Broj: Rev-x 105/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L. iz Z., privremenog boravka u L., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Građanskoupravni odjel Zadar, radi predaje stvari i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-922/12-2 od 19. rujna 2012., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-914/98 od 25. studenog 2011., u sjednici održanoj 18. rujna 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-922/12-2 od 19. rujna 2012. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj P-914/98 od 25. studenog 2011. sudio je:

 

              I. Odbija se, kao neosnovan, glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "Dužna je tužena u roku od 30 dana prenijeti tužitelju u vlasništvo i predati u posjed slijedeću imovinu:

              1. Tvorničku halu u Z. s pomoćnim prostorijama površine 1.150 m² sa cjelokupnom pripadajućom infrastrukturom, sagrađenu na čest.zem. 1698/530 k.o. C..

              2. Zrakoplov tipa …, …, serijski broj …, godina proizvodnje ... bivše registracije …, tip motora …, tip propelera ...

              3. Poslovni prostor u prizemlju stambeno-poslovnog objekta oznake 5K 8-3 u ulici … u Z. površine 95,17 m².

              4. Jahtu "…" sa 2 Volvo motora i kompletnom navigacijskom opremom,

 

              te u istom roku isplatiti iznos od 3.508.690 DEM u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju HNB na dan presuđenja, te naknaditi mu nastale parnične troškove."

 

              II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

              "Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.594.949,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB za EUR-o na dan isplate, te u istom roku naknaditi mu nastale parnične troškove".

 

              III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.050.000,00 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Županijski sud u Zadru je presudom poslovni broj Gž-922/12-2 od 19. rujna 2012. djelomično odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na točke I i II izreke te dio točke III izreke u dijelu u kojemu je odlukom o trošku postupka naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 775.000,00 kuna.

 

Istom presudom djelomično je uvažena žalba tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka te je djelomično odbijen zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnične troškove u iznosu od 275.000,00 kuna.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači presude i prihvati tužbeni zahtjev a tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnične troškove uključivši troškove revizije u iznosu od 156.250,00 kuna.

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija je neosnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11 – dalje u tekstu: ZPP-a), a u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Tužitelj se opisno pozvao na ovaj revizijski razlog ne navodeći određene odredbe materijalnog prava u odnosu na koje smatra da ih drugostupanjski sud nije primijenio a koju je trebao primijeniti ili na takvu odredbu materijalnog prava koju drugostupanjsku sud nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

              Sporno je u revizijskom stadiju postupka je li osnovan zahtjev tužitelja za predaju stvari navedenih u tužbi te je li Republika Hrvatska odgovorna za štetu zbog navodno nezakonitog postupanja Trgovačkog suda u Zadru u postupku stečaja nad stečajnim dužnikom I. Z. u predmetu poslovni broj St-2/92.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

              - da je tužitelj osnivač, vlasnik i direktor poduzeća I. p.o. Z., nad kojim je rješenjem Okružnog privrednog suda u Splitu broj St-2/92 od 2. travnja 1992. otvoren stečajni postupak i za stečajnog upravitelja imenovan ing. Z. B., koji je u postupku prijavio svoju tražbinu prema stečajnom dužniku,

 

              - da je u tom postupku, u stadiju prethodnog postupka za utvrđivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom, rješenjem od 10. ožujka 1992. tužitelju, kao zakonskom zastupniku stečajnog dužnika čije je boravište nepoznato, postavljen privremeni zastupnik D. M., odvjetnik u S.,

 

              - da je u tom postupku priznata tražbina C. o. te da nije izvršen prijeboj s tražbinom stečajnog dužnika prema tom vjerovniku jer nije bilo uvjeta za prijeboj,

 

              - da je imovina stečajnog dužnika (tvornička hala, avion i dr.) bila procijenjena po vještacima i prodana putem javnog nadmetanja ili putem neposredne pogodbe uz prihvat ponude najpovoljnijeg ponuđača,

 

              - da je stečajni postupak zaključen rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-2/92 od 27. studenoga 1996.,

 

              - da je tužitelj kao oštećenik dana 18. srpnja 2002. podnio istražni zahtjev protiv Z. B., stečajnog upravitelja i A. Č., predsjednika stečajnog vijeća, a kasnije i stečajnog suca u navedenom stečajnom postupku, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 3. i 11. Kaznenog zakona,

 

              - da je rješenjem ovog Županijskog suda broj Kv-14/05 (Kio-170/02) od 2. lipnja 2005. istražni zahtjev protiv osumnjičenika A. Č. odbačen na temelju čl. 163. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02) te je rješenjem od 16. kolovoza 2005. obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenog Z. B., jer je oštećenik kao tužitelj odustao od progona nakon završene istrage, budući da nije u roku od osam dana od kada je obaviješten o završenoj istrazi podnio optužnicu.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja utvrdivši da tužitelj nije dokazao nezakonito i nepravilno postupanje Trgovačkog suda u Zadru na temelju kojega bi Republika Hrvatska bila dužna naknaditi štetu oštećenoj osobi po čl. 67. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94, 100/96, 115/97, 131/97 - dalje u tekstu: ZS).

 

Tužitelj u reviziji u bitnome navodi da su ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost Republike Hrvatske za nezakonit i nepravilan rad Trgovačkog suda u Zadru tvrdeći da je taj sud rješenjem poslovni broj St-2/92 od 2. travnja 1992. otvorio stečajni postupka premda za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke, da je stečajni sudac postupao s krajnjom nepažnjom, da je za stečajnog upravitelja imenovao Z. B. (po zanimanju pilota) a ovaj je tijekom postupka i prijavio tražbinu kao stečajni vjerovnik, te da je imovina prodana u bescijenje. Zbog toga smatra da je pogrešnom primjenom materijalnog prava odbijen zahtjev, jer da je on bio vlasnik poduzeća I. p.o. i da je dokazao sve pretpostavke za naknadu štete.

 

              Ovaj revizijski sud ocijenio je revizijske razloge te prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

              Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

              S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zato je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

U Zagrebu, 18. rujna 2013.