Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 2402/10 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 2402/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. T. iz K., koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., protiv tuženika D. U. iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., radi utvrđenja suvlasničke zajednice i njenog razvrgnuća i po protutužbi tuženika kao protutužitelja D. U. protiv tužiteljice kao protutuženice S. T., radi utvrđenja postojanja osobne služnosti i trpljenja, odlučujući o reviziji tuženika – protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-6349/06-2 od 30. rujna 2009., kojom je potvrđena u pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj V P-73/06-15 od 29. rujna 2006., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika (protutužitelja) kao neosnovana u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-6349/06-2 od 30. rujna 2009. potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj V P-73/06-15 od 29. rujna 2006. o razvrgnuću suvlasništva civilnom diobom (točka II izreke), kao i glede odluke o troškovima postupka (točka III izreke).

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tuženika (protutužitelja) kao nedopuštena u dijelu kojim je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda glede odbijanja protutužbenog zahtjeva (točka IV).

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I Utvrđuje se da je tužiteljica – protutužena S. T. suvlasnik u 3/8 dijela, a tuženik protutužitelj D. U. u 5/8 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. 251 gr.č. 107 k.o. V. što u naravi predstavlja četverosobni stan s nusprostorijama na II katu zgrade koja se nalazi u ulici …, V..

 

II Razvrgava se suvlasništvo nekretnine iz točke I tužbenog zahtjeva civilnom diobom.

 

III Tuženik – protutužitelj D. U. dužan je naknaditi tužiteljici – protutuženoj parnični trošak u iznosu 15.250,00 kuna u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj D. U. stekao pravo doživotnog korištenja nekretnine – četverosobni stan sa nusprostorijama na II katu u zgradi sagrađenoj na grč. 107 – suvlasništva od 2/8 dijela tužiteljice – protutužene S. T., upisane u z.k.ul. 251 gr.č. 107 k.o. V. što je tužiteljica – protutužena dužna priznati te omogućiti tuženiku – protutužitelju nesmetano korištenje njenog suvlasničkog dijela nekretnine uz naknadu troškova postupka.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) kao neosnovana i u pobijanom dijelu (točke II, III i IV) potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je pozivom na čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija podnesena protiv dijela tužbenog zahtjeva nije osnovana.

 

Revizija podnesena protiv protutužbenog zahtjeva nije dopuštena.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev

 

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a u povodu predmetne revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

U postupku koji je prethodio reviziji glede pobijanog dijela tužbenog zahtjeva nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

Predmet revizijskog stadija postupka jeste samo način sudskog razvrgnuća određen u točki II izreke prvostupanjske presude potvrđene od strane drugostupanjskog suda te odluka o troškovima postupka.

 

Budući da dioba spornog stana kao predmeta razvrgnuća nije bila moguća geometrijski niti je postojao bilo kakav sporazum stranaka to je pravilno u nižestupanjskim presudama odlučeno da se dioba provede civilnim razvrgnućem (čl. 49. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZV).

 

              Odluka o troškovima donesena je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP.

 

Imajući nadalje na umu da podnositelj revizije nije iznio obrazložene prigovore glede pobijanog dijela tužbenog zahtjeva valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a reviziju tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

 

U konkretnom slučaju tuženik nije prilikom podnošenja protutužbenog zahtjeva označio vrijednost predmeta spora glede protutužbenog zahtjeva.

 

Nadalje, ako u smislu čl. 40. st. 4. i 5. ZPP-a nakon upuštanja tuženika (ovdje tužitelja kao tuženika) u raspravljanje o glavnoj stvari sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora, postoji zakonska presumpcija o toj vrijednosti u iznosu 50.000,00 kuna.

 

Budući da vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva u skladu izloženog ne premašuje graničnu vrijednost od 100.000,00 kuna iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a to revizija tuženika glede protutužbenog zahtjeva nije dopuštena.

 

Pri tome valja naglasiti da predmetna revizija ne ispunjava pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Zbog svega rečenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 9. siječnja 2013.

Copyright © Ante Borić