Broj: Rev 930/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.d. u stečaju, K., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik D. Ž., odvjetnik u N., protiv tuženika M. d.o.o. U., kojeg zastupa punomoćnica I. O., odvjetnica u U., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž-3988/10-2 od 19. siječnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bujama – Buie br. P-355/10-4 od 1. rujna 2010., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2013.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se rješenje Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž-3988/10-2 od 19. siječnja 2011. i rješenje Općinskog suda u Bujama – Buie br. P-355/10-4 od 1. rujna 2010., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvoga stupnja odbačena je tužba u ovom predmetu (toč. I.), te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.460,00 kn (toč. II.).

 

              Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

              Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanje da li se kod računanja subjektivnog roka od 30 dana za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda prema odredbi čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08  dalje:  ZV) primjenjuju odredbe o produženju roka kada posljednji dan roka pada na državni blagdan, nedjelju ili u koji drugi dan kada sud ne radi, pa rok istječe protekom prvog idućeg radnog dana (iz čl. 112. st. 4. ZPP) ili ne. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, da se ukinu nižestupanjska rješenja i da se predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 443. st. 4. ZPP protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 400. ZPP.

 

Rješenje drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba zbog smetanja posjeda je rješenje kojim se postupak pravomoćno okončava.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. istog članka, stranke imaju pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Kod toga prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja zbog smetanja posjeda smatrajući da je ista podnesena po proteku roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja. Naime, utvrđeno je da je tužitelj za čin smetanja i počinitelja saznao 4. lipnja 2010., a da je tužba predana sudu 5. srpnja 2010. Kod toga je trideseti dan od saznanja bio 4. srpnja 2010. – nedjelja, dakle dan kada sud ne radi.

 

Po shvaćanju nižestupanjskih sudova rok od 30 dana je prekluzivni rok materijalnog prava na koji se ne primjenjuju pravila o produživanju rokova iz čl. 112. st. 4. ZPP.

 

Tužitelj je postavio određeno pravno pitanje o kojem ovisi odluka u ovom sporu da li se kod računanja subjektivnog roka od 30 dana za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (prema odredbi čl. 21. st. 3. ZV) primjenjuju odredbe o produženju roka kada posljednji dan roka pada na državni blagdan, nedjelju ili koji drugi dan kada sud ne radi, pa da u tom slučaju rok istječe protekom prvog idućeg radnog dana (čl. 112. st. 4. ZPP).

 

Kao razlog važnosti tužitelj ukazuje na odluke revizijskog suda br. Uzz-12/06-2 i br. Revr-217/08-2, a u kojima je zauzeto shvaćanje o primjeni čl. 112. st. 4. ZPP kod podnošenja tužbe u upravnom sporu, odnosno radnom sporu.

 

Naime, prema odredbi čl. 112. st. 4. ZPP ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda rok za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (subjektivni od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja i objektivni od godine dana od počinjenog smetanja) je procesne naravi, budući je posljedica da tužba nije podnesena u roku odbačaj tužbe, a ne odbijanje tužbenog zahtjeva. Istina je da su navedeni rokovi smješteni u materijalni propis čl. 21.st. 3. ZV, no time rok za podnošenje tužbe, odnosno za traženje sudske zaštite nije postao materijalnopravni rok.

 

Stoga se prema shvaćanju revizijskog suda na rokove za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda primjenjuje odredba čl. 112. st. 4. ZPP o računanju roka, ukoliko zadnji dan roka pada u nedjelju, državni blagdan, odnosno dan kada sud ne radi.

 

U konkretnom slučaju zadnji, trideseti dan roka padao je u nedjelju, dan kada sud nije radio, pa je radi toga zadnji dan roka produžen na prvi sljedeći radni dan. Kako je tužba podnesena prvog sljedećeg radnog dana, to je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužba podnesena van roka.

 

No, ukoliko bi se navedeni rok smatralo materijalnopravnim rokom, ZV ne sadrži posebne odredbe o računanju roka, već te odredbe sadrži čl. 300. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, dalje ZOO). U st. 1. je tako propisano da rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojeg se rok računa, a završava istekom posljednjeg dana roka. U st. 3. je pak propisano da ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Dakle, i kod materijalnopravnih rokova ukoliko posljednji dan roka dana na dan kada je zakonom određeno da sud ne radi, tada se kao posljednji dan roka računa prvi sljedeći radni dan.

 

Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju zbog počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 282. st. 1. ZPP, radi čega je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP ukinuti obje nižestupanjske odluke, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U nastavku postupka sud će odlučiti o osnovanosti postavljenog zahtjeva tužitelja.

 

U Zagrebu 11. prosinca 2013.