Broj: Rev 1355/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz Njemačke, M., koju zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica iz  Odvjetničkog društva R. & V. u Z., protiv I-tuženika E. G. iz Njemačke, M., i II-tuženice J. K. iz S. B., koju zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-142/07 od 15. srpnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog Novoj Gradiški poslovni broj P-784/03 od 28. prosinca 2005., u sjednici održanoj 16. travnja 2013.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se obje nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-142/07 od 15. srpnja 2008. i presuda Općinskog Novoj Gradiški poslovni broj P-784/03 od 28. prosinca 2005. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništavosti kupoprodajnog ugovora zaključenog između tuženika 2. studenoga 2001., kao i utvrđenjem da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. broj 3488 podul. 5309 k.o. S. B. temeljem istog kupoprodajnog ugovora nevaljana, te zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava vlasništva na tim nekretninama za korist I-tuženika uz istovremeni upis vlasništva tužiteljice u ½ dijela tužiteljice (toč. I. izreke). Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi parnični trošak I-tuženiku u iznosu od 10.444,00 kn, a II-tuženici u iznosu od 22.875,00 kn (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske tužiteljica je izjavila reviziju  zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), koji se u smislu odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. ZPP koju opisno ističe revidentica, jer je drugostupanjski sud u cijelosti razmotrio sve navode njezine žalbe.

 

U odnosu pak na revizijske navode kojima se, vezano uz činjenicu da je II-tuženica sutkinja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, dovodi u pitanje objektivnost drugostupanjskog suda prilikom odlučivanja o žalbi, treba odgovoriti da je tužiteljica mogla predložiti nadležnom sudu drugog stupnja da zatraži delegaciju (čl. 68. ZPP), a što nije učinila.

 

Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Međutim, ostvario se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništavim ugovora sklopljenog između tuženika, a slijedom toga i zahtjev tužiteljice za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem tog ugovora te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe spornog ugovora.

 

U postupku koji je prethodio reviziji  utvrđeno je:

 

- da su tužiteljica i II-tuženik bivši bračni drugovi,

 

- da je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice (1994.), a uz suglasnost tužiteljice kao vlasnik je upisan I-tuženik,

 

- da su tuženici  2. studenoga 2001. zaključili kupoprodajni ugovor koji I-tuženik prodaje II-tuženici stan  nalazeći se u zgradi u ul. …. (stan broj 47 na IV katu, ulaz V) u S. B.,

 

- da je na temelju navedenog ugovora izvršen upis prava vlasništva stana na ime I-tuženice,

 

- da je presudom Općinskog suda  u Slavonskom Brodu  broj P-631/01 od 22. rujna 2003. utvrđeno da je predmetni stan bračna stečevina tužiteljice i I-tuženika na jednake dijelove,

 

- da je u I-tuženik vrijeme zaključenja navedenog ugovora bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog stana.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, odnosno da predmetni ugovor nije ništav obzirom na odredbu čl. 123. st. 1. u svezi s čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00 i 114/01 - dalje: ZV), jer se u odnosu na II-tuženicu primjenjuje načelo povjerenja u zemljišne knjige.

 

Takvo stajalište nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

 

Odredbom  čl. 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 51/89 i 59/90 - dalje: ZBPO), koji u ovom slučaju valja primijeniti kao mjerodavni zakon obzirom da je predmetni stan stečen u vrijeme važenja tog zakona, propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno (st. 1.), te da svojim udjelom u zajedničkoj imovini niti jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati, niti ga opteretiti pravnim poslom među živima (st. 2.). Iz takve odredbe proizlazi da se radi o prisilnom propisu, te bi raspolaganje zajedničkom imovinom protivno toj kogentnoj normi,  u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), koji se u ovom sporu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08), imalo za posljedicu ništavost pravnog posla.

 

Na temelju povjerenja u zemljišne knjige pravo vlasništva se može steći samo ukoliko su ispunjene opće i posebne pretpostavke za uknjižbu propisane odredbama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 139/99 i 114/01 – dalje: ZZK), a u konkretnom slučaju jedna od tih pretpostavki je valjanost pravnog posla koja ne bi bila ispunjena ukoliko bi sporni ugovor bio ništav.

 

Međutim, prema nalaženju ovoga suda, u odnosu na raspolaganje zajedničkom imovinom bračnih drugova temeljem čl. 283. ZBPO valjanost pravnog posla u svakom pojedinačnom slučaju mora se procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. -  objavljena u „Narodnim novinama“, broj 77/11). Drugim riječima, utvrđivanje savjesnosti prilikom sklapanja spornog kupoprodajnog ugovora nije se moglo ograničiti samo na II-tuženicu (je li postupala s povjerenjem u zemljišne knjige), već i na tužiteljicu.

 

Budući da nižestupanjski sudovi nisu postupili na taj način, već svoju odluku temelje samo (isključivo) na prosudbi da je II-tuženica prilikom sklapanja ugovora bila u dobroj vjeri i stoga odbijanje tužbenog zahtjeva obrazlažu zaštitom povjerenja u zemljišne knjige, to je zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sud će utvrditi relevantno činjenično stanje u kontekstu gore navedenog, tj. utvrditi je li tužiteljica imala prethodnog saznanja o spornom kupoprodajnom ugovoru (kojim je raspolagano i njezinim suvlasničkim dijelom) i slijedom toga ocijeniti njenu savjesnost ili nesavjesnost, te će tek tada biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

U Zagrebu 16. travnja 2013.