Broj: Rev-x 123/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. J. pok. I. iz B. na M. (u nastavku teksta: tužitelj), zastupanog po punomoćniku N. R., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženice-protutužiteljice S. P. rođ. T. i II-tuženice-protutužiteljice Lj. T. (u nastvaku teksta: tuženice), obje iz B. na M., obje zastupane po punomoćniku B. G., odvjetniku iz B. na M., radi prestanka služnosti provoza i  prolaza te po protutužbi radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Zadru broj 12 Gž-1761/12-2 od 21. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, broj P-115/09 od 17. siječnja 2012., u sjednici održanoj 26. veljače 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženica u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na ukidanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza te zabranu svakog daljnjega prolaženja i provoženja preko čest. zem. 979 k.o. B. (točka I. izreke prvostupanjske presude), kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tuženica se u preostalom dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev (točka II. izreke prvostupanjske presude) odbacuje kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio ukidanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko čest. zem 979 k.o. B., pobliže opisane u tom dijelu izreke, kao i zabranu svakog daljnjega prolaženja i provoženja preko te nekretnine. Istodobno je tuženicima naloženo da tužitelju nadoknade parnične troškove u iznosu od 27.025,00 kn. U točki II. izreke te presude odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženica na utvrđenje postojanja stvarne služnosti prolaza i provoza pobliže opisane u tom dijelu izreke, na izdavanje zemljišnoknjižne isprave, rušenje dijela izgrađenog ogradnog zida te na utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora ovjerenog dana ... pod brojem ...

 

              Pobijanom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženih stranaka i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženice podnose reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, u nastavku: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačenje drugostupanjske presude odbijanjem tužbenog i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, odnosno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava sve revizijske navode predlažući da se revizija odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana uz nadoknadu troškova za odgovor na reviziju.

 

              Revizija je djelomično neosnovana dok je u preostalom dijelu nedopuštena.

 

Revizija tuženica je dopuštena u odnosu na dio pobijane presude u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na ukidanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza te zabranu svakog daljnjega prolaženja i provoženja preko čest. zem. 979 k.o. B..

 

Naime, tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je ... kada je mjerodavna vrijednost predmeta spora za izjavljivanje revizije bila 3.000.000 HRD, a kako je u tužbi (radi utvrđenja prestanka prava stvarne služnosti) naznačena vrijednost predmeta spora od 3,500.000.- kn to je revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP-a u ovom slučaju dopuštena.

 

Na temelju članka 392.a ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Označavajući revizijske razloge revidentice se pozivaju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, osim te naznake, u sadržaju revizije sasvim je izostalo određeno navođenje i obrazloženje razloga zbog kojih je revizija u tom dijelu podnesena.

 

              Prema odredbi iz članka 386. ZPP-a, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi, kao što su u ovom slučaju revizijski navodi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, neće se uzeti u obzir.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za ukidanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza u širini od 3m preko čest. zem. 979 k.o. B., osnovane temeljem ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti sklopljenog ..., između prednika tuženica P. T. i tužitelja, uz zabranu tuženicama svakog daljnjeg prolaženja i provoženja preko te nekretnine

              Predmet spora je i uvodno navedeni sadržaj protutužbenih zahtjeva tuženih stranaka.

 

              Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja uz utvrđenje da je navedenim ugovorom osnovana sporna služnost na teret  tužiteljeve čest. zem. 979 k.o. B., kao poslužne nekretnine, u korist povlasnih nekretnina u vlasništvu prednika tuženica i to čest. zem. 978 i 980/1 obje k.o. B., u širini od 3 m. Utvrđeno je da je navedeno pravo služnosti osnovano po cijeloj dužini parcele čest. zem. 979 k.o. B., pravcem sjever-jug na obje strane jer je ta nekretnina položena između dvije prije navedene nekretnine u vlasništvu prednika tuženica. Istim ugovorom osnovana je i stvarna služnost u korist tužiteljeve nekretnine, dakle, istodobno povlasne i poslužne čest. zem. 979 k.o. B.. Služnost se u korist nekretnina tuženica vršila na teret tužiteljeve nekretnine pravcem sjever jug jer su tuženici prolazili od čest. zem. 978 do svoje čest. zem. 980/1 i obrnuto, a u korist tužiteljeve nekretnine samo na teret nekretnine tuženika 980/1 sa sjeverne strane (skica mjesta spora – list 60. spisa).

 

              Također je utvrđeno da su se od zaključenja predmetnog ugovora bitno promijenile okolnosti jer je novi vlasnik nekretnine, označene kao čest. zem. 980/1 k.o. B. postala treća osoba, tj. B. T., koji je s tužiteljem ugovorio da on nema nikakvo pravo ranije služnosti preko njegove nekretnine u pravcu čest. zem. 978 k.o. B.. S druge strane, utvrđeno je da je tužitelj kupnjom dijela čest. zem 980/1 od 193 m2 za svoj put (sada čest. zem. 980/6) ustanovio putnu vezu do svoje nekretnine 979 k.o. B., zbog čega mu više nije potrebna služnost koja je bila osnovana predmetnim ugovorom o osnivanju prava stvarne služnosti.

 

              Polazeći od takvog utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje, a to u bitnome prihvaća i drugostupanjski sud, da su u ovom slučaju, sukladno odredbi iz članka 242. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), ostvarene zakonske pretpostavke za ukinuće služnosti jer je, promjenom vlasnika čest. zem. 980/1 otpala potreba za putnom komunikacijom između prije naznačenih povlasnih nekretnina koja je imala svrhu u vrijeme zaključenja odnosnog ugovora.

 

              Prema tome, ne ulazeći u pitanja koja bi se ticala realizacije ugovora o osnivanju spornog prava služnosti i njegove egzistencije, ali i okolnosti koje se odnose na raskid predmetnog ugovora, slijedom sadržaja revizije i dispozitivnih navoda samih stranaka, u ovom dijelu revizijskog postupka ostalo je sporno samo pitanje - da li je prestala potreba za putnom komunikacijom između čest. zem. 978 do čest. zem. 980/1 obje k.o. B. i obrnuto.

 

              Prema odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, u nastavku teksta: ZV), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

              Tužitelj tužbom iz 1993. traži da se utvrdi prestanak sporne služnosti, dakle, mjerodavno pravo u konkretnoj pravnoj stvari, sukladno članku 388. stavak 2. ZV-a, je ono iz članka 58. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, u nastavku teksta: ZOVO). Prema toj zakonskoj odredbi vlasnik poslužnog dobra može zahtijevati da prestane pravo stvarne služnosti kada ona postane nepotrebna za korištenje povlasnog dobra ili kad prestane drugi razlog zbog kojeg je ona zasnovana.

              Pravilno je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je, zbog okolnosti promjene vlasnika čest. zem. 980/1 k.o. B. i činjenice da on u korist svoje nekretnine više ne inzistira na postojanju dotadašnje služnosti do čest. zem. 978 u vlasništvu tuženica, sporna stvarna služnost prolaza i provoza izgubila svaku razumnu svrhu i postala objektivno nepotrebna, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana. Stvarna služnost služi (boljem) iskorištavanju povlasnih nekretnina i u situaciji kada tuženice nesporno više nisu vlasnice čest. zem. 980/1 k.o. B., tada više nemaju nikakve potrebe za iskorištavanjem te nekretnine na dotadašnji način, a slijedom toga niti za izvršavanjem sadržaja odnosne služnosti dolaženjem na tu nekretninu preko tužiteljeve čest. zem. 979 k.o. B..

 

              Ništa ne mijenja niti tvrdnja tuženica da je novi vlasnik čest. zem. 980/1 B. T., tj. njihov sin i brat, te da ga one, polazeći od svoje (i u korist) čest. zem. 978  k.o. B. imaju potrebu posjećivati kraćim putem preko tužiteljeve nekretnine, odnosno da im je ta služnost potrebna i za dolazak do njihovih drugih nekretnina.

 

              Tvrdnje o (otežanoj) mogućnosti posjećivanja druge fizičke osobe na obližnjoj nekretnini već same po sebi ukazuju na nepotrebnost prava stvarne služnosti jer bi to bez daljnjega bilo protivno odredbama o razumnoj svrsi takve služnosti iz članka 49. ZOVO-a, koja je neupitno osnovana za svakodobne potrebe nekretnina i za njih je vezana, a ne za osobe i njihove trenutne potrebe.

 

              Pritom se ističe da su navodi o potrebi dolaska na neke druge nekretnine u cijelosti suprotni sadržaju ugovora o osnivanju spornog prava služnosti (list 2.C spisa).

 

              Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

              U odnosu na protutužbeni zahtjev ističe se da tuženice prilikom podnošenja protutužbe ili prilikom njezinog naknadnog preinačenja (list 3. i 79. spisa) nisu označile vrijednost predmeta spora, a niti je to utvrdio sud na temelju ovlaštenja iz članka 40. stavak 4. ZPP-a. Prema tome, sukladno odredbi iz članka 40. stavak 5. ZPP smatra se da je vrijednost predmeta spora za protutužbu iznos od 50.000,00 kn.

 

              Prema odredbi iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, stoga je revizija tuženica u odnosu na dio pobijane presude u kojem su odbijeni protutužbeni zahtjevi (točka II. izreke prvostupanjske presude)  nedopuštena.

 

              Tužitelju nisu dosuđeni troškovi za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. i članak 166. ZPP).

 

              Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. i članka 392. stavak 1. ZPP-a, valjalo presuditi i riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 26. veljače 2013.