Broj: Gžsp-269/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

             

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari tužitelja Filipa Šimića iz Baške Vode, Tri ceste 2, zastupanoga po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu Petričević i partneri iz Zagreba, protiv tuženih pod 1. Jasinke Perlić i pod 2. Rudolfa Perlića, oboje iz Našica, Josipa Jurja Stossmayera 18, oboje zastupanih po punomoćniku Suzani Alač, odvjetnici u Makarskoj, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj od 26. listopada 2012. godine pod poslovnim brojem 1P-428/12, 27. studenog 2013. godine,

 

r j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Makarskoj od 26. listopada 2012. godine pod poslovnim brojem 1P-428/12 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi kako su ga tuženici zasmetali u posjedu terase na način da su tuženici samovlasno probili zid i otvorili vrata na terasi, pa da se nalaže tuženicima uspostaviti prijašnje posjedovno stanje, te zabranjuje slično ili takvo smetanje posjeda u buduće.

 

              Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj nadoknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kuna.

 

              Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali tužitelj osporavajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13) s prijedlogom da se rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

             

             

 

Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu kojom su osporili žalbene navode, te predložili potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite, i to na dijelu nekretnine, terasi, pobliže označenoj u izreci rješenja.

 

              Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev smatrajući kako tuženici koji bi probili zid i otvorili vrata na terasu iz stana koji se nalazi na drugom katuj ulaza br. 3. zgrade izgrađene na čest. zgr. 867 K.O. Bast-Baška Voda, anagramske oznake Tri ceste 3 Baška Voda nisu imali svijest o zadiranju u tuđi posjed.

 

              Zaključak prvostupanjskog suda, a glede potrebe postojanja svijesti zadiranja u tuđi posjed kao pravilan ne prihvaća ovaj sud.

 

              Naime, tradicionalna ili rimska koncepcija posjeda je smatrala posjedom držanje stvari s voljom držati je kao svoju za sebe, pa je postojala posjedovna volja („animus possidendi“), kao unutrašnji subjektivni element posjeda, a što znači iskazivanje volje držanja stvari za sebe kao svoje, a ne za drugoga.

 

              Moderna ili Njemačka koncepcija posjeda koja se još naziva i objektivnom koncepcijom posjeda smatra da je posjed dovoljna samo faktična vlast na stvari, bez posjedovne volje („animus rem sibi habendi“).

 

              Ovu modernu, objektivnu ili Njemačku koncepciju posjeda prihvatio je zakonodavac još ranije važećim Zakonom o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (dalje ZOVO – „Narodne novine“ broj: 53/91), a prihvatio ju je i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV – „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), i to baš u odredbi čl. 10. st. 1.

 

              S obzirom na naprijed navedeno niti svijest o smetanju posjeda („animus turbandi“) više ne dolazi u obzir, već se posjed stvari smeta svakim činom kojim je posjednik spriječen da istim raspolaže po svojoj volji, pa u svakom slučaju čin probijanja zida i otvaranja vrata na terasi može predstavljati čin smetanja, bez obzira na svijest tuženih, odnosno namjeru istih.

 

              Stoga prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije utvrdio činjenično stanje, a koje je trebao utvrditi sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuti rješenje prvostupanjskog suda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, time da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku izvesti dokaze koje su predložile stranke, a sve kako bi se utvrdilo je li prednik tuženih bio suposjednik predmetne nekretnine, te ovisno o tome u kojoj mjeri su ostvareni uvjeti za pružanjem posjedovne zaštite u smislu odredbe čl. 24. st. 1. ZV-a.

 

              Dodatno valja ukazati prvostupanjskom sudu da treba pozvati tužitelja na uređenje tužbe u objektivnom smislu, jer u tužbenom zahtjevu, pa time i u izreci rješenja nije naznačen vremenski period u kojem bi tuženici izvršili čin smetanja posjeda.

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Splitu, 28. studenog 2013. godine