Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev-x 457/09 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev-x 457/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja P. F. iz Z., S., i II-tužitelja M. F. iz V., koje zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u B., protiv tuženika T. d.d. iz V., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., H. & U. u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Virovitici broj Gž-216/08-2 od 23. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-591/03-70 od 30. studenoga 2007., u sjednici održanoj 23. siječnja 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija prvotužitelja P. F. i drugotužitelja M. F. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku T. d.d. iz V. da I tužitelju P. F. i II tužitelju M. F. kao suvlasnicima nekretnine označene kao čkbr. 761/7 i 754/2 iz zk.ul.br. 11995 k.o. V. (ranije nekretnine iz zk.ul. broj 445 k.o. V.) naknadi štetu u ukupnom iznosu od 1.114.965,60 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi od 15% godišnje teče od dana podnošenja presude do isplate te da mu naknadi parnični trošak, sve u roku 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu 232.937,10 kuna, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Revidenti određeno ne navode u čemu se sastoji i koja bi to bitna povreda bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pa sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo niti moguće uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju su, kako tvrde, pretrpjeli zbog neosnovane privremene mjere donesene po prijedlogu ovdje tuženika T. d.d. V..

 

U postupku koji je prethodio reviziji, između ostalog, utvrđeno je:

 

- da je ovdje tuženik tada predlagatelj osiguranja T. d.d. iz V. podnio Općinskom sudu u Virovitici 24. rujna 1999. prijedlog radi osiguranja novčane tražbine – donošenjem privremene mjere (poslovni broj Ovr-1002/99, kasnije Ovr-85/00) protiv tada protivnika osiguranja 1. „S.“ zanatskog uslužnog poduzeća d.o.o. V., 2. P. F. (ovdje prvotužitelja) i M. F. (ovdje drugotužitelja),

 

- da je Općinski sud u Virovitici rješenjem broj Ovr-85/00 od 22. ožujka 2000. izdao privremenu mjeru kojom je zabranjeno protivnicima osiguranja da opterete i otuđe nekretnine čkbr. 759/1 upisane u z.k.ul. broj 445 k.o. V. na kojoj je bila izgrađena poslovna prostorija u površini od 75,34 m2 koja se nalazila na istočnom dijelu prizemne stambene zgrade u V., te im je zabranjeno da provode bilo kakve aktivnosti samostalno ili putem treće osobe po njihovom nalogu, kako bi se održalo postojeće stanje na navedenoj nekretnini, a radi sprječavanja daljnje štete,

 

- da je Županijski sud u Bjelovaru svojom odlukom broj Gž-1060/00-2 od 25. svibnja 2000. odbio žalbu protivnika osiguranja i potvrdio rješenje Općinskog suda u Virovitici broj Ovr-85/00 od 22. ožujka 2000. nalazeći da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za izdavanje privremene mjere u smislu odredbe čl. 298. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ) uz daljnje obrazloženje da su protivnici osiguranja ušli u posjed nekretnina bez prethodnog razrješenja spornih vlasničkih odnosa, te da su srušili postojeću zgradu sa spornim postojećim prostorom, a sve to s namjerom izgradnje nove zgrade,

 

- da je ovdje tuženik T. d.d. V. podnio tužbu protiv tada tuženika 1. „S.“ zanatsko uslužno poduzeće d.o.o. V., 2. P. F. (ovdje prvotužitelj) i 3. M. F. (ovdje drugotužitelj), radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave za poslovnu prostoriju s pripadajućim zemljištem površine 75,34 m2 koja se nalazila u istočnom dijelu objekta prizemne stambene zgrade sagrađene na čkbr. 759/1 i z.k.ul. br. 445 k.o. V., time da je tada tužitelj T. d.d. V. sa svojim zahtjevom pravomoćno odbijen (djelomična presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-731/99-15 od 20. prosinca 2000.).

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev, time da drugostupanjski sud u obrazloženju posebno cijeni činjenicu da su protivnici osiguranja ušli u posjed nekretnina bez prethodnog razrješenja spornih vlasničkih odnosa, da su srušili postojeću zgradu sa spornim poslovnim prostorom, a sve to s namjerom izgradnje nove zgrade, da iako je T. d.d. odbijen sa zahtjevom da mu se priznaju stvarnopravna ovlaštenja na posebnom dijelu zgrade, tj. poslovnoj prostoriji koja je srušena, kao i da je mogao postaviti obveznopravni zahtjev koji međutim nije postavio, da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 306. st. 1. OZ, jer određena privremena mjera u predmetu Ovr-85/00 Općinskog suda u Virovitici nije bila neosnovana, budući da su postojali opravdani razlozi za njeno donošenje u vrijeme vođenja parničnog postupka po tužbi za priznanje stvarnopravnog zahtjeva postavljenog od strane T. d.d. V..

 

Iako je pogrešno naprijed navedeno shvaćanje županijskog suda, pravilno je pobijanom presudom odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojim je zahtjev tužitelja za naknadu štete odbijen.

 

Naime, već iz sadržaja privremene mjere proizlazi da privremena mjera nije u uzročnoj vezi sa štetom koju su tužitelji pretrpjeli.

 

Privremenom mjerom od 22. ožujka 2000. pod toč. I. zabranjeno je protivnicima osiguranja da opterete i otuđe nekretnine čkbr. 759/1 upisane u zk.ul. br. 445 k.o. V. na kojoj je bila izgrađena poslovna prostorija u površini od 75,34 m2 koja se nalazila u istočnom dijelu prizemne stambene zgrade u V., dok je pod toč. II. zabranjeno protivnicima osiguranja da provode bilo kakve aktivnosti samostalno ili putem treće osobe po njihovom nalogu, kako bi se održalo postojeće stanje na navedenoj nekretnini, a radi sprječavanja daljnje štete.

 

Tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnji da su na nekretninama imali namjeru izgraditi novu poslovnu zgradu (list 183 spisa). Prema sadržaju privremene mjere oni u tome nisu bili spriječeni, jer zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine (toč. I. izreke), ne uključuje i zabranu građenja na zemljištu.

 

Točkom II. privremene mjere bilo je zabranjeno protivnicima osiguranja provoditi aktivnosti kako bi se održalo postojeće stanje radi sprječavanja daljnje štete. Izgradnja poslovnog objekta kojeg su tužitelji namjeravali podići nije takva radnja i ona ni u kojem slučaju ne bi mogla dovesti do daljnje štete. Naprotiv, time bi se nekretnini mogla povećati vrijednost, jer bi u tom slučaju toj zemljišnoknjižnoj čestici bila povećana vrijednost izgradnjom poslovnog objekta, a sve s obzirom na načelo jedinstva nekretnine. Prema odredbi čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06) sve ono što je sa zemljištem razmjerno trajno povezano na njegovoj površini ili ispod nje, u pravnom je smislu sastavni dio zemljišta i, ako zakonom nije drukčije određeno, dijeli njegovu sudbinu (načelo jedinstva nekretnine). Na taj način bi se vrijednost zemljišta povećala za vrijednost izgrađenog poslovnog objekta.

 

Tužitelji u tijeku cijelog postupka i ne tvrde da su imali namjeru otuđiti odnosno opteretiti nekretninu u čemu su bili spriječeni privremenom mjerom, pa im šteta nije mogla nastati time što im je bilo zabranjeno otuđiti odnosno opteretiti nekretninu. Tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnji da nisu mogli pristupiti izgradnji poslovnog objekta na „spornoj“ čestici, a to im nije bilo zabranjeno privremenom mjerom.

 

Prema tome, ako je tužiteljima šteta i nastala, ona nije prouzročena privremenom mjerom.

 

Iz iznesenih razloga, a ne iz razloga navedenih po drugostupanjskom sudu, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu, 23. siječnja 2013.

Copyright © Ante Borić