Odluka USRH iz NN 02/07 od 04.01.2007.:

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 20. prosinca 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom te se ukida članak 53. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, broj 174/04.). II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

1. Hrvatski sabor donio je na sjednici održanoj 30. studenoga 2004. godine Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (u nastavku teksta: Zakon). Zakon je objavljen u »Narodnim novina«, broj 174 od 10. prosinca 2004. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2005. godine. 2. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 53. Zakona podnijeli su Vilim Friščić iz Nedelišća (U-I-4585/2005), Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja sa sjedištem u Zagrebu, kojeg zastupa Vilim Ribić, predsjednik (U-I-4799/2005), Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava sa sjedištem u Zagrebu, kojeg zastupa prof. dr. sc. Žarko Puhovski, predsjednik (U-I-2446/2006), te Sveučilište u Zagrebu kojeg zastupa prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor (U-I-3502/2006). Osporeni članak 53. Zakona glasi: Djeca smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djeca zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz Domovinskog rata i djeca HRVI iz Domovinskog rata, hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, dragovoljac i djeca dragovoljca iz Domovinskog rata izravno se upisuju u srednje škole i visoka učilišta pod uvjetom da prijeđu bodovni, odnosno razredbeni prag, te da zadovolje na ispitu sposobnosti i darovitosti u srednjim školama i visokim učilištima u kojima se provodi prijamni ispit. 3. Predlagatelji ističu da osporena zakonska odredba nije u suglasnosti s načelima jednakosti i vladavine prava, propisanim člankom 3., načelom jednakosti svih pred zakonom zajamčenim člankom 14. stavkom 2., načelom razmjernosti propisanim člankom 16. stavkom 2., načelom jednake dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja zajamčenim člankom 65. stavkom 2. i načelom autonomije sveučilišta zajamčenim člankom 67. Ustava Republike Hrvatske. Predlagatelj Vilim Friščić smatra da se primjenom članka 53. Zakona dovodi »u neravnopravan položaj i mogućnost neupisa za one koji imaju isti broj bodova i iste sposobnosti sa onima koje preferira ovaj članak«, zbog čega je on u suprotnosti s člankom 65. stavkom 2. Ustava. Predlagatelj Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja predlaže pokretanje postupka »u dijelu koji se odnosi na visoka učilišta«, smatrajući da je on »u izravnoj suprotnosti s odredbom članka 65. Ustava RH kojom se eksplicitno propisuje da je svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima. Gore navedeno ne umanjuje niti činjenica da su spomenute povlaštene kategorije, sukladno članku 53. zakona, dužne prijeći bodovni, odnosno razredbeni prag, odnosno zadovoljiti na ispitu sposobnosti i darovitosti na visokim učilištima u kojima se provodi prijamni ispit, da bi ostvarile pravo na izravan upis na studij. Evidentno je, naime, da se takvim zakonskim uređenjem u nepovoljniji položaj stavljaju pristupnici ili potencijalni studenti koji su također prešli bodovni, odnosno razredbeni prag te zadovoljili na ispitu sposobnosti i darovitosti, ali su pri tome ostvarili jednak ili veći broj bodova od pristupnika koji spada u neku od povlaštenih kategorija i koji samim time, temeljem članka 53. zakona, ostvaruje pravo na izravan upis.«Predlagatelj nadalje navodi da je »utvrđivanje pravila i kriterija upisa studenata jedan od temeljnih sadržaja akademske samouprave i sveučilišne autonomije (...), pa je evidentno da bilo kakvo propisivanje uvjeta za upis studenata od strane zakonodavca, a ne samog sveučilišta, predstavlja eklatantno kršenje ustavnog jamstva sveučilišne autonomije, odnosno članka 67. Ustava Republike Hrvatske«, ali se ujedno krši i »načelo dostupnosti visokog obrazovanja pod jednakim uvjetima za sve, odnosno ovisno isključivo o njihovoj sposobnosti, proklamirano odredbom članka 65. stavka 2. Ustava RH i razrađeno odredbom članka 77. stavka 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju«. Predlagatelj Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava smatra da se člankom 53. Zakona uvodi povlastica koja je suprotna člancima 3., 14. i 67. Ustava, jer »a) daje faktičnu prednost pri upisu skupini građana na osnovi podrijetla (a ne na osnovi posebnih socijalnih, medicinskih ili drugih potreba karakterističnih za pripadnike te skupine); b) daje prednost podrijetlu pristupnika na studij pred kvalitetama koje su odlučne za studij; c) ustanovljuje neravnopravnost među različitim skupinama hrvatskih građana; d) onemogućuje visokim učilištima da samostalno provode upisnu politiku u skladu s visokoškolskim kriterijima«. Predlagatelj Sveučilište u Zagrebu smatra da je osporeni članak 53. Zakona u nesuglasnosti s člancima 3, 16. stavkom 2., 65. stavkom 2. i 67. Ustava. Navodi da »suprotno zahtjevima članka 3. i članka 67. stavak 2. Ustava, članak 53. Zakona pravo upisa u srednje škole i visoka učilišta NE VEZUJE za sposobnost pojedinca, već za karakteristiku koja je sa stanovišta sposobnosti kao kriterija za upis irelevantna. Zakon u članku 53. pravo na upis vezuje za pripadnost pojedinim kategorijama sudionika Domovinskog rata ili za pripadnost tim kategorijama roditelja pojedinaca koji se žele upisati u srednju školu ili na visoko učilište. Istina, upis privilegiranih kategorija građana Zakon u članku 53. vezuje za prelazak bodovnog ili razredbenog praga te provjeru sposobnosti i darovitosti. Ali, ni takva ograda ne otklanja nejednakost građana. Kao što iskustvo upisa provedenih nakon donošenja Zakona pokazuje (...), iako su često ostvarile znatno bolje rezultate od pristupnika privilegiranih prema članku 53. Zakona, umjesto njih, upisali su se ti privilegirani pristupnici koji su tek prešli bodovni/razredbeni prag. Dakle, članak 53. krši temeljno načelo jednakosti građana iz članka 3. Ustava, te specifično načelo jednakosti pri upisu u srednje škole i na visoka učilišta. Osim toga, cit. odredba narušava društveni moral koji bi trebao poticati promociju i napredovanje u obrazovnom sustavu sposobnih, uspješnih, marljivih i darovitih«. Osvrćući se na ustavno načelo autonomije sveučilišta, predlagatelj navodi da je »isključeno da se zakonom ograničava autonomija sveučilišta u dijelu koji je njen temeljni sadržaj. A upravo je pravo na određivanje uvjeta za upis određeno odredbama ZZDVO dio temeljnog sadržaja autonomije sveučilišta«. Predlagatelj na kraju zaključuje da »upravo zbog toga što predviđa privilegiran položaj pojedinih osoba bez da postoji opravdan razlog, logički i etički opravdan i utemeljen na ustavnim načelima« članak 53. Zakona nije u suglasnosti s »– člankom 3. jer narušava načelo jednakosti građana i načelo vladavine prava; – člankom 16. stavak 2. jer je narušeno Ustavom i zakonom zajamčeno načelo autonomije sveučilišta bez razloga koji bi bio razmjeran ograničenju autonomnih prava sveučilišta; – člankom 65. stavak 2. jer pravo na obrazovanje ne omogućava pod jednakim uvjetima svim građanima i to uvažavajući njihova znanja i sposobnosti, te – člankom 67. jer narušava autonomiju sveučilišta tako što krši jedno od temeljnih sadržaja te autonomije – pravo na određivanje uvjeta za upis na studij«. Slijedom iznesenog, predlagatelji predlažu da Ustavni sud pokrene postupak i ukine članak 53. Zakona zbog njegove neustavnosti s Ustavom. 4. Prijedlozi predlagatelja dostavljeni su na očitovanje Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Tijekom ustavnosudskog postupka tražena očitovanja su u Ustavnom sudu zaprimljena. Prijedlozi su osnovani. 5. Za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 53. Zakona neposredno su mjerodavne odredbe članka 65. stavka 2. i članka 67. Ustava, koje glase:

Članak 65. stavak 2.

Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.

Članak 67.

Jamči se autonomija sveučilišta. Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom. U odnosu na postupak upisa na studij, članci 65. stavak 2. i 67. Ustava razrađeni su u odredbama članka 77. stavaka 1. i 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 123/03., 198/03. – Uredba, 105/04. i 174/04.), koje glase:

Uvjeti za upis

Članak 77.

(1) Upis studija obavlja se na temelju javnog natječaja koji objavljuje sveučilište, veleučilište ili visoka škola koji provode studij najmanje šest mjeseci prije početka nastave. Natječaj za upis mora sadržavati: uvjete za upis, broj mjesta za upis, postupak, podatke o ispravama koje se podnose i rokove za prijavu na natječaj i upis. (2) Sveučilište, veleučilište ili visoka škola utvrđuju postupak odabira pristupnika za upis na način koji jamči ravnopravnost svih pristupnika bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, društveni položaj, invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob. Sveučilište, veleučilište ili visoka škola utvrđuju kriterije (uspjeh u prethodnom školovanju, vrsta završenog školovanja, uspjeh na klasifikacijskom ili drugom ispitu, posebna znanja, vještine ili sposobnosti i sl.) na temelju kojih se obavlja klasifikacija i odabir kandidata za upis. U odnosu na postupak upisa u srednje škole, članak 65. stavak 2. Ustava razrađen je u odredbama članaka 54. i 56. Zakona o srednjem školstvu (»Narodne novine«, broj 19/92., 27/93., 50/95., 59/01., 114/01., 69/03.-pročišćeni tekst i 81/05.), koje glase:

VI. UČENICI

Članak 56.

Natječaj za upis učenika srednja škola objavljuje u dnevnom tisku. Natječaj obvezno sadrži: – broj učenika koji se mogu upisati prema odluci o upisu, – uvjete upisa i kriterije za izbor kandidata, – način i postupak provođenja natječaja.

Članak 54.

Pravo upisa u srednju školu imaju svi kandidati nakon završene osnovne škole pod jednakim uvjetima, u okviru broja utvrđenog odlukom o upisu. (...) Izbor kandidata za upis zasniva se na: – uspjehu u prethodnom obrazovanju i – sklonosti i sposobnosti učenika, ovisno o vrsti srednje škole. Elemente i kriterije za izbor kandidata prema stavku 3. ovoga članka za sve vrste srednjih škola propisuje ministar. Odluku o upisu za svaku školsku godinu na prijedlog škole donosi ministar. 6. Člankom 65. stavkom 2. Ustava svakome je zajamčena dostup­nost srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim/njezinim sposobnostima. Navedeno ustavno jamstvo sadrži dva zahtjeva koja pristupnici za upis u srednjoškolske i visokoškolske ustanove moraju zadovoljavati. Prvi je objektivne naravi i odnosi se na ispunjenje pretpostavki, uvjeta i kriterija propisanih zakonom i aktima nadležnih tijela državne vlasti i nadležnih javnih ustanova koji moraju vrijediti jednako za sve. Drugi je subjektivne naravi i odnosi se na sposobnosti pristupnika, koje se također moraju vrednovati prema mjerilima jednakim za sve. Ustav ne poznaje iznimke od jamstva dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja pod jednakim uvjetima za sve. Ustav ne poznaje i ne priznaje mogućnost ostvarenja prednosti pri upisu u srednjoškolske i visokoškolske ustanove ni po kojoj osnovi koja nije vezana uz osobne sposobnosti pristupnika u smislu članka 65. stavka 2. Ustava. Sukladno tome, ta ustavna odredba priječi zakonodavca da prizna prednosti pri upisu bilo kojoj skupini pristupnika po osnovi koja nije vezana uz njihove sposobnosti, pa tako i skupini pristupnika koji sami ili čiji roditelji imaju Zakonom priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja obuhvaća djecu smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djecu zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz Domovinskog rata i djecu HRVI iz Domovinskog rata, hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dragovoljca i djecu dragovoljca iz Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: pristupnici u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom). Iako članak 53. Zakona propisuje da pravo na izravan upis u srednje škole i visoka učilišta po sili zakona stječu samo oni pristupnici u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom koji prijeđu bodovni, odnosno razredbeni prag, nesporno je da je toj skupini pristupnika člankom 53. Zakona – suprotno članku 65. stavku 2. Ustava – srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje s obzirom na taj zakonski uvjet dostupnije no ostalim pristupnicima. Ustavni sud u tom smislu utvrđuje da neprelazak bodovnog, odnosno razredbenog praga na prijamnom ispitu predstavlja smetnju za upis bilo kojeg pristupnika u srednjoškolsku ili visokoškolsku ustanovu, a da prelazak tog praga otvara samo pravnu mogućnost za taj upis, ali pristupniku ne osigurava i sâm upis. Od svih koji su prešli bodovni, odnosno razredbeni prag, naime, upis ostvaruje samo određeni broj pristupnika: oni koji su osvojili veći broj bodova od drugih (koji su također prešli prag), do popune broja mjesta za upis koji je prethodno odredilo nadležno tijelo, čime se ujedno ispituju (i) sposobnosti pristupnika u smislu članka 65. stavka 2. Ustava. Članak 86. stavak 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u tom smislu propisuje:

Članak 86.

(2) Pravo na upis na visoko učilište ima svaka osoba koja je ispunila uvjete iz članka 77. ovoga Zakona, u okviru kapaciteta visokog učilišta. Ako broj osoba koje su ispunile uvjete iz članka 77. ovoga Zakona prelazi kapacitet visokog učilišta, pravo na studij imaju one osobe koje su u postupku klasifikacije ostvarile bolje rezultate. Slično (odgovarajuće) uređenje sadrži i Zakon o srednjem školstvu koji propisuje da pravo upisa u srednju školu imaju svi kandidati nakon završene osnovne škole pod jednakim uvjetima, ali samo u okviru broja učenika koji se mogu upisati prema odluci o upisu i kriterijima za izbor kandidata (to jest, prema uspjehu u prethodnom obrazovanju i sklonosti i sposobnosti učenika, ovisno o vrsti srednje škole), koje za sve vrste srednjih škola propisuje ministar. Sagledavajući članak 53. Zakona u tom svjetlu, postaje razvidno da je pristupnicima u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom upis u srednje škole i visoka učilišta dostupniji no ostalim pristupnicima, jer oni samim prelaskom bodovnog, odnosno razredbenog praga stječu po sili zakona pravo na »izravan upis«, dok je ostalim pristupnicima u istoj pravnoj situaciji tek otvorena pravna mogućnost za upis, bez osiguranog jamstva da će do njega stvarno i doći. Njihov upis, naime, izravno ovisi o ostvarenim rezultatima na prijamnom ispitu, ali i o ostvarenom uspjehu u prethodnom stupnju školovanja (to jest, o ostvarenom uspjehu u osnovnoj školi za upis u srednje škole, odnosno u srednjoj školi za upis u visoka učilišta), što se za pristupnike u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom ne traži. Iz navedenih razloga članak 53. Zakona pravi ustavnopravno neprihvatljivu razliku u dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja svim pristupnicima (koja dostupnost mora biti jednaka za sve), pa je stoga ta zakonska odredba u nesuglasnosti s člankom 65. stavkom 2. Ustava. 7. Ustavni sud u provedenom ustavnosudskom postupku nije posebno razmatrao suglasnost dijela odredbe članka 53. Zakona, koja kao drugi uvjet za izravan upis u srednje škole i visoka učilišta pristupnika u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom propisuje zadovoljenje »na ispitu sposobnosti i darovitosti«, s ustavnim načelom dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja u dijelu u kojem dostupnost, pod jednakim uvjetima, mora biti u skladu sa sposobnostima pristupnika, jer je prethodno utvrdio nesuglasnost članka 53. Zakona s načelom dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja pod jednakim uvjetima za sve u dijelu koji se odnosi na uvjet prelaska bodovnog, odnosno razredbenog praga. 8. Članak 2. stavak 4. alineja 1. Ustava glasi: Hrvatski sabor (...) neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje: (...) – o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj; (...). Na temelju članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava, Hrvatski sabor ovlašten je samostalno odlučivati o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj. Ta ovlast obuhvaća i pravo Hrvatskog sabora da samostalno priznaje posebna prava pojedinim društvenim skupinama, pa tako i ona koji se tiču prava pristupnika u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom. Međutim, s ustavnopravnog aspekta bitno je da pri uređivanju tih prava zakonodavac uvažava zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote. U konkretnom slučaju, u odnosu na priznavanje posebnih prava pristupnika u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom Hrvatski sabor je dužan posebno uvažavati zahtjeve koji proizlaze iz autonomije sveučilišta, zajamčene člankom 67. Ustava. U Odluci Ustavnog suda, broj: U-I-902/1999 od 26. siječnja 2000. (»Narodne novine«, broj 14/02.), Ustavni sud zauzeo je načelno stajalište da članak 67. Ustava sadrži: – ustavno utvrđenje da je autonomija nužna za sâmo postojanje sveučilišta, jer sveučilište, kao ustanova koja stvara nove znanstvene spoznaje i uvodi studente u znanosti, može postojati samo u mjeri u kojoj samostalno uređuje svoje ustrojstvo i djelovanje. To je ostvarivo samo u slučaju ako je sveučilište organizacijski i funkcionalno neovisno o drugim tijelima koja imaju vlast ili drugu moć da utječu na uređenje ustrojstva i na djelovanje sveučilišta; – ustavno utvrđenje da sveučilište ima pravo samostalno odlučivati o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom, što znači da odlučivanje o ustrojstvu i djelovanju pripada, silom ustavne odredbe, u područje akademske samouprave (domaine reservé) sveučilišta. U istoj je odluci Ustavni sud utvrdio da se zajamčena autonomija sveučilišta zakonom mora razraditi na racionalan način, tako da zakonske odredbe postignu svrhu zbog koje je sveučilište dobilo ustavno jamstvo na autonomiju (uz uvažavanje prava koja pripadaju osnivateljima, odnosno onima koji podupiru sveučilište ili nad njegovim radom provode stručni nadzor, a koja proizlaze iz njihova specifičnog položaja spram sveučilišta). U tom smislu, Sud je zauzeo stajalište da su za zakonsku razradu ustavnog jamstva autonomije sveučilišta osobito važne odredbe mjerodavnog zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koje razrađuju načela akademske samouprave. Mjerodavne odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju glase:

Članak 4.

(2) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. (4) Akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća: – utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata, (...) (6) Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje. U navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo i stajalište da ovlasti koje su prema mjerodavnom zakonu obuhvaćene akademskom samoupravom predstavljaju temeljni sadržaj autonomije sveučilišta, to jest onaj koji nije dopušteno ograničavati zakonskim odredbama niti je dopušteno da ga ograničavaju osnivatelji, podupiratelji ili pak nositelji stručnog nadzora nad njegovim radom. Sukladno tome, zakonska razrada autonomije sveučilišta mora biti poduzeta radi poticanja i pomaganja razvitka znanosti, kulture i umjetnosti, što isključuje mogućnost da se Ustavom zajamčena autonomija sveučilišta zakonom ograničava u području koje je izrijekom utvrđeno kao temeljni sadržaj akademske samouprave, dok u svim ostalim pitanjima ograničenja moraju biti legitimna, to jest usklađena s ustavnim ciljevima. Prema članku 4. stavku 4. alineji 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, utvrđivanje pravila upisa studenata ulazi u temeljni sadržaj akademske samouprave, pa tu ovlast sveučilišta nije dopušteno ograničavati propisivanjem izvornih ili kontrolnih ovlasti države u tim pitanjima, pa bila država i sam osnivatelj, podupiratelj i nadziratelj stručnog rada sveučilišta. Budući da je isključivo pravo sveučilišta utvrđivati pravila upisa studenata na visokoškolske ustanove, za što postoji i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje, osporeni članak 53. Zakona predstavlja normativno zadiranje u akademsku samoupravu na način koji ugrožava opstojnost autonomije sveučilišta zajamčene člankom 67. Ustava. Iz navedenih razloga Ustavni sud utvrđuje kako osporena odredba članka 53. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji nije u suglasnosti ni s ustavnim načelom autonomije sveučilišta, zajamčenim člankom 67. Ustava. 9. Slijedom navedenog, na temelju članka 55. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u točki I. izreke. Točka II. izreke utemeljena je na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-I-4585/2005 U-I-4799/2005 U-I-2446/2006 U-I-3502/2006 Zagreb, 20. prosinca 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r.