Broj: Gž 379/10

                                                                                                              

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

U ime Republike Hrvatske, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, A. K. kao suvlasnika i ovlaštenog predstavnika suvlasnika stambene zgrade u P., koje zastupa upravitelj „G.“ d.o.o. iz P., a ovaj po punomoćniku M. B. odvjetniku u P., protiv tuženika H. D. iz P., koga zastupa punomoćnik B. Š. odvjetnik u P., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Metkoviću posl. br.P.1609/09 od 9. prosinca 2009, dana 15. svibnja 2013.

 

p r e s u d i o   j e

 

                        Presuda Općinskog suda u Metkoviću posl. br.P.1609/09 od 9. prosinca 2009. godine:

 

a)      potvrđuje se  u toč.III izreke

 

b)      preinačuje u toč. I i II izreke tako da glase:

 

I.                   Ukida se u cijelosti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika A. Ž. posl. br.Ovrv-74/09 od 21. srpnja 2009. i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.                Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

                        Presudom Općinskog suda u Metkoviću posl. br.P.1609/09 od 9. prosinca 2009. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Ž. O..74/09 od 21. srpnja 2009. održano je na snazi za iznos od 860,90 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate,  dok  je rješenje o ovrsi ukinuto za 172,18 kuna i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč.I izreke). Istom presudom dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 922,50 kuna (točII izreke, a odbijen je tuženikov prigovor prijeboja kao neosnovan (toč.III izreke) pobijane presude.

 

                        Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelj i tuženik pobijajući je u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu, a zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,123/08, 57/1, 148/11 i 25/13- dalje:ZPP), što su žalbeni razlozi bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (toč.1. i 3.).

 

                        Na žalbe nije odgovoreno.

 

                        Postupak u ovom predmetu započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu, te je nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi posl. br.Ovrv.74/09 od 21. srpnja 2009. ovrhovoditelj protiv istog izjavio prigovor, pa je rješenjem prvostupanjskog suda od 14. listopada 2009. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukidaju se provedene radnje a postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

                        Predmet spora je plaćanje zajedničke pričuve za stambenu zgradu u P.

                        Nije sporno da je tužitelj suvlasnik stambene zgrade, te  da je suvlasnik i tužitelj.

 

U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti (članak 458. st . 1. ZPP-a), a prema odredbama čl. 467. st . 1. i 2. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st . 1. toč. 3. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 378. st . 3.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 1/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06 , 141/06, 146/08, 38/09,153/09- dalje ZOV) upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom.

 

U sudskoj praksi je zauzeto pravno shvaćanje da je upravitelj zgrade ovlašten  utužiti suvlasnike zgrade radi naplate zajedničke pričuve, dakle, upravitelj zgrade je aktivno legitimiran u tim sporovima. Tužitelj, kao ovlašteni predstavnik stanara nije aktivno legitimiran  pokrenuti postupak radi naplate zajedničke pričuve. Isto tako, ni tužitelj kao suvlasnik čiji suvlasnički udio nije većinski, nije ovlašten podnijeti tužbu radi naplate zajedničke pričuve.

 

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti jer tužitelj kao suvlasnik čiji suvlasnički udio nije većinski u nekretnini, kao i ovlašteni predstavnik stanara, nema pravo  podnijeti tužbu radi naplate zajedničke pričuve.

 

Što se tiče prigovora prijeboja isti nije osnovan ali iz drugih razloga.

 

Prema čl. 336. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08-dalje:ZOO)  dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće iako su obje dospjele. Obzirom da u konkretnom slučaju nema tražbine, pa nema ni prijeboja.

 

Odluka o troškovima temelji se na odredbi iz čl. 154.st.2. ZPP.

 

Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci na temelju čl. 373. toč.3. ZPP-a u vezi sa čl. 457. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 15. svibnja 2013. godine