Broj: Gž 1624/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                        U ime Republike Hrvatske, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srđana Kuzmanića, kao predsjednika vijeća, te Đorđa Benussi, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i predsjednice suda Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad.1. B. V. i ad.2. F. V., oboje iz K., koje zastupa punomoćnica dr.sc.iur. G. B., odvjetnica u S., protiv K. p.k., K., kojega zastupa punomoćnik A.M., odvjetnik u V.L., radi predaje, nepačanja i naplate, odlučujući o žalbi tužitelja ad.1. i ad.2. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Korčuli pod posl. br. P. 455/07-11 od 13. lipnja 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2013. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

                        Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Korčuli pod posl. br. P. 455/07-11 od 13. lipnja 2011. godine.

 

Obrazloženje

 

                        Prvostupanjskom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev što glasi:

 

                        „1. Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od 8 dana predaju, kao vlasnicima, u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 406/2 i čest. zgr. 655/2 obje upisane u zk.ul. 417 k.o. K., te se nalaže tuženiku iseljenje iz narečenih nekretnina i predaja narečenih nekretnina slobodnih od osoba i stvari tužiteljima.

 

                        2. Zabranjuje se tuženoj svako daljnje pačanje u nekretnine označene kao čest. zem. 406/2 i čest. zgr. 655/2 upisane u z.ul. 417 k.o. K..

 

                        3. Nalaže se tuženiku da svakom od tužitelja u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti isplati iznos od 9.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja ove tužbe do isplate.

 

                        4. Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od 8 dana naknadi parnični trošak.“

 

                        Ujedno je odlučeno da su tužitelji dužni naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.740,00 kn (točka II. izreke).

 

                        Protiv te presude tužitelji ad.1. i ad.2. su izjavili pravodobnu žalbu i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), te traže da se žalba uvaži, pobijana odluka preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

 

                        Na žalbu nije odgovoreno.

 

                        Žalba nije osnovana.

  

                        Naime, u ovoj parnici, a kao uknjiženi vlasnici predmetnih nekretnina čest. zem. 406/2 i čest. zgr. 655/2 z.ul. 417 k.o. K. traže predaju predmetnih nekretnina od strane tuženika, zabranu pačanja u te nekretnine, te isplatu iznosa na ime naknade štete i naknadu za korištenje tuđe stvari.

 

                        Kako je već rečeno da se pobijana odluka pobija i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje nisu konkretizirane, ovaj sud, a ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

                        Nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi.

 

                        Prvostupanjski sud je temeljem raspravne građe i rezultata provedenih dokaza neprijeporno utvrdio da se nekretnine čija se predaja traži nalaze unutar granica pomorskog dobra.

 

                        Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane i uvjerljive razloge kojima se u bitnome nema što za dodati tako da se žalitelji, a radi nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge iznesene u pobijanoj odluci.

 

                        No, ipak, a osvrćući se na žalbene navode žalitelja tj. da postupak utvrđenja pomorskog dobra nije okončan, te da ništa nije provedeno u zemljišne knjige i katastar zemljišta, za istaknuti je da je pomorsko dobro kao takvo određeno i proglašeno Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 258/03, 141/06, 38/09 i 123/11 – dalje: ZPDML), a sam postupak određivanja granica ne dovodi u sumnju takvu pravnu osnovu nastanku statusa pomorskog dobra. Stoga, ukoliko je određena nekretnina upisana u vlasništvo određene osobe, što je baš u konkretnom slučaju, a prema odredbama ZPDML može se utvrditi, a što je i utvrđeno ako se radi o pomorskom dobru, tada je ex lege došlo do prestanka prava vlasništva tih nekretnina i stavljanja izvan prometa u status općeg dobra. Prema tome upis u zemljišne knjige nije od konstitutivnog značaja za stjecanje statusa pomorskog dobra.

             

                        Također ne stoji ni žalbeni navod da postupak okončanja utvrđivanja granice pomorskog dobra nije okončan, jer je iz rješenja Ministarstva proizlazi da je to rješenje postalo konačno i pravomoćno, a baš tim rješenjem koje je deklaratorne naravi, određeno je da i predmetne nekretnine, odnosno sve nekretnine koje se nalaze do ruba javne ceste i obuhvaćaju čitav prostor plivališta i pripadajućih objekata predstavljaju pomorsko dobro.

 

                        Dakle i one predmetne nekretnine zajedno sa ostalim  nekretninama u tom pojasu predstavljaju jednu funkcionalnu cjelinu, te su i prema naravi tog dobra pomorsko dobro.        

 

                        Dalje, a kako žalba i dalje inzistira da tužitelji kao uknjiženi vlasnici imaju prava na zaštitu svog vlasništva, dakle pravo i na posjed i pravo na nepačanje, za istaknuti je da i odredba članka 33. stavak 2. ZV-a  predviđa mogućnost oduzimanja na temelju zakona nekoj stvari sposobnosti da bude objekt prava vlasništva, što za dotadašnjeg vlasništva takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno izvlaštenje. A i odredba članka 170. ZV-a propisuje da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom prema kojoj stvar koja je bila predmet prava vlasništva više to ne može biti u kojem slučaju za dotadašnje vlasništvo nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

 

                        Dakle, upravo ovom odredbom ZV-a utvrđen je prelazak iz vlasničkog u nevlasnički režim.

 

                        I na kraju, a što se tiče eventualno g pitanja naknade prava prema propisima o izvlaštenju i nije predmet ove parnice, a što pravilno primjećuje i zaključuje prvostupanjski sud.

 

                        S obzirom na navedeno tužiteljima ne pripada i zahtjev glede naplate po osnovama kako je to zatraženo tako da je i u tom dijelu prvostupanjski sud, a kada je odbio i taj dio zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo .

 

                        Žalbom se pobija odluka u cijelosti, dakle i odluka o troškovima, no u tom dijelu žalba nije konkretizirana, a odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena.  

 

                        Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

  

U Dubrovniku, 27. veljače 2013. godine