Broj: Rev 830/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz S., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. & partneri iz Z., protiv tuženika V. K. iz D., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika „S." d.o.o. C., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u D. i „D. g.“ d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. D. P., odvjetnik u D., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji umješača „D. g.“ d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu br. Gž-5015/11-2 od 22. prosinca 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. P-480/08-25 od 19. lipnja 2008., u sjednici vijeća 18. rujna 2013.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Prihvaća se revizija umješača D. g. d.o.o. Z. i preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu br. Gž-5015/11-2 od 22. prosinca 2011. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. P-480/08-25 od 19. lipnja 2008. na način da se tužitelj odbija sa zahtjevom na utvrđenje da je suvlasnik u ¼ dijela nekretnine čest. zem. 178/1 upisane u zk. ul. 2911 k.o. G., kao pašnjak, kao i sa zahtjevom na utvrđenje da ¼ dijela suvlasničkog dijela nekretnine i to čest. zem. 178/1 upisane u zk. ul. 2911 k.o. G., kao pašnjak, u naravi predstavlja 400 m2 od ukupno 1766 m2, koliko iznosi ukupna površina čest. zem. 178/1 upisane u zk. ul. 2911 k.o. G.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik u ¼ dijela nekretnine čest. zem. 178/1 upisane u zk. ul. 2911 k.o. G., kao pašnjak (toč. I.). Nadalje je utvrđeno da ¼ suvlasničkog dijela nekretnine čest. zem. 178/1 upisane u zk. ul. 2911 k.o. G., kao pašnjak, u naravi predstavlja 400 m2 od ukupno 1766 m2, koliko iznosi ukupna površina čest. zem. 178/1 (toč. II.). Odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva na ¼ dijela nekretnine iz toč. I. tužitelja na predmetnoj nekretnini, kao i da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda (toč. III.). Rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje privremene mjere (toč. IV.), te je odlučeno da svaka strana i umješači snose svoje troškove postupka (toč. V.).

 

              Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe umješača „S.“ d.o.o. C. i „D. g.“ d.o.o. Z. i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i II., dakle u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, dok je prihvaćena žalba tužitelja i ukinuta presuda pod toč. III. gdje je odbijen zahtjev za izdavanje tabularne isprave, kao i dijelu pod toč. V. gdje je odlučeno o troškovima postupka, te je u tim dijelovima predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Protiv presude suda drugoga stupnja drugoumješač D. g. d.o.o. je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Umješač predlaže da se preinači pobijana presuda na način da se odbije zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se ukinu nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija umješača je osnovana.

 

U revizijskom stadiju postupka predmet pobijanja su odluke nižestupanjskih sudova kojima je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik u ¼ dijela nekretnine i to čest. zem. 178/1 upisane u zk. ul. 2911 k.o. G., kao pašnjak (toč. I. prvostupanjske odluke), te da ¼ dijela suvlasničkog dijela nekretnine čest. zem. 178/1 upisane u zk. ul. 2911 k.o. G. kao pašnjak u naravi predstavlja 400 m2 od ukupno 1766 m2 čest. zem. 178/1 (toč. II. prvostupanjske odluke).

 

U preostalom dijelu prvostupanjska odluka je ukinuta i nije predmet ovog revizijskog postupka.

 

              Nižestupanjski sudovi prihvaćajući zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti vlasnik ¼ dijela čest. zem. 178/1 upisane u zk. ul. 2911 k.o. G. utvrđuju da je sklopljen usmeni kupoprodajni ugovor sklopljen tužitelja i tuženika a glede prodaje 400 m2 sporne nekretnine, kao i da je taj usmeni kupoprodajni ugovor u cijelosti izvršen, jer da je tužitelj isplatio tuženiku, uz kaparu u iznosu od 7.500 EUR i cijeli iznos dogovorene kupoprodajne cijene od 34.000 EUR, kao i da je tužitelj dobio pravo koristiti spornu nekretninu.

 

              Stoga isti smatraju da je u smislu čl. 73. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) ugovor u cijelosti izvršen, pa da je radi toga osnovan zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti suvlasnik ¼ dijela čest. zem. 178/1.

 

              Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno, jer time što je ugovor izvršen tužitelj nije stekao vlasništvo sporne nekretnine, niti je postao suvlasnik iste.

 

              Naime, u konkretnom slučaju radi se o stjecanju prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla. Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZV) vlasništvo na nekretninama se stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Dakle, kod stjecanja prava vlasništva, a time i suvlasništva, na nekretnini potrebno je da osim titulusa – valjanog pravnog osnova, postoji i modus – a to je upravo upis u zemljišnu knjigu. Kupac koji je sklopio valjani ugovor o prodaji nekretnine ne stječe samim time vlasništvo nekretnine ako se nije upisao u zemljišne knjige, pa sve do tog upisa ne može zahtijevati da ga se kao kupca utvrdi vlasnikom ili suvlasnikom nekretnine.

 

              Nije sporno da se tužitelj nije upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik ili suvlasnik, pa slijedom toga pravilno ukazuje umješač da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

              Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo i kada je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da ¼ dijela predstavlja 400 m2 od ukupno 1766 m2 čest. zem. 178/1. Naime, odredbi čl. 9. st. 1. ZV pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, pri čemu pojedinačnu nekretninu čini i više zemljišnih čestica upisanih u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, te su one pravno sjedinjene u jedno zemljišnoknjižno tijelo. Ne može se postaviti zahtjev da nečiji suvlasnički dio predstavlja točno određenu površinu čestice koja ima veću površinu, jer je to protivno citiranoj odredbi ZV, a osim toga to je u protivnosti s pojmom suvlasništva iz čl. 36. st. 1. ZV prema kojoj suvlasništvo je vlasništvo više osoba na istoj stvari, tako da svakom od suvlasnika pripada dio tog prava, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva. Kod suvlasništva se uvijek radi o fizički nepodijeljenoj stvari, a što ne bi bio slučaj u ovom predmetu, jer tužitelj traži da se utvrdi da njegov suvlasnički dio od ¼ predstavlja 400 m2 od ukupno 1766 m2 jedne katastarske odnosno zemljišnoknjižne čestice.

 

              Osim toga, u tom dijelu je zahtjev tužitelja neosnovan i iz razloga što se tužbom na utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP ne može zahtijevati utvrđenje postojanja neke činjenice, već jedino postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave. Traženje utvrđenja da suvlasnički dio od ¼ predstavlja 400 m2 od ukupno 1766 m2 neke nekretnine, predstavlja utvrđenje činjenice.

 

              Radi navedenog je valjalo prihvatiti reviziju umješača i preinačiti obje nižestupanjske odluke i odbiti zahtjeve tužitelja kao neosnovane, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

              Ujedno je odlučeno da će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci, obzirom da je sud drugoga stupnja djelomično ukinuo prvostupanjsku odluka, a ukinuo ju je i odluci o troškovima postupka.

 

U Zagrebu 18. rujna 2013.