Broj: Rev 1497/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. H. iz B., zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. R.-F. i D. R. iz K., protiv tuženice-protutužiteljice E. H. iz K., zastupane po punomoćnici S. G.-G., odvjetnici u K., radi utvrđenja i isplate, odlučujući i rješavajući povodom revizija tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice izjavljenih protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-877/09-2 od 21. srpnja 2009., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-1751/04-91 od 30. prosinca 2008., u sjednici održanoj 25. rujna 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženice-protutužiteljice E. H., u pobijanju presude suda drugog stupnja kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod toč. IV. i V. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

              Trošak odgovora na reviziju tužitelju M. H. se ne dosuđuje.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja M. H., u pobijanju presude suda drugog stupnja kojom je potvrđena toč. III. izreke prvostupanjske presude, a preinačena pod toč. I. izreke prvostupanjske presude i odbijen tužbeni zahtjev, te revizija tuženice E. H., u pobijanju presude suda drugog stupnja kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja u toč. II. izreke, odbacuju se kao nedopuštene.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

 

              "I. Utvrđuje se da su nekretnine upisane u zk.ul. br. 3487 k.o. K. stambeno poslovna zgrada u Ul. … sa 3 a 60 m2, dvorište u Ul. … sa 7 a 90 m2, sagrađena na čk.br. 717/1, upisana u 904/12000 dijela, te etažna cjelina stan C koji se sastoji od hodnika, spremišta, kupaone, dnevnog boravka i blagavaone, dvije sobe i balkona iz zk. poduloška 3487/10, upisna u cijelosti, te nekretnine iz zk. poduloška 3487/12 etažna cjelina zajednički prostor u prizemlju koji se sastoji od ulaza i stepeništa sa ukupno 11,50 m2, zajednički prostor na katu koji se sastoji od stepeništa sa 11,50 m2 i hodnika sa 32,17 m2, te zajednički prostor u potkrovlju koji se sastoji od stepeništa sa 11,50 m2 i hodnika sa 8,80 m2, upisana u 904/12000 dijela, suvlasništvo tužitelja M. H. u 1/2 dijela, što je tuženica E. H. dužna priznati, te dozvoliti da si tužitelj temeljem ove presude uknjiži svoje pravo suvlasništva na navedenim nekretninama, sve to u roku od 15 dana.

 

              II. Utvrđuje se da je osobni automobil marke "Peugeot 306" reg. oznake …, broj šasije VF37AKFXT33087938, proizveden 2000.g., prvi put registriran 19. prosinca 2000.g., bračna stečevina stranaka na ravne dijelove, što je tuženica E. H. dužna priznati, te dozvoliti da se ova suvlasnička zajednica razvrgne prema pravilima ovršnog postupka, sve to u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja M. H. preko dosuđenog do utuženog, odnosno radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja M. H. na nekretninama iz točke I. izreke ove presude u preostaloj 1/2 dijela.

 

              IV. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev protutužiteljice E. H., koji glasi:

 

              "Protutuženik M. H. dužan je platiti protutužiteljici E. H. novčani iznos od 25.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno HNB, i koji vrijedi na dan plaćanja, te je na taj iznos dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju kod navedene banke od 2. lipnja 2003.g. pa do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. pa do konačnog plateža po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

              V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, dok je djelomično prihvaćena žalba tuženice, a djelomično odbijena kao neosnovana, pa je presuda suda prvog stupnja potvrđena u točkama II., III., IV. i V. izreke u cijelosti, dok je presuda u toč. I. izreke preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da su nekretnine upisane u zk.ul. br. 3487 k.o. K. stambeno poslovna zgrada u Ul. … sa 3 a 60 m2, dvorište u Ul. … sa 7 a 90 m2, sagrađena na čk.br. 717/1, upisana u 904/12000 dijela, te etažna cjelina stan C koji se sastoji od hodnika, spremišta, kupaone, dnevnog boravka i blagavaone, dvije sobe i balkona iz zk. poduloška 3487/10, upisna u cijelosti, te nekretnine iz zk. poduloška 3487/12 etažna cjelina zajednički prostor u prizemlju koji se sastoji od ulaza i stepeništa sa ukupno 11,50 m2, zajednički prostor na katu koji se sastoji od stepeništa sa 11,50 m2 i hodnika sa 32,17 m2, te zajednički prostor u potkrovlju koji se sastoji od stepeništa sa 11,50 m2 i hodnika sa 8,80 m2, upisana u 904/12000 dijela, suvlasništvo tužitelja M. H. u 1/2 dijela, što je tuženica E. H. dužna priznati, te dozvoliti da si tužitelj temeljem ove presude uknjiži svoje pravo suvlasništva na navedenim nekretninama, sve to u roku od 15 dana."

 

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj-protutuženik, a presudu pobija u dijelu prema kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev za priznanjem prava vlasništva stana u K., uz isticanje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i troškove revizije.

 

              Revizijom tuženica-protutužiteljica pobija presudu suda drugog stupnja u onom dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja u toč. II., IV. i V. izreke prvostupanjske presude. Poziva se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, a podredno da se u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na reviziju tužitelj-protutuženik se usprotivio reviziji tuženice-protutužiteljice smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se ona odbije. Traži i troškove odgovora na reviziju.

 

              Revizija tužitelja nije dopuštena, kao niti revizija tuženice u pobijanju presude suda drugog stupnja u onom dijelu u kojem je potvrđena toč. II. izreke prvostupanjske presude.

 

              Revizija tuženice-protutužiteljice je neosnovana u pobijanju presude suda drugog stupnja, kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja u toč. IV. i V. izreke.

 

              Vrijednost predmeta spora po tužbi tužitelja označena je s 200.000,00 kn. Ona se nije mijenjala ni kada je uz tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. 3487 k.o. K., kao posebne imovine tužitelja, postavljen i tužbeni zahtjev na utvrđenje da osobni automobil marke "Peugeot 306" predstavlja bračnu stečevinu stranaka na ravne dijelove (list 53 spisa).

 

              Stoga se vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ima računati u odnosu na svaki od gore navedena dva tužbena zahtjeva koja su postavljena sukladno čl. 37. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 123/08 – dalje ZPP). Slijedom navedenog, označena vrijednost predmeta spora od 200.000,00 kn u tužbi ima se podijeliti sa dva, tako da vrijednost predmeta spora svakog tužbenog zahtjeva iznosi 100.000,00 kn.

 

              Odredbom iz čl. 382. st. 1. toč. 1. propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

 

              U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora u odnosu na svaki od gore navedena dva tužbena zahtjeva ne prelazi taj iznos, zbog čega revizija tužitelja i tuženice u pobijanju presude suda drugog stupnja, kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja u toč. II. i III. izreke, a preinačena u odnosu na toč. I. izreke, nije dopuštena.

 

              Valjalo je stoga reviziju tužitelja i tuženice u pobijanju gore navedenih dijelova presude suda drugog stupnja odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 1. ZPP.

 

              Revizija tuženice-protutužiteljice u pobijanju presude suda drugog stupnja, kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja u toč. IV. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice za isplatu iznosa od 25.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dopuštena je, ali nije osnovana.

 

              U tom je dijelu ovaj revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. ZPP u dijelu u kojem se ona pobija i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se upire sadržajem revizije, jer presuda sadrži razloge i oni su jasni te nema proturječja zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati.

 

              I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je odbijen protutužbeni zahtjev.

 

              Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je u trenutku sklapanja braka između tužitelja i tuženice, tužitelj imao nedovršenu zgradu u P., koja je zajedničkim ulaganjima stranaka dovršena u braku te da ju je tužitelj-protutuženik prodao za 230.000,00 EUR-a, nakon čega je tuženici isplatio s osnove njezinih ulaganja u dovršetak kuće iznos od 55.000,00 EUR-a.

 

              Tužiteljica je u ovom postupku zatražila isplatu od 25.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti. Tužena je taj zahtjev postavila s osnove isplate njenog dijela vlasništva kuće u P., iako o takvom stvarnopravnom zahtjevu tužiteljice nije raspravljano jer u tome pravcu tužiteljica nije niti postavila tužbeni zahtjev. Stoga tuženica kao protutužiteljica nema pravo na isplatu navedenog iznosa s osnove bračne stečevine, a za iznos svojih ulaganja u dovršetak te kuće, je isplaćena po tužitelju-protutuženiku.

 

              Revizijskim navodima odluku suda tuženica-protutužiteljica ničim nije dovela u sumnju, jer predmetna nekretnina u P. nije predstavljala bračnu stečevinu stranaka i ona kao takva nije bila predmetom raspravljanja, a s osnove samo ulaganja u dovršetak kuće u P. tužiteljica nije mogla steći suvlasništvo predmetne nekretnine, sukladno odredbi čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06), zbog čega nema pravo na zatraženu isplatu kao protuvrijednost eventualno stečenog suvlasništva na nekretnini u P.

 

              Iz navedenih je razloga zato valjalo u svemu reviziju tuženice-protutužiteljice odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

              Trošak odgovora na reviziju tužitelju nije dosuđen jer on, sukladno odredbi iz čl. 154. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP, nije bio potreban u revizijskoj fazi postupka.

 

U Zagrebu, 25. rujna 2013.