Broj: Rev-x 434/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva i izdanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu poslovni broj XI Gž-2499/96-2 od 25. ožujka 1997., kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj XLIII P-8544/93 od 5. svibnja 1994., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu kojim je presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu poslovni broj XI Gž-2499/96-2 od 25. ožujka 1997. potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj XLIII P-8544/93 od 5. svibnja 1994., u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik trosobnog stana u Z., površine 90 m² izgrađenom u potkrovlju zgrade na č.k.br. 2539 k.o. C. (nova izmjera), odnosno na č.k.br. 3131 (stara izmjera) upisane u zk.ul. 4077 k.o. G. Z..

 

              II. Preinačuju se navedene presude u ostalom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev na izdavanje tabularne isprave i sudi:

 

              Odbija se zahtjev da je tužitelju tuženik dužan izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zk. knjigama što će u protivnom zamijeniti presuda kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev suđeno je:

 

              "Utvrđuje se da je tužitelj E. Š. vlasnik trosobnog stana u Z., površine 90 m², a koji je izgrađen na istočnom dijelu potkrovlja te zgrade koja se nalazi na kat. čest. br. 2539 k.o. C., nova izmjera, odnosno prema staroj izmjeri na kat. čest. br. 3131 upisane u zk.ul.br. 4077 k.o. G. Z., pa je tužena dužna izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis ovog prava u zemljišne knjige, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu 136.800,00 HRD sve u roku od 15 dana."

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda glede odluke o glavnoj stvari, dok je odluka o troškovima postupka ukinuta.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače, a podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

 

              Revizija tuženika je djelomično osnovana.

 

              U prvom redu valja istaći da je predmetni spis obnovljen (rekonstruiran) rješenjem broj 9 Su-1032/09 od 19. ožujka 2009. zbog toga što spis nije bilo moguće pronaći.

 

              Predmet spora je zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na stanu opisanom u izreci uz izdavanje tabularne isprave za zemljišnoknjižnu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja.

 

              U provedenom postupku je utvrđeno:

 

              - da se predmetna stambena zgrada nalazila u režimu društvenog vlasništva,

 

              - da je od strane Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Područnog ureda C. izdana građevinska dozvola za spornu izgradnju 3. kolovoza 1987. te je nakon toga 16. studenog 1987. izdana uporabna dozvola,

 

              - da je prethodno od strane tadašnjeg SIZ-a stanovanja C. tužitelju izdana suglasnost za "adaptaciju" dijela potkrovlja u stambeni prostor na objektu …,

 

              - da je tužitelj svojim sredstvima izveo predmetnu prenamjenu i izgradnju u cijelosti, uključujući i priključke električne energije, plina, kao i troškove uređenja zemljišta te da je nakon toga sve pristojbe plaćao kao etažni vlasnik.

 

              Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su primjenom odredbama čl. 21., 22. i 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) prihvatili tužbeni zahtjev, iako se te odredbe glede stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ne mogu primijeniti kad graditelj gradi na zemljištu ili na izgrađenoj zgradi u društvenom vlasništvu.

 

              U konkretnom slučaju dolazi u obzir primjena odredbe čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96) koja ima povratno djelovanje i kojom je propisano da onaj tko je od stupanja na snagu toga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stječe time – na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u smislu odredbe čl. 370. toga Zakona.

 

              Budući da su u konkretnom slučaju ispunjene navedene pretpostavke, tužitelj je stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu na temelju zakona, pa je njegov tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva osnovan.

 

              Pri tome se pogrešno podnositelj revizije poziva na suprotnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske budući da je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo pravno shvaćanje identično kao i u ovom predmetu (npr. Rev-1181/97 od 23. travnja 2003., Rev-594/00 od 30. rujna 2003. te nadalje broj Gzz-103/03, Rev-1103/04… itd.).

 

              Međutim, budući da je riječ o izvornom stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona, nije osnovan zahtjev za izdavanje tabularne isprave, obzirom da se ne radi o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i s tim u vezi upisom stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava.

 

              Zbog toga u predmetnom slučaju nije potrebno valjano očitovanje volje prijašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja (clausula intabulandi), odnosno postojanje valjane tabularne isprave kao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva.

 

              Na osnovu svega rečenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, dok je u ostalom dijelu na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti obje nižestupanjske presude i odbiti zahtjev na izdavanje tabularne isprave te odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 22. svibnja 2013.