Broj: Rev-x 1225/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika „J.“ d.d., Z., zastupanog po zakonskom zastupniku Z. N., a ovaj po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja Grad Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-379/11-2 od 20. rujna 2011., kojima su preinačeni presuda i rješenje o parničnim troškovima Općinskog suda u Zadru broj P-530/06 od 12. studenoga 2010., u sjednici održanoj 24. rujna 2013.,

p r e s u d i o   j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru broj P-530/06 od 12. studenoga 2010. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je vlasnik poslovnih prostora u Z. pobliže označenih u toč. 1.A) i B), 2., 3. i 4., te je tuženiku naloženo trpjeti uknjižbu tužitelja na tim nekretninama kao vlasniku u zemljišnim knjigama, a na temelju te presude, dok je odbačena protutužba tuženika kao protutužitelja i ujedno tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 41.639,25 kn na ime parničnih troškova.

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-379/11-2 od 20. rujna 2011. preinačena je prvostupanjska presuda, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, preinačena odluka o parničnom trošku, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu mu parničnih troškova, dok je u dijelu kojim je odbačena protutužba protutuženika prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a pošto je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude istu preinačio te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, sve primjenom odredbe čl. 373. a) ZPP-a. Stoga za dopuštenost tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a u ovoj pravnoj stvari nije bitno to što vrijednost predmeta ovog spora ne prelazi vrijednosni minimum iz toč. 2. st. 1. čl. 382. ZPP-a za dopuštenost takve revizije. No s tim u vezi a vezano za revizijske navode tužitelja ipak treba reći da nije u pravu tužitelj kada obrazlažući razloge za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a u smislu vrijednosti predmeta ovog spora se poziva na tržišnu vrijednost spornih poslovnih prostora, pošto je za ocjenu vrijednosti predmeta ovog spora mjerodavna ona koju je tužitelj kao takvu označio, a to je iznos 80.000,00 kn (list 97 spisa predmeta).

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i baš u pravcu da se pobijana presuda ne može ispitati, jer da je nerazumljiva, pošto, a suprotno revizijskim navodima pobijana presuda upravo sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Vezano uz ovaj revizijski prigovor, a koji uz ostalo nalazi da je drugostupanjski sud propustio u svojoj presudi dati razloge zašto otklanja da bi pravna osnova stjecanja vlasništva spornih poslovnih prostora od strane tužitelja bila i građenje, a što da je prvostupanjski sud prihvatio, treba reći da je i prvostupanjski sud u svojoj presudi otklonio da bi tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva spornih prostora. U tom pravcu je u prvostupanjskoj presudi na strani 21 stavak 3. i navedeno: „Međutim, ovaj sud u izvedenim dokazima nije našao osnove za pozivanje tužitelja-protutuženika na stjecanje još uvijek spornih poslovnih prostora građenjem“. Dakle, kako je i prvostupanjski sud baš kao i drugostupanjski sud otklonio osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se poziva na institut stjecanja vlasništva građenjem, to se ne može govoriti da pobijana presuda u tom pravcu ne bi imala razloge.

Što se pak tiče druge pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev: stjecanja vlasništva pretvorbom u smislu odredbe čl. 360.-365. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09 – dalje: ZV) drugostupanjski sud je dao valjane razloge pa nema govora da bi u tom smislu bilo pretpostavki za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. No s tim u vezi treba skrenuti pozornost tužitelju da prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari treba praviti razliku između pojma „korištenja poslovnog prostora“ u smislu njegovog posjedovanja i faktičnog iskorištavanja, a na temelju ugovora o zakupu kao što je bio slučaj sa tužiteljem glede spornih prostora i pojma „prava upravljanja, korištenja i raspolaganja“ kao pravne tvorevine proizašle u režimu društvenog vlasništva, a koje „pravo“ je kao relikt takvog društveno političkog uređenja bilo obuhvaćeno procesom pretvorbe u smislu odredbe čl. 360. i dr. ZV-a, te u postupku uvođenja pravu poznatih imovinskopravnih instituta kao što je pravo vlasništva uređeno ZV, omogućeno da bude predmetom pretvorbe, a sve kako je to u pobijanoj presudi drugostupanjski sud pravilno ocijenio te obrazložio.

Revizijski pak navodi a kojima se prigovarajući bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu nerazumljivosti presude faktično prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza, te vrši njihova preocjena, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Odlučujući pak o revizijskom prigovoru pogrešne primjene materijalnog prava u pobijanoj presudi, a koji prigovor se ocjenjuje neosnovanim, primjenjujući odredbu čl. 396.a) st. 1. ZPP-a ovaj sud se u cijelosti poziva na razloge iz drugostupanjske presude, time da će se u smislu odredbe stavka 2. tog članka razlozi iz drugostupanjske presude objaviti na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. rujna 2013.