Broj: Rev-x 9/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. b. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z., protiv I-tuženice D. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Z. i II-tuženika A. S. iz Z., radi namirenja tražbine, odlučujući o reviziji I-tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4520/08-2 od 15. rujna 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1544/00 od 27. ožujka 2008., u sjednici održanoj 18. rujna 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija prvotuženice D. K. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I I tužena D. K. i II tuženik A. S. dužni su trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 1.562.501,51 kn zajedno sa ugovorenim kamatama na taj iznos prema Odluci o kamatnim stopama tužitelja (promjenjiva kamatna stopa) koja teče od 16. 01. 2002. godine pa do 31. 05. 2004. godine u visini od 18% godišnje, od 01. 06. 2004. godine do 31. 12. 2007. godine u visini 15% godišnje, a od 01. 01. 2008. godine pa do isplate u visini zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sudskom prodajom založene č.k.br. 5687/31 – obiteljska stambena zgrada pop. br. 11055 na uglu … i …. i dvorište (površine 72,2 hvata – 260 m²) upisane u zk.ul. 15071 k.o. Grad Z., kao i da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 48.004,60 kn, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se I tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela prvotuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

 

Suprotno navodima revizije obrazloženje nižestupanjskih presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Stoga, neosnovano prvotuženica ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Time što su nižestupanjski sudovi sukladno navedenoj zakonskoj odredbi odlučili da u konkretnom slučaju radi utvrđivanja odlučnih činjenica nije bilo potrebno izvesti dokaz saslušanjem prvotuženice, prema ocjeni ovoga suda, prvotuženica nije onemogućena u raspravljanju pred sudom. Stoga, neosnovano prvotuženica ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

-  da je između tužitelja kao kreditora i prvotuženice kao korisnice kredita 3. rujna 1993. sklopljen Ugovor o kreditu i to za dinarsku protuvrijednost iznosa od 170.000,00 DEM obračunat po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita (toč. 1. Ugovora – list 5 spisa),

- da je ugovorena otplata kredita u roku od 15 dana u jednakim mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu od 9% godišnje i zateznu kamatu po Odlukama banke, te da mjesečni anuitet iznosi 1.690,00 DEM i plaća se u protuvrijednosti domaće valute po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate (toč. 2. i 3. Ugovora),

- da su prvo i drugotuženici radi osiguranja kredita na nekretninama upisanim u zk. ul. 15071 k.o. Grad Z., kat. čest. 5687/31 u A II dozvolili upis založnog prava (hipoteke) za iznos kredita iz toč. 1. Ugovora i kamatnih stopa iz toč. 3. Ugovora i eventualnih troškova u iznosu od 204.000,00 DEM,

- da su kao osiguranje naplate dana i oročena sredstva po Ugovoru broj …od 3. rujna 2003. u iznosu od 39.372,00 DEM na rok od 15 godina,

 

- da je kao sredstvo osiguranja povrata navedenog kredita na nekretninama prvo i drugotuženika, kao suvlasnika, svaki u 1/2 dijela, upisano založno pravo – hipoteka u korist tužitelja (zk. izvadak – list 8 spisa),

- da je tužitelj predmetni kredit otkazao 28. studenoga 1997.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka mr. I. T., te dopune vještačenja, proizlazi da dug po predmetnom kreditu na dan 15. siječnja 2002. iznosi 1.562.501,51 kn.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev ocjenjujući da su, iz razloga jer prvotuženica nije ispunila preuzetu obvezu prema ugovoru o kreditu tj. jer nije vratila dug, prvo i drugotuženici, kao založni dužnici (suvlasnici nekretnine koja je opterećena zalogom – hipotekom) dužni trpjeti namirenje tražbine tužitelja u utuženom iznosu (čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00 i 114/01 - dalje: ZV).

 

I prema ocjeni ovoga suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kada su tužbeni zahtjev prihvatili.

 

Prema odredbi čl. 336. ZV založni vjerovnik je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga, a koje pravo ostvaruje putem suda na način određen tim Zakonom i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, time da ima pravo od svagdašnjeg vlasnika i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, a po svojoj volji može izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika ili istodobno iz zaloga i dužnikove imovine.

 

Tužitelj ovdje kao založni vjerovnik upravo zahtijeva ono što je ovlašten zahtijevati, a to je da su tuženici kao (su)vlasnici zaloga su dužni trpjeti namirenje tražbine tužitelja iz vrijednosti zaloga ostvarene prodajom na (sudskoj) javnoj dražbi.

 

Slijedom navedenog, neosnovano prvotuženica ističe da su nižestupanjski sudovi donoseći pobijane presude, materijalno pravo pogrešno primijenili.

 

Suprotno navodima revizije o parničnim troškovima odlučeno je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

 

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju prvotuženice odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu, 18. rujna 2013.