Broj: Rev 1236/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice H. P. iz Z., koju zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica u V., protiv tuženika-protutužitelja D. Z. iz R. B., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu „K., H. & U.“ u V., radi diobe bračne stečevine i isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1046/08-3 od 25. ožujka 2009., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ivancu broj P-397/05-131 od 13. ožujka 2008., u sjednici održanoj 6. ožujka 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

U odnosu na presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1046/08-3 od 25. ožujka 2009. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu broj P-397/05-131 od 13. ožujka 2008. pod toč. I. i II. izreke, u dijelu pod toč. V. izreke kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena navedena prvostupanjska presuda i naloženo tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici-protutuženici i daljnji iznos od 54.580,00 kn, u dijelu pod toč. IV. izreke kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena prvostupanjska presuda i naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženici na ime parničnih troškova pored dosuđenih 35.868,81 kn i daljnji iznos od 4.505,42 kn, revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

U odnosu na presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1046/08-3 od 25. ožujka 2009. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu broj P-397/05-131 od 13. ožujka 2008. pod toč. VI. izreke kojim je odbijen tuženik-protutužitelj s preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva i to preko dosuđenog iznosa od 59.931,50 kn do zatraženog iznosa od 107.259,87 kn (za iznos od 47.328,37 kn), revizija tuženika-protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I/ Utvrđuje se da su tužiteljica P. H. i tuženik Z. D. suvlasnici, svaki u 1/2-ini dijela, osamnaestoro rasnih pasa, sve pasmine engleski buldog, i to: psa imena W. – zemlja porijekla Australija, oštenjenog 1999. g., psa imena Đ. – zemlja porijekla Engleska, oštećenjenog 2000. g., psa imena K. – zemlja porijekla Španjolska, oštenjenog 1996. g., psa imena A. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 1998. g., psa imena A. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 1998. g., psa imena M. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 2000. g., psa imena Z. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 1996. g., psa imena L. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 1999. g., psa imena P. – zemlja porijekla R. Hrvatska, nabavljenog u zamjeni, oštenjenog 1995. g., psa imena T. – zemlja porijekla R. Hrvatska, nabavljenog u zamjeni, oštenjenog 1995. g., psa imena R. – zemlja porijekla Ukrajina, oštenjenog 1994. g., psa imena A. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 1995. g., psa imena T. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 1995. g., psa imena J. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 2000. g., psa imena P. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 2000. g., psa imena Đ./J. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 1998. g., psa imena M. – zemlja porijekla R. Hrvatska, vlastiti uzgoj, oštenjenog 1999. g. i psa imena Q. – zemlja porijekla Njemačka, oštenjenog 1996. g., pa se navedena suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom, prodajom i podjelom polučene kupovne cijene na jednake dijelove između tužiteljice i tuženika, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II/ Tuženik Z. D. dužan je tužiteljici P. H. za prodani dvosobni stan s pomoćnim prostorijama, ukupne površine 76 m², koji se nalazi u zgradi u Z., izgrađen na čkbr. 2273/12 k.o. G. Z., isplatiti iznos od 225.420,00 kn (dvijestodvadesetpettisućačetristodvadeset kuna), sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje tekućom od 27. 04. 2001. g. do 30. 06. 2004. g., zatim po stopi od 15% godišnje tekućom od 01. 07. 2004. g. do 31. 12. 2007. g., te po stopi od 14% godišnje počev od 01. 01. 2008. g. do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

III/ Tužiteljica P. H. dužna je tuženiku Z. D. isplatiti iznos od 59.931,50 kn (pedesetdevettisućadevetstotridesetjednu kunu i pedeset lipa), sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počev od dana podnošenja protutužbe tj. od 30. 10. 2007. g. pa do 31. 12. 2007. g., te po stopi od 14% godišnje počev od 01. 01. 2008. g. pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

IV/ Tuženiku se nalaže da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 35.868,81 kn, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

V/ Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odnosećim se na isplatu za prodani dvosobni stan u Z., i to preko dosuđenog iznosa od 225.420,00 kn do zatraženog iznosa od 687.952,00 kn, kao s neosnovanim.

 

VI/ Odbija se tuženik s preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva, i to preko dosuđenog iznosa od 59.931,50 kn do zatraženog iznosa od 107.259,87 kn, kao s neosnovanim.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Žalba tuženika odbija se kao neosnovana  i potvrđuje presuda Općinskog suda u Ivancu broj P.397/05-131 od 13. ožujka 2008. godine u pobijanim dosuđujućim dijelovima pod toč. I i II izreke i odbijajućem dijelu pod toč. VI izreke.

 

Žalba tužiteljice djelomično se odbija, a djelomično usvaja pa se navedena presuda u odbijajućem dijelu pod toč. V. izreke kao i u odluci o trošku postupka pod toč. IV izreke djelomično potvrđuje a djelomično preinačuje tako da u tome dijelu ista konačno glasi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici pored iznosa od 225.420,00 kn dosuđenog toč. II. izreke još i iznos od 54.580,00 kn ili ukupan iznos od 280.000,00 kn (dvijestoosamdesettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 18% godišnje tekućom od 27. travnja 2001. godine do 30. lipnja 2004. godine po stopi od 15% godišnje od 01. srpnja 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine, te u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate kao i pored dosuđenog troška postupka pod toč. IV izreke od 35.868,81 kn još i trošak u iznosu od 4.505,42 kune ili sveukupan trošak od 40.374,23 kune, sve u roku od 15 dana.

 

S preostalim dijelom zahtjeva od dosuđenog u iznosu od 280.000,00 kuna pa do zatraženog u iznosu od 687.952,00 kuna tužiteljica se odbija.

 

U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. III izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim nije uspio u postupku, reviziju je podnio tuženik-protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak ili da nižestupanjske presude preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice i prihvati protutužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljicu-protutuženicu obveže na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku-protutužitelju.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

 

U konkretnom slučaju uz tužbeni zahtjev postoji i protutužbeni zahtjev, pa se dopustivost revizije ocjenjuje po vrijednosti predmeta spora svakog od tih zahtjeva, a ne po njihovom zbroju.

 

Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj zahtijeva da se tužiteljici-protutuženici naloži da mu plati 107.259,87 kn. Dakle, radi se o novčanom zahtjevu i vrijednost predmeta spora iznosi 107.259,87 kn.

 

Revizijom tuženik-protutužitelj pobija drugostupanjsku presudu i u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. VI. izreke kojim je odbijen tuženik s preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva preko dosuđenih 59.931,50 kn do zatraženih 107.259,87 kn (za iznos od 47.328,37 kn) kao neosnovanim.

 

Obzirom na izloženo, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude glede protutužbenog zahtjeva iznosi 47.328,37 kn.

 

Kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na protutužbeni zahtjev ne prelazi propisani zakonom vrijednosni kriterij od 100.000,00 kn, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora, prema zahtjevima iz tužbe, jest zahtjev tužiteljice-protutuženice za utvrđenje da su stranke suvlasnici na jednake dijelove osamnaestoro rasnih pasa, sve pasmine engleski buldog, te da se predmetna suvlasnička zajednica razvrgne civilnom diobom, prodajom i podjelom polučene kupovne cijene na jednake dijelove između stranaka, te zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu od strane tuženika-protutužitelja iznosa polučene kupovnine za prodani dvosobni stan u Zagrebu, kao posebnoj imovini tužiteljice i to u iznosu od 687.952,00 kn.

 

Nižestupanjskim presudama prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje pozivom na odredbu čl. 253. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) i odredbu čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/00, 141/06 i 146/08), dok je tužbeni zahtjev za isplatu prvostupanjski sud prihvatio za iznos 225.420,00 kn, dok je za preostali dio tužbeni zahtjev odbijen time da je drugostupanjski sud u odbijajućem dijelu glede tužbenog zahtjeva za isplatu prvostupanjsku presudu djelomično potvrdio (za iznos od 407.952,00 kn), a djelomično preinačio te naložio tuženiku-protutužiteljici isplatiti i daljnji iznos od 54.580,00 kn i u obrazloženju svoje odluke u tom dijelu poziva se na odredbu čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01).

 

Revident u reviziji ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude.

 

Odredbom čl. 396. a) st. 1. ZPP propisano je da revizijski sud može kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge prvostupanjske presude, odnosno drugostupanjske presude ako je prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396. a) st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava koje je primijenjeno pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu, tuženik-protutužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti u smislu ranije navedene odredbe čl. 396. a) st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koje će se na temelju odredbe st. 2. čl. 396. a) ZPP objaviti na internetskim stranicama.

 

K tomu, treba reći da ovaj sud sukladno odredbi čl. 396. a) st. 3. ZPP koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08 i 123/08) nije obrazlagao svoju odluku glede istaknutog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se na navedenu povredu tuženik-protutužitelj pozivao već u žalbi, a koji žalbeni razlog je drugostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika-protutužitelja odbijena je kao neosnovana.

 

U Zagrebu, 6. ožujka 2013.