Broj: Rev 910/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Bruna Frankovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. K. iz V., koju zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u V., protiv prvotuženika G. V., i drugotuženika T. d.o.o., V., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika T. d.o.o., protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-2048/10-3 od 16. prosinca 2010., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-577/09-19 od 26. svibnja 2010., u sjednici održanoj 7. listopada 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija drugotuženika T. d.o.o. i preinačavaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-2048/10-3 od 16. prosinca 2010. i presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-577/09-19 od 26. svibnja 2010. u dijelu pod I. izreke presude i I. i IV. izreke rješenje te se sudi i rješava:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku T. d.o.o. V., da tužiteljici R. K. iz V., isplati 4.044,04 kn (slovima: četiritisućečetrdestčetirikunečetirilipe) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% (petnaestposto) godišnje od 12. prosinca 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška koji glasi:

 

„ I. Nalaže se tuženiku T. d.o.o. V., da nadoknadi parnične troškove tužiteljici R. K. iz V., u iznosu od 1.351,28 kn (slovima: tisućutristotinepedesetjednukunudvadesetosamlipa), u roku 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. U cijelosti se odbija zahtjev tuženika T. d.o.o. V. za nadoknadu parničnog troška prema tužiteljici u iznosu od 6.150,00 kn“

 

I. Nalaže se tužiteljici naknaditi drugotuženiku T. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 6.150,00 kn u roku 15 dana.

 

II. Revizija drugotuženika T. d.o.o. u odnosu na istaknuta pravna pitanja pod 1., 2. i 3. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja, u dijelu pod točkom I. izreke, drugotuženiku T. d.o.o. naloženo je isplatiti tužiteljici 4.044,04 kn kune s pripadajućom zateznom kamatom.

 

Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je drugotuženiku T. d.o.o. naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.351,28 kn (toč. I. izreke), dok je zahtjev drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.150,00 kn odbijen kao neosnovan (toč. IV. izreke).

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba drugotuženika T. d.o.o. i u odnosu na tog tuženika potvrđena je presuda i rješenje suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja, reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) podnosi tuženik, ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana i to kako to slijedi iz sadržaja revizije:

 

1. Je li jedinica lokalne uprave i samouprave ovlaštena, u skladu s člankom 382. i 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za zgrade u kojima suvlasnici nisu osigurali upravljanje, imenovati prinudnog upravitelja zgrade?

 

2. Pripada li upravitelju procesna legitimacija i može li upravitelj biti stranka u postupku - u ovom postupku ovdje tuženik?

 

3. Može li se tuženik u ovom postupku neosnovano obogatiti ako sredstva pričuve nisu ušla u njegovu imovinu niti se imovina povećala?

 

4. Može li se na strani tuženika, kao pravnoj osobi koja održava višestambenu zgradu i za koje održavanje tužitelj plaća naknadu kao osoba koja je stan dodijeljen na korištenje, raditi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01-dalje ZOO/91), odnosno čl. 1111. i čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 38/05 i 41/08-dalje:ZOO/05)?“

 

Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

 

Kada se podnosi revizija u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga zbog kojih je izjavljena.

 

U ovom revizijskom stadiju postupka nisu sporne slijedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica korisnica stana na adresi V., da je taj stan koristila na temelju Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi od 16. siječnja 2009;

 

- da je tužiteljica, iako nije vlasnica stana, uplatila ukupno 4.044,04 kn na žiro račun drugotuženika kao upravitelja zgrade po osnovi pričuve za održavanje stambenih zgrada;

 

- da su G. V. i pravni prednik tuženika J.P. „T.“ V. 17. srpnja 1998. sklopili Ugovor o upravljanju stambenim zgradama u G. V., iz kojeg proizlazi da se J.P. „T.-u“ predaju na upravljanje obnovljene zgrade navedene u popisu zgrada koji je priložen tom ugovoru i njegov je sastavni dio, a naknadno obnovljene zgrade biti će mu predane na upravljanje danom dostavljanja dopunskog popisa zgrada od strane G. V. (čl. 2.), time da upravitelju za njegovo poslovanje pripada naknada u iznosu od 15% od sredstava kojima su zaduženi korisnici stanova na ime troškova održavanja (čl. 8.)

 

- da je sklapanju tog Ugovora prethodio Zaključak o određivanju upravitelja svih zgrada na području G. V. koje je G. V. donijelo 25. lipnja 1998., J.P. T. je određen za upravitelja svih obnovljenih zgrada na području G. V., te je upravitelj u takvim zgradama dužan održavati zajedničke dijelove i uređaje u graditeljskom i funkcionalnom stanju, kao i vršiti hitne i nužne popravke zajedničkih dijelova i uređaja zgrade. Također je T. kao upravitelj zgrada dužan utvrditi za svaku zgradu posebno troškove upravljanja, rasporediti te troškove na stanare prema korisnoj površini stana i utvrditi mjesečnu naknadu stanarima, te osigurati naplatu redovitim, odnosno, ovršnim putem.

 

- da je Zaključkom o izmjeni i dopuni Zaključka o određivanju upravitelja svih zgrada na području G. V. od 13. svibnja 1999. izmijenjen članak 1. Zaključka od 25. lipnja 1998., tako da je umjesto riječi "obnovljenih" stavljena riječ "višestambenih" a u članku 3. je dodan novi stavak 2. koji glasi: "Troškove iz stavka 1. ovog članka u zgradama koje nisu obnovljene upravitelj će rasporediti na stanare koji stanuju u stanovima nulte i prve kategorije oštećenja";

 

- da iz Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi od 16. siječnja 2009., izdane od strane Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva-Uprave za područje posebne državne skrbi, slijedi da tužiteljica R. K., zajedno s kćeri B. S. i unukom D. S., zadovoljava uvjete propisane u čl. 7. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“, broj 26/03 – pročišćeni tekst) i Uredbom o uvjetima i mjerilima za stambeno zbrinjavanje na područjima od posebne državne skrbi („Narodne novine“, broj 10/01), da već borave u stanu na adresi V., stan broj 9, površine 57,77 m2, i da za isti ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi do utvrđivanja titulara vlasništva na navedenom stanu, uz obvezu korisnice stana plaćanja svih režijskih troškova i pričuve za navedeni stan, na temelju uplatnica dostavljenih od nadležnih javnih poduzeća.

 

Na temelju tih nespornih činjenica, a polazeći od toga da su naknadu troškova za održavanje zajedničkih dijelova zgrade (tzv. zajedničku pričuvu), sukladno odredbama čl. 82. st. 2. , čl. 89. st. 1. i čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96 i dr.), dužni plaćati isključivo suvlasnici nekretnine (razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima), nižestupanjski sudovi smatraju da ne postoji zakonsko utemeljenje za naplatu tih troškova od tužiteljice koja nije vlasnica stana pa, ocijenivši da je tužiteljica izvršila plaćanje tih troškova kako bi izbjegla prisilu (naplatu ovršnim putem), nalaze da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove i stoga pobijanom presudom obvezuju tuženika na povrat neosnovano naplaćenog iznosa tih troškova od tužiteljice.

 

Takvo stajalište nižestupanjskih sudova ovaj revizijski sud ne može prihvatiti.

 

U ovom stadiju postupka nije sporno, a niti je tužiteljica suprotno tvrdila tijekom postupka, da tuženik obavlja poslove održavanja zgrade i zajedničkih dijelova zgrade, da se ti poslovi financiraju iz mjesečnih uplata stanara zgrade i da su to upravo iznosi koje tužiteljica potražuje od tuženika, a koji su uplaćivani kao sredstva pričuve.

 

S obzirom na činjenicu da je tužiteljica podnijela zamolbu za dodjelu stana u najam (stan u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi), da je njezinu zahtjevu udovoljeno i da je uselila u dodijeljeni stan, prema ocjeni ovog suda tužiteljica je s davateljem stana na korištenje zaključila Ugovor o najmu stana, a koji se svemu izvršava (stan je predan u posjed tužiteljici, a tužiteljica stan koristi za stanovanje, tj za svrhu zbog koje joj je stan i dodijeljen).

 

Iz Suglasnosti o dodjeli stana na korištenje od 16. siječnja 2009. slijedi da je korisnik stana (tužiteljica) obvezna snositi režijske troškove stanovanja i troškove pričuve.

 

Prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana uređuje Zakon o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96 – dalje: ZNS). Iz čl. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96 - dalje: ZNS) slijedi da se tim zakonom uređuju prava i obveze u svezi s najmom i korištenjem stana i dijela stana. Iz čl. 3. istog Zakona slijedi da se najmodavac obvezuje stan predati najmoprimcu i da se ugovorom uređuju međusobni odnosi ugovornih strana, a iz čl. 5. ZNS slijedi da se ugovorom utvrđuju i troškovi koji se plaćaju u svezi s stanovanjem i način na koji će se ti troškovi plaćati.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica je ishodila zatraženu Suglasnost za privremeno korištenje stana i pristala na obveze definirane u toj Suglasnosti već samim tim što je u stan uselila.

 

Stoga je, prema ocjeni ovoga suda, u obvezi snositi i sve troškove koje se suglasila snositi – dakle i troškove održavanja nekretnine (pričuva), i to unatoč tomu što nije vlasnica stana.

 

S obzirom na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova iz kojih slijedi da je tužiteljica (kao najmoprimac) preuzela obvezu plaćanja troškova koje stranke nazivaju „pričuvom“, da su uplate tužiteljice (i drugih osoba koje imaju status najmoprimca) korištene za održavanje nekretnine i da je te poslove nesmetano obavljao tuženik, tužiteljica je po ocjeni ovog suda preuzela obvezu i podmirenja tih troškova koje se ne može osloboditi.

 

Pri tome valja naglasiti da nije odlučno tko je vlasnik nekretnine i je li tuženik ovlašten od vlasnika nekretnine obavljati poslove održavanja nekretnine ili ne, jer to pitanje ne utječe na pitanje postojanja ili nepostojanja tužiteljičine obveze plaćati na temelju zaključenog ugovora o najmu stana i troškove održavanja nekretnine („pričuva“) jer se to pitanje može rješavati jedino u međusobnom odnosu tuženika i vlasnika nekretnine.

 

Slijedom navedenog, proizlazi da tuženik nije stjecatelj bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO, jer osobe koje su najmoprimci stanova koji su im dodijeljeni u svrhu stambenog zbrinjavanja na području od državne skrbi dužni su plaćati sve troškove koje su se obvezali plaćati onoj osobi koja je pružala uslugu - ovdje tuženik „T.“ d.o.o. (pri čemu nije odlučno što tuženik nema položaj upravitelja zgrade u smislu odredaba čl. 374.-378. ZV) za koju je obveza plaćanja preuzeta, među kojima su i troškovi održavanja nekretnine nazvani „pričuva“ – a upravo te troškove tužiteljica je u konkretnom slučaju preuzela.

 

Stoga valja naglasiti da, po ocjeni ovoga suda, mogućnost pokretanja sudskog postupka nije prisila u smislu čl. 1112. ZOO, kako to (pogrešno) tumače nižestupanjski sudovi. Naime, u sporovima pred sudom svatko ima pravo na pošteno i pravično suđenje, postupak pred sudom (neovisno o vrsti postupka) vodi se po strogim postupovnim pravilima pri čemu svaka stranka u postupku ima ista prava i jednak položaj, ima pravo iznijeti svoje zahtjeve i tvrdnje kojima osporava navode protivne stranke pa se utoliko eventualni postupak pred sudom kojeg uplatitelj (ovdje tužiteljica) želi izbjeći izvršavajući uplatu za koju zna (odnosno smatra) da nije dužan uplatiti ne može smatrati prisilom u smislu čl. 1112. st. 1. ZOO.

 

Slijedom izloženog, zahtjev tužiteljice za povrat uplaćenog iznosa na ime troškova za održavanje nekretnine, proizlazi neosnovanim.

 

Stoga je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, valjalo preinačiti obje nižestupanjske presude i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s č 166. st. 2. ZPP, a tuženiku su odmjereni troškovi zastupanja po odvjetniku u prvostupanjskom postupku i to razmjerno vrijednosti predmeta spora i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04 i 148/09). Trošak žalbe i revizije tuženiku nije dosuđen, jer zahtjev za naknadu tih troškova nije određeno naveden (čl. 164. st. 2. ZPP).

 

S obzirom da je odluka u ovom sporu donesena povodom materijalnopravnog pitanja pod. 4., valjalo je reviziju glede pitanja pod 1., 2. i 3., budući da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 392. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 7. listopada 2014.