Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Rev 2271/12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća, Đure Sesse, člana vijeća, i Željka Šarića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz R., koga zastupa punomoćnica I. Š. iz R., protiv tuženika M. O. iz K., koga zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava suvlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-4131/10-2 od 2. srpnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rovinju – Rovigno broj P-330/08-30 od 27. travnja 2010., u sjednici održanoj 28. svibnja 2013.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-4131/10-2 od 2. srpnja 2012. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 5/6 dijela nekretnine opisane kao k.č. 2371/2 upisane u zk. ul. 3276 k.o. Rovinj, što je tuženik dužan priznati i u roku od 15 dana izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljevog prava suvlasništva, a u protivnome će tu ispravu zamijeniti ova presuda.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 7.427,51 kunu (sedamtisućačetristodvadesetsedam kuna i pedesetjedna lipa) u roku od 15 dana, a odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu od 2.138,11 kune."
Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 5.772,83 kn.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11– dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
Može li se dosjelošću steći pravo vlasništva suvlasničkog dijela nekretnine?
Obrazlažući važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, između ostalog, navodi da je o tom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje, a da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382.st.2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to odnose.
Predmet spora je zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva u 5/6 dijela k.č.br. 2371/2, upisane u z.k.ul. br. 3276 k.o. R. stečenog dosjelošću.
Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio izrazivši pri tome shvaćanje da se na idealnom dijelu nekretnine ne može steći suvlasništvo, već da se vlasništvo može steći na točno određenom dijelu nekretnine koju je tužitelj eventualno posjedovao.
Osnovana je tvrdnja revidenta da je o postavljenom pitanju ovaj sud već zauzeo pravno shvaćanje, a odluka drugostupanjskog suda da je utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa zauzetim shvaćanjem.
Naime, u rješenju ovog suda broj Gzz-1/07-2 od 7. veljače 2007. izraženo je pravno shvaćanje da se dosjelošću može steći i suvlasnički idealni dio nekretnine. Prema navedenom shvaćanju za stjecanje suvlasništva ne postoje posebne pravne osnove (titulusi) različite od onih na temelju kojih se stječe pravo vlasništva. Prema odredbi čl. 37. st. 3. ZV u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano. Za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću nije ništa posebno propisano što bi se odnosilo samo na suvlasništvo, dakle, vrijede i odredbe o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.
Činjeničnu osnovu tužbe tužitelj u ovoj pravnoj stvari temelji na tvrdnji o posjedovanju cijele nekretnine, time da usmjeravajući tužbeni zahtjev samo prema tuženiku kao suvlasniku u 5/6 dijela, a ne i prema drugom suvlasniku, zahtijeva utvrđenje suvlasništva u navedenom omjeru. Stoga su neprihvatljivi i izvan činjenične osnove tužbe razlozi drugostupanjske presude da nije utvrđeno koji realni, točno određeni dio k.č. 2371/2 k.o. Rovinj je tužitelj eventualno posjedovao.
Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa, ocijenivši tužbeni zahtjev neosnovanim samo zbog toga što se dosjelošću ne može steći suvlasništvo idealnog dijela nekretnine, drugostupanjski sud nije dao razloge o ostalim žalbenim navodima u pogledu (ne)postajanja pretpostavaka za stjecanje vlasništva dosjelošću, zbog čega nema uvjeta za preinačenje pobijane presude, valjalo je na temelju čl. 395. st.2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.
U Zagrebu, 28. svibnja 2013.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.