Broj: Rev 2288/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. D. iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u S., protiv tuženika T. K. d.o.o. P., B., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gžst-335/09 od 31. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru broj P-601/08 od 23. lipnja 2009., u sjednici održanoj 30. listopada 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja kako glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj kupio na osnovu kupoprodajnog ugovora „U S. dana 10. ožujka 2000. godine“ nekretnine označene kao čest. zem. 475/1, 486/1, 486/3 upisane u ZU 596, iz kojeg su naknadno upisane i pripisane u novi ZU 789 k.o. D. H. za 1/3 dijela pa je tuženik dužan trpjeti da P. D. uknjiži pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime uz istodobno brisanje istog prava sa imena tuženika kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, sve u roku od 15. dana."

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud  prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude, odnosno da iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ovog Zakona.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije počinjena. Isto tako, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji. Glede daljnjih navoda iznesenih u reviziji po osnovu bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP-a, protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje pravnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o kupoprodaji nekretnine, a sve kao osnov provedbe upisa u zemljišne knjige.

 

U provedenom postupku utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj kao kupac, temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog u S. 10. ožujka 2000. sa M. D. kao prodavateljem, kupio nekretninu označenu kao čest. zem. 475/1, 486/1 i 486/3 ZU 596 k.o. D. H. za 1/3 dijela, 

 

- da je tužitelj odmah po sklopljenom kupoprodajnom ugovoru stupio i u samostalan posjed predmetne nekretnine, ali je provedbu upisa prava vlasništva u zemljišne knjige zatražio tek s danom12. srpnja 2000.,

 

- da je I. L. 26. lipnja 2000. sa istim prodavateljem (M. D.) sklopio ugovor o kupoprodaji spornog dijela predmetnih nekretnina, te 10. srpnja 2000. zatražio i ishodio upis prava vlasništva u zemljišne knjige, iako je znao da je predmetni dio nekretnine prethodno prodan tužitelju,

 

 

- da je pred istim sudom vođen parnični postupak (P-283/00) u pravnoj stvari tužitelja P. D., protiv tuženika M. D. i I. L., radi utvrđenja da je tužitelj temeljem navedenog ugovora kupio sporni dio predmetnih nekretnina, kao osnov upisa prava vlasništva u zemljišne knjige, u kojem postupku je pravomoćno prihvaćen zahtjev tužitelja (presuda Općinskog suda u Supetru P-283/00 od 21. lipnja 2004. potvrđena je presudom Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-348/06 od 24. rujna 2007),

 

- da je za vrijeme trajanja navedene parnice (22. listopada 2003.) I. L. spornu nekretninu prodao tuženiku u ovoj parnici, koji upis prava vlasništva je zatražen i proveden u zemljišnim knjigama, te

 

- da tuženik s trenutkom kupoprodaje nije bio u dobroj vjeri, zbog čega se ne može s uspjehom pozivati na pravne učinke zaštite povjerenja u istinitost zemljišne knjige.

 

Kako tuženik dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi tuženika kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Na naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja prihvaćen. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o višestrukom ugovaranju otuđenja iste nekretnine. Prema odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV), u okolnostima kada je vlasnik nekretnine prema više osoba, neovisno jedne od druge, preuzeo obvezu da im prenese vlasništvo iste nekretnine, pravo vlasništva stječe osoba glede koje se prvo ispune sve opće i posebne pretpostavke stjecanja tog prava. Dakle, ona osoba koja je na temelju vlasnikovog pravnog posla u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišne knjige kojem je udovoljeno. Međutim, prema odredbi čl. 125. st. 2. ZV-a, brisanje upisa vlasništva osobe iz st. 1. ovog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj nekretninu u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kada je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalan posjed.

 

Kako su prema utvrđenju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju ispunjene naprijed navedene pretpostavke iz odredbe čl. 125. st. 2. ZV-a, to je zahtjev tužitelja prihvaćen pravilnom primjenom materijalnog prava. 

 

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje se podnositelj revizije poziva u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbio kao neosnovanu.

 

Tužitelju nije dosuđena naknada troškova odgovora na reviziju jer taj odgovor nije bio potreban za vođenje ovog postupka (prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

U Zagrebu, 30. listopada 2013.