrijednost društvenog kapitala, između ostalog, pod točkom 2. ušle nekretnine na lokaciji K., i to kat. čest. br. … K.O. K., iz posjedovnog lista 2805 površine 15 466 m2, što odgovara kat. čest. br. … K.O. K. i z. k. ul. br. … u površini od 2 jutra i 1 150 čhv.

 

              Na temelju navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je nekadašnje društveno poduzeće OTP K. pretvorbom postalo dioničko društvo pod istom tvrtkom te da su u njegovu imovinu ušle nekretnine koje su predmet tužbe tužitelja.

 

              Nakon provedene pretvorbe 1. tuženika 1997., došlo je do pripajanja pretvorenog poduzeća OTP, dioničko društvo, K. subjektu D. – trgovačko dioničko društvo iz Z., (poslovni broj Fi-97/138 od 9. srpnja 1997.).

 

              D. d.d. u stečaju, odnosno tuženik 1., je sa tuženikom 3., 4. lipnja 2002. zaključio sudsku nagodbu pod poslovnim brojem P-3550/99, po kojem je građevinsko poduzeće D. Z. priznalo tuženiku 1. kao pravnom sljedniku OTP d.d., K. pravo vlasništva na nekretninama koje se sastoje od kat. čest. br. … K.O. K. (stara izmjera). Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj Z-3803/02 od 30. siječnja 2004. dopuštena je uknjižba prava vlasništva, brisanje društvenog vlasništva i upis poslovnog objekta tržnice i dvorišta na kat. čest. br. … u korist D. d.d. u stečaju, Z., U rješenju je navedeno da je izdano na temelju odredaba članka 360. – 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96).

 

S obzirom na sve navedeno, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je odluka o prijenosu bez naknade dijela objekta tržnice K. od strane S.K. od 27. siječnja 1975. valjana pravna osnova za stjecanje prava korištenja na nekretnini, a kasnije prava vlasništva pa je slijedom toga O. K. imalo valjanu pravnu osnovu za unos sporne nekretnine u društveni kapital prilikom pretvorbe.

 

Osnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer do zaključenja glavne rasprave tužitelj nije dokazao da bi kao pravni sljednik Općine K. po likvidaciji O.-a S., unutar S.K., čiji je bio osnivač, iz likvidacijske mase preuzeo dio sporne nekretnine i time postao vlasnikom dijela tržnice.

 

Osnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika 2. O. T. d.o.o., K., s obzirom na to da je tuženik 2. kao društvo osnovan 29. lipnja 1995. u registru Trgovačkog suda u Karlovcu kao O. T. d.o.o., pod MBS: … od strane osnivača OTP d.d., K. pa nije ni u kakvom povezanom odnosu s tužiteljem i nekretninama koje su na temelju pravnog sljedništva pripale njegovom osnivaču.

 

              Osnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika 3. Stečajna masa G.P. D. d.d., Z. jer su nekretnine upisane kao isključivo vlasništvo 1. tuženika pa 3. tuženik ne može priznati tužitelju vlasništvo, niti mu izdati tabularnu ispravu potrebnu za upis njegovog prava vlasništva.

 

Stoga razlozima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

 

Žalba tuženika 3. protiv presude, u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška postupka, nije osnovana. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno primijenio pojedine tarifne brojeve Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te dosudio tuženiku 3. trošak u skladu s odredbom članka 155. ZPP-a i odbio njegov zahtjev za iznos od 332.852,00 kn.

 

Nadalje, žalba tuženika 2. O. T. d.o.o. K. protiv presude u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška postupka djelomično je osnovana. Naime, pravilnom primjenom Tbr. 10. t. 4. OT-a za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6. tako da tuženiku 2. po toj osnovi pripada pravo na naknadu troška 41.900,00 kn što uvećano za PDV od 23% iznosi ukupno 51.537,00 kn.

 

U preostalom dijelu žalba je neosnovana jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio pojedine tarifne brojeve Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te dosudio tuženiku 2. trošak u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. i 164. st. 1. ZPP-a.

 

Nadalje, žalba tuženika 1. protiv presude u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška postupka djelomično je osnovana. Naime, osnovan je žalbeni navod da maksimalni iznos naknade za pojedinu radnju prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 14,400,000,00 kn iznosi 100.000,00 kn za razdoblje od 1997. do 2004. godine budući da sud nije uzeo u obzir i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj odvjetniku za sve sporedne radnje na koje se nagrada nije posebno obračunavala pripada i paušalna nagrada od 25%. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno nije priznao tuženiku 1. porez na dodanu vrijednost za radnje poduzete nakon uvođenja poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 1998., jer prema Tbr. 42. tada važeće Tarife, odvjetnik ima pravo obračunavati porez na svoje usluge ako je on uveden. Nadalje, prvostupanjski je sud neosnovano odbio priznati kao trošak za radnje obavljene po odvjetnicima koji su zastupali pravne prednike tuženika 1., budući da je tuženik 1. pravni sljednik OTP d.d., K. kojeg je od početka postupka zastupao odvjetnik pa mu stoga pripada pravo na naknadu troškova cijelog postupka.

 

Isto tako pogrešan je stav prvostupanjskog suda da je tuženik 1. trebao postaviti svoj zahtjev za naknadu troška postupka koji je nastao prije otvaranja stečajnog postupka u stečajnom postupku. Naime, radi se o trošku tuženika 1. D. d.d. u stečaju koji mu tužitelj (koji nije u stečaju) treba naknaditi pa stoga nije jasno u kojem je to stečajnom postupku prednik stečajnog dužnika trebao prijaviti.

 

S obzirom na sve navedeno, pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te pravilnom primjenom tarifnih brojeva Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koje su bile na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih pravnih radnji ovaj sud je utvrdio da tuženiku 1. pripada pravo na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 1,383,951,00 kn. Kako je prvotuženiku već dosuđen trošak u iznosu od 845.595,00 kn to mu je valjalo dosuditi još na ime troška prvostupanjskog postupka iznos od 519.356,00 kn. Za preostali dio u iznosu od 689.236,00 kn, tuženik 1. je pravilno odbijen jer je tražio troškove za punu radnju, kao što je zastupanje na ročištima ili za sastave podnesaka iako mu pripada samo 50% ili 25% za pojedine radnje jer se nije raspravljalo o meritumu nego samo o procesnim pitanjima. Tuženiku 1. pripada još i pravo na naknadu troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 3.407,86 kn sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a jer je uspio sa žalbom u razmjeru 45,1%. Priznat mu je trošak sastava žalbe u iznosu od 12.090,00 kn i PDV od 25% u iznosu od 3.022,50 kn, odnosno 7.556,25 kn (Tbr. 10. t. 4. OT-a).

 

Slijedom navedenog tuženiku 1. D. d.d. u stečaju pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.407,86 kn dok je za iznos od 48.967,14 kn zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Stoga je valjalo na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama 1., 2., u dijelu točke 3. u iznosu od 689.236,00 kn, u dijelu točke 5. u iznosu od 1,314.963,00 kn te u točkama 4., 6. i 7. njene izreke i na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično preinačiti točku 3. njene izreke i tuženiku 1. dosuditi još trošak postupka u iznosu od 519.356,00 kn i točku 5. izreke i tuženiku 2. dosuditi još trošak postupka u iznosu od 51.537,00 kn.

 

U Zagrebu 5. prosinca 2012.