Broj: Rev-x 27/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., kojeg zastupa punomoćnica Lj. N., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5169/11-2 od 14. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3761/10-49 od 30. rujna 2010., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3761/10 od 3. veljače 2011., u sjednici održanoj 25. rujna 2013.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem od 3. veljače 2011. suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice K. B. koji glasi:

 

„I Utvrđuje se kako se vlasništvo tužiteljice K. B. iz Z., … na stanu na V katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 58,58 čm, u stambenoj zgradi …, Z., sagrađen na kčbr. 453 k.o. Grad Z., po novoj izmjeri kčbr. 3800 k.o. Č., koji je upisan u podulošku 731 z.k.ul. 1238 k.o. Grad Z., kao posebnom dijelu nekretnine, proteže i na vlasništvo prostorija ukupne površine od 46,10 čm koje se sastoje od kuhinje – blagovaonice površine 23,47 čm, hodnika površine 3,59 čm, sobe II površine 12,20 čm i kupaonice površine 6,84 čm, a koje su u „Nalazu i mišljenju o radovima proširenja stambenog prostora stana u Z., …“, sudskog vještaka dipl. ing. građ. A. E. od 27. siječnja 2004.g. označene zelenom bojom, kao pripadak opisanog stana, zajedno s tom pripatku odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji pripadak je tužiteljica stekla prenamjenom, o svom trošku i uz suglasnost nadležnih tijela vlasti, tavanskog prostora kao zajedničkog dijela zgrade u opisane stambene prostorije.

 

II Tuženi Grad Zagreb dužan je tužiteljici u roku od 15 dana izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva tužiteljice na prostorije ukupne površine od 46,10 čm koje se sastoje od kuhinje – blagovaonice površine 23,47 čm, hodnika površine 3,59 čm, sobe II površine 12,20 čm i kupaonice površine 6,84 čm, a koje su u „Nalazu i mišljenju o radovima proširenja stambenog prostora stana u Z., …“,  sudskog vještaka dipl. ing. građ. A. E. od 27. siječnja 2004.g. označene zelenom bojom kao pripatku stana na V katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 58,58 čm, u stambenoj zgradi …, Z., sagrađene na kčbr. 453 k.o. Grad Z., po novoj izmjeri kčbr. 3800 k.o. Č. koji je upisan u podulošku 731 z.k.ul. 1238 k.o. Grad Z., jer će je u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana.“

 

II Nalaže se tužiteljici K. B. naknaditi tuženiku Gradu Zagrebu parnični trošak u iznosu od 2.998,75 kn u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena navedena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev prihvatiti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da prema stavku 3. citirane zakonske odredbe u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo kojih od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U tom pravcu revidentica navodi da se radi o pitanju pasivne legitimacije u parničnom postupku koji se vodi po tužbi radi utvrđivanja prava vlasništva stečenog prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, temeljem odredbe čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09 i 153/09), u slučaju kada ta zgrada nije upisana u zemljišnim knjigama.

 

Što se tiče razloga zbog kojih smatra pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica se poziva na odluke ovog suda broj Rev 1103/04, Rev 1018/02, Rev 1181/97, Rev 378/03, Rev 594/00 i Gzz-103/03 i tvrdi da shvaćanje drugostupanjskog suda glede pasivne legitimacije nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u naprijed navedenim odlukama.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva prostorija ukupne površine 46,10 m² koje se nalaze na tavanu zgrade u Z., …, V kat, te zahtjev za izdavanje valjane tabularne isprave na ime tužiteljice.

 

Nižestupanjski sudovi, polazeći od utvrđenja da zgrada u kojoj se nalazi stan tužiteljice kao i nadograđeni dio koji je predmet spora nije upisana u zemljišnim knjigama te da tuženik nije (su)vlasnik predmetne zgrade, ocjenjuju osnovanim prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije zauzimajući shvaćanje da su u sporu radi utvrđenja vlasništva (dijela) stana nastalog prenamjenom zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu pasivni legitimirani svi suvlasnici cijele zgrade, bez kojih i nije moguće odrediti upis u zemljišne knjige tako uspostavljenog vlasništva jer da se upis u zemljišne knjige može odrediti samo na temelju ovršne sudske odluke kojom je utvrđeno stjecanje vlasništva posebnog dijela nekretnine, te veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela, a sve to u odnosu na sve suvlasnike cijele nekretnine u skladu s odredbom čl. 372. st. 3. ZV.

 

Suprotno navodima revizije, u odlukama ovog suda na kojeg se poziva revidentica u smislu st. 3. čl. 382. ZPP (razlozi važnosti), ovaj sud nije zauzeo shvaćanje da u sporu radi utvrđenja vlasništva dijela stana nastalog prenamjenom zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu ne bi bili pasivno legitimirani (su)vlasnici nekretnine. Stoga, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova koji svoju odluku zasnivaju na utvrđenju da tuženik (Grad Zagreb) nije suvlasnik predmetne nekretnine radi čega ocjenjuju osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije i tužbeni zahtjev odbijaju, nije nepodudarno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u naprijed navedenim odlukama, kako to tvrdi tužiteljica.

 

Obzirom na izloženo nedostaje pretpostavka iz čl. 382. st. 3. ZPP, a radi se o tome da revizija ne sadrži određeni razlog važnosti pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih, a kojim su se u svojim odlukama bavili nižestupanjski sudovi.

 

Zbog rečenog revizija nije dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392. b) st. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Odbijen je zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna.

 

U Zagrebu, 25. rujna 2013.