Broj: Revt 35/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. A. Z. O. Š. U. I. S. B., Z. (pravni slijednik Š. Z. R. I. O. d.o.o. u stečaju, Z.), zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i G. iz Z., protiv tuženika M. V. iz Z., zastupan po punomoćniku V. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5412/09-4 od 19. srpnja 2011. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1167/02 od 24. svibnja 2005., u sjednici održanoj 26. studenoga 2013.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1167/02 od 24. svibnja 2005., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik poslovnog prostoga u objektu oznake B sagrađenoj na zkč. br. 686/4 k.o. T., zk. ul. 4253 u naravi poslovni prostor – lokal broj 213, površine 20,28 m2 u Z., …, uključujući zajedničke dijelove i uređaje zgrade, te srazmjerni suvlasnički dio zemljišta, a što da je tuženi dužan priznati i izdati mu tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige koju će u protivnom zamijeniti ova presuda. Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik preda ključeve navedenog poslovnog prostora i prostor slobodan od osoba i stvari. Ujedno je odbijen prijedlog tužitelja radi osiguranja nenovčanog potraživanja radi donošenja privremene mjere na način da se tuženicima zabranjuje otuđenje ili opterećenje predmetnog poslovnog prostora i nalog zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu da to prevede u zemljišnim knjigama.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5412/09-4 od 19. srpnja 2011., potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezinu preinaku i usvajanje tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i smo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjska presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik poslovnog prostoga u objektu oznake B sagrađenoj na zkč. br. 686/4 k.o. T., zk. ul. 4253 u naravi poslovni prostor – lokal broj 213, površine 20,28 m2 u Z., …, uključujući zajedničke dijelove i uređaje zgrade te srazmjerni suvlasnički dio zemljišta, a što da je tuženi dužan priznati i izdati mu tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige koju će u protivnom zamijeniti ova presuda (uz navedeno tužitelj traži da mu tuženik preda ključeve navedenog poslovnog prostora i prostor slobodan od osoba i stvari).

Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je predmetni poslovni prostor stekao upisom odluke o povećanju temeljnog kapitala u sudski registar, dok tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je prostor otuđio prije nego je tužitelj podnio tužbu u ovom postupku, tako da nije više niti u posjedu istog.

Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisana tvrtka I. d.d. Z., da je darovnim ugovorom tuženik predmetnu nekretninu darovao S. B., koji ugovor je stupio na snagu 11. veljače 2002., danom ovjere potpisa ugovornih strana od javnog bilježnika.

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, kao i činjenicu da je tužba u ovom predmetu podnesena 21. veljače 2002., pravilno su sudovi ocijenili osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije u skladu sa čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 - dalje: ZV), prema kojoj odredbi, da bi ostvario svoje pravo u postupku pred sudom, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

Uzevši u obzir navedenu odredbu čl. 162. st. 1. ZV, neosnovanim se ukazuje revizijski navod tužitelja da prigovor promašene pasivne legitimacije nije vezan za vrijeme podnošenja tužbe već za dan otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljevim pravnim prednikom.

Iako su sudovi nižeg stupnja utvrdili da su potpisi na navedenom ugovoru o darovanju ovjereni kod javnog bilježnika, tužitelj u reviziji to osporava. Međutim, navedeni prigovor nepravilno utvrđenog činjenično stanje, u skladu sa čl. 385. ZPP-a, u reviziji nije dozvoljeno iznositi.

Budući da su sudovi u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo, to je na temelju čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 26. studenoga 2013.