Broj: Rev 1159/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. d.o.o. P., kojeg zastupa punomoćnik N. T., odvjetnik u P., protiv prvotuženika G. B. iz M., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u P. i drugotuženika J. B. iz M., čiji je punomoćnik za primanje pismena A. S., odvjetnik u P., radi proglašenja izvršenja nedopuštenim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-607/09-2 od 18. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču broj P-416/08-4 od 6. studenoga 2008., u sjednici održanoj 5. lipnja 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi da nije dopušteno izvršenje na nekretnini označenoj s k.č.br. 929/1 k.o. F., u izvršnom predmetu Općinskog suda u Poreču poslovni broje I-107/96 (stavak I. izreke), a tužitelju je naloženo da prvotuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 12.200,00 kuna (stavak II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji je predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude, prihvatiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi parnični trošak. Podredno je predložio ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u pobijanoj odluci navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu niti proturječni niti nejasni pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

Kako tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je Općinski sud u Poreču povodom izvršnog prijedloga vjerovnika Đ. B. od 15. veljače 1996. donio 19. veljače 1996. rješenje o izvršenju poslovni broj I-107/96 kojim je određeno izvršenje na nekretnini označenoj s k.č. br. 538 k.o. F., sada k.č.br. 929/1 k.o. F. u vlasništvu dužnika J. B. radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 35.000,00 DEM sa zateznom kamatom i troškovima postupka;

 

- da je tužitelj u ovom postupku, kao treća osoba u izvršnom postupku poslovni broj I-107/96 podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju pa je izvršni sud donio rješenje kojim ga je uputio da pokretne parnicu protiv vjerovnika radi proglašenja da nije dopušteno izvršenje u tom postupku;

 

- da je 19. veljače 1996. kada je doneseno rješenje o izvršenju poslovni broj I-107/96 u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine na kojoj je određeno izvršenje bio upisan J. B.;

 

- da je 19. ožujka 1996. određen upis zabilježbe rješenja o izvršenju (plomba Z-396/96) u zemljišnoj knjizi;

 

- da je J. B. još 1983. prodao predmetnu nekretninu S. T. i A. T., ali taj kupoprodajni ugovor nije bio proveden u zemljišnoj knjizi;

 

- da su S. T. i A. T. predmetnu nekretninu prodali B. K. kupoprodajnim ugovorom od 2. prosinca 1994., na temelju kojeg kupoprodajnog ugovora je bila 1. ožujka 1996. (plomba Z-296/96) dopuštena predbilježba prava vlasništva u korist B. K.;

 

- da je rješenjem broj Z-1000/96 odbijeno opravdanje dopuštene predbilježbe u korist B. K. jer predlagatelj nije opravdao predbilježbu;

 

- da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 28. srpnja 1997. tužitelj predmetnu nekretninu kupio od B. K.;

 

- da su bili odbijeni prijedlozi tužitelja za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini (Z-1437/97 od 8. kolovoza 1997. i Z-1641/03 od 18. ožujka 2003.), ali da je tužitelj sada upisan kao vlasnik predmetne nekretnine (k.č.br. 929/1 k.o. F.),

 

sudovi su ocijenili da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje da nije dopušteno izvršenje na nekretnini označenoj kao k.č.br. 929/1 k.o. F. u izvršnom predmetu Općinskog suda u Poreču poslovni broj I-107/96. Stoga su sudovi odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivajući se na odredbu čl. 56. Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/92 – dalje: ZIP) jer tužitelj nije dokazao da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje. Naime, prema pravnom shvaćanju sudova činjenica da je tužitelj pravo vlasništva u smislu odredbe čl. 119. Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06 i 148/08 – dalje: ZVDSP) stekao nakon zabilježbe rješenja o izvršenju poslovni broj I-107/96 u zemljišnoj knjizi u smislu odredbe čl. 144. ZIP ne sprečava vjerovnika u tom izvršnom postupku da svoje potraživanje namiri iz nekretnine na kojoj je tužitelj kasnije stekao pravo vlasništva.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u reviziji ističe da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ponavlja da je u trenutku zaprimanja rješenja o izvršenju od strane zemljišnoknjižnog suda na predmetnoj nekretnini bila upisana predbilježba prava vlasništva u korist prednika tužitelja (Z-296/96) i da je zabilježba rješenja o izvršenju nakon te predbilježbe upisana u zemljišnoj knjizi (Z-396/96).

 

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, prema pravnom shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da tužitelj tijekom ovog parničnog postupka nije dokazao da na predmetnoj nekretnini ima takvo pravo koje sprečava izvršenje u izvršnom postupku koji se pred Općinskom sudom u Poreču vodi pod poslovnim brojem I-107/96.

 

U pravu je tužitelj kad u reviziji ističe da je u trenutku zaprimanja rješenja o izvršenju poslovni broj I-107/96 od strane zemljišnoknjižnog suda na predmetnoj nekretnini bila upisana predbilježba prava vlasništva u korist prednika tužitelja (Z-296/96) te da je zabilježba rješenja o izvršenju nakon te predbilježbe upisana u zemljišnoj knjizi (Z-396/96).

 

Međutim, iz spisa isto tako proizlazi da je rješenjem zemljišnoknjižnog suda Z-1000/96 odbijeno opravdanje predbilježbe prava vlasništva u korist prednika tužitelja, predlagatelja B. K. jer predlagatelj nije opravdao upisanu predbilježbu prava vlasništva.

 

Odredbom čl. 121. st. 2. ZVDSP propisano je da će predbilježbom vlasništvo biti stečeno pod uvjetom naknadnoga opravdanja te predbilježbe. S obzirom da iz spisa nesporno proizlazi da predbilježba u zemljišnoknjižnom postupku Z-296/96 pred Općinskim sudom u Poreču nije bila naknadno opravdana tužitelj pogrešno smatra da zbog te predbilježbe nisu bili ispunjeni uvjeti za zabilježbu rješenja o ovrsi poslovni broj I-107/96 u zemljišnoj knjizi nakon što predbilježba nije bila naknadno opravdana.

 

Nadalje, kako je rješenje o izvršenju poslovni broj I-107/96 kod zemljišnoknjižnog suda zaprimljeno prije prijedloga tužitelja za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i izvršena je zabilježba tog rješenja o ovrsi u zemljišnoj knjizi, sudovi su i prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da tužitelj u ovom postupku, kao treća osoba u izvršnom postupku, koji je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao nakon određivanja izvršenja u izvršnom postupku poslovni broj I-107/96 i zabilježbe tog rješenja o izvršenju u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini nema takvo pravo koje sprječava provedbu konkretnog izvršenja.

 

To stoga što je odredbom čl. 144. st. 2. ZIP propisano da zabilježbom rješenja o izvršenju na nekretnini vjerovnik stječe pravo da svoje potraživanje namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne na istoj nekretnini pravo vlasništva ili pravo raspolaganja.

 

Dakle, s obzirom da je tužitelj, kao treća osoba, pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao nakon zabilježbe rješenja o izvršenju u zemljišnoj knjizi, takvo, tužiteljevo stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ne sprečava prvotuženika u ovom postupku, odnosno vjerovnika u izvršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Poreču poslovni broj I-107/96, da namiri svoje potraživanje na temelju rješenja o izvršenju iz predmetne nekretnine jer je zabilježbom rješenja o izvršenju u zemljišnoj knjizi stekao pravo na namirenje.

 

Prema tome, u konkretnom slučaju nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

U Zagrebu, 5. lipnja 2013.