Broj: Rev 150/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. Z., protiv tuženice J. J. iz Š., D. K., …., koju zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Š., radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-345/07-2 od 19. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1051/03-11 od 17. siječnja 2006., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-345/07 od 19. travnja 2010., odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1051/03 od 17. siječnja 2006., kojom je tuženici naloženo trpjeti prodaju nekretnine upisane u zk.ul. 6283 K.O. Š., broj 3525/1, u naravi stan u Š. u ulici ..., ukupne površine 84,15 m2, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice,WC i hodnika, radi namirenja tužiteljeva potraživanja u iznosu od 625.962,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice od 625.962,03 kn tekućim od 26. studenoga 2002. do isplate (točka I. izreke) te je tuženici naloženo platiti tužitelju parnične troškove u iznosu 3.450,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prihvati revizija i preinači pobijana presuda i odbije tužbeni zahtjev i podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koje se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi sa odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

Postupajući u smislu prethodno citirane odredbe ovaj sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

Revizijski navodi kojima se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja (visini dugovanja) nisu od značaja s obzirom na to da se u revizijskom stadiju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske se ne može baviti prigovorima činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP-a).

 

Predmet ovog spora je hipotekarna tužba radi ostvarenja tužiteljevog založnog prava upisanog na nekretnini tuženice, a u svrhu namirenja tim zalogom osiguranog potraživanja.

 

U ovoj revizijskoj fazi postupka tuženica dovodi u pitanje valjanost tužiteljevog založnog prava s obzirom na to da je zasnovana na njenoj izjavi.

 

Za odlučivanje o predmetnoj reviziji relevantne su slijedeće odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, dalje. ZV):

 

Prema odredbi čl. 297. st. 1. ZV, založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Odredbom čl. 305. st. 1. ZV je propisano da se založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom. Nadalje, odredba čl. 309. st. 1. ZV propisuje kako dobrovoljno ugovorno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu izjednačenom s nekretninom stječe vjerovnik uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

Pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe kao založni vjerovnik upisan u zemljišne knjige na zk.ul. 6283 K.O. Š., broj 3525/1, u naravi stan u Š. u ulici … ukupne površine 84,15 m2, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice,WC i hodnika;

 

- da je tuženica pasivno legitimirana kao vlasnica predmetne nekretnine;

- da je tužiteljeva tražbina dospjela jer je protekao rok iz hipotekarne izjave;

 

- da tuženica nije u postupku dostavila dokaz da bi osigurana tražbina u cijelosti ili djelomično bila namirena ili na drugi način prestala.

 

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 336. ZV-u, kada su prihvatili tužbeni zahtjev, jer osigurana tražbina nije namirena po dospijeću, pa je tužitelj kao založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti založenih stvari, na način kako je određeno upisanom hipotekom u zemljišnim knjigama.

 

Pri nedvojbenoj činjenici da je založno pravo (hipoteka) u tužiteljevu korist upisana u zemljišnim knjigama i to na temelju tužiteljičine izjave ovjerene pred javnim bilježnikom, kao jednostranog pravnog posla, neupitno je tužiteljevo pravo hipotekarnom tužbom zahtijevati od tuženice, kao vlasnice založene nekretnine, da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari.

 

S obzirom na izloženo, a suprotno navodima revizije, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženičinu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je tuženičinu reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu, 10. listopada 2013.