Baza je ažurirana 17.10.2024. 

zaključno sa NN 99/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 1081/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 1081/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „N.“ iz V., zastupanih po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & Ć. u V., protiv tuženika V. d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2727/07-3 od 5. studenoga 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-2134/04-38 od 19. lipnja 2007., u sjednici održanoj 18. rujna 2013.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se obje nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2727/07-3 od 5. studenoga 2007. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-2134/04-38 od 19. lipnja 2007. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 633.484,80 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to specificirano u izreci, te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 118.437,60 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta odluka o parničnom trošku i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog svih razloga iz čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, tj. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tuženik je podnio odgovor na reviziju te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pobijana presuda, a tako i presuda suda prvog stupnja nemaju takvih nedostataka da se ne mogu ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe revident.

 

Revizijski prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nakon povlačenja podnesene protutužbe od strane tuženika nije donio rješenje o povlačenju protutužbe i utoliko nije primijenio pravilo o naknadi troškova iz čl. 158. ZPP, čime da je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. ZPP) koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude – je bespredmetan. To zbog toga što je drugostupanjski sud rješenjem prihvatio tužiteljevu žalbu protiv odluke o parničnom trošku te u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Međutim, ostvario se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmetom tužbom tužitelj potražuje od tuženika naknadu zbog bespravnog korištenja zajedničke prostorije – kotlovnice u prizemlju stambene zgrade u V., i to u visini zakupnine za taj prostor.

 

Polazeći od utvrđenja:

 

- da je predmetna stambena zgrada dana na upravljanje U. „N.“,  V., koja je stoga aktivno legitimirana u ovoj parnici,

 

- da sporna prostorija predstavlja zajednički dio zgrade koji je u suvlasništvu svih suvlasnika zgrade (vlasnika stanova kao posebnih dijelova nekretnine),

 

- da tuženik nema pravnu osnovu za korištenje sporne prostorije,

 

- da suvlasnici predmetne stambene zgrade nisu sklopili Ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova zgrade,

 

te pravno okvalificiravši zahtjev tužitelja zahtjevom za isplatu zakupnine, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev uz obrazloženje da u konkretnom slučaju ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tužitelj mogao osnovano zahtijevati od tuženika plaćanje zakupnine prije nego suvlasnici zaključe Ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, sukladno odredbama čl. 377. i 385. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96 i dr. - dalje: ZVDSP).

 

Takvo stajalište nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

 

Prije svega, pogrešno je stajalište sudova da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na isplatu zakupnine. Naime, tužitelj u tužbi navodi da tuženik spornu prostoriju koristi bez valjane pravne osnove i stoga potražuje od tuženika naknadu za njeno korištenje u visini zakupnine.

 

Obzirom da je u postupku utvrđeno da tuženik spornu zajedničku prostoriju (u kojoj je smještena kotlovnica) koristi bez pravne osnove, to tužitelji kao suvlasnici zgrade (U. ) imaju pravo na naknadu za njeno korištenje.

 

U kontekstu izloženog, neutemeljeno je pozivanje sudova na odredbe čl. 377. i 385. st. 1. ZV, jer se te odredbe odnose na uređenje odnosa među suvlasnicima, a ne niti na zakup niti na stjecanje bez osnove (uzgred, premda to u ovom sporu nije pravno odlučno, valja primijetiti da je iz priložene dokumentacije u spisu razvidno da su suvlasnici predmetne zgrade sklopili međuvlasnički ugovor i odredili upravitelja zgrade - U. suvlasnika navedene zgrade).

 

Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nije utvrđivana niti visina naknade koja bi u tom slučaju pripadala tužitelju, slijedom čega nema uvjeta za preinaku, valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku bit će potrebno, sukladno naprijed izloženom, a imajući na umu odredbu čl. 165. st. 1. ZVDSP utvrditi navedene relevantne činjenice na koje je ukazano u ovoj odluci, te ovisno o tome donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

 

U Zagrebu, 18. rujna 2013.