Broj: Rev 984/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz B. , kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. G. B. , kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., 2. L. Ž. iz Z.,  koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i G. sa sjedištem u Z. i 3. D. D. iz Č. S.. I. Z., kojeg zastupa punomoćnica I. D., odvjetnica u S.. I. Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1929/09 od 9. veljače 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru broj P-94/09 od 23. lipnja 2009., u sjednici održanoj 11. prosinca 2013.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-1929/09 od 9. veljače 2010. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 241/80 K.O. B. (u naravi dvorište površine 46. m2), koju nekretninu je stekao nasljeđivanjem svoje majke, a ona sama i putem prednika dosjelošću, slijedom čega se dalje utvrđuje da ugovori o prodaji koji su 31. ožujka 2001. sklopili tuženik pod 1. i 2. te od 16. srpnja 2007., koji su sklopili tuženik pod 2. i 3., u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravne učinke, čime su tuženici pod 1., 2. i 3. dužni priznati, a tuženici pod 2. i 3. tužbe i trpjeti da se tužitelj u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik ove nekretnine uz brisanje tog prava sa imena tuženika pod 2. i 3.

 

              Odlukom o troškovima postupka obvezani su tuženici naknaditi tužitelju iznos od 30.810,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja.

 

Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi parnični trošak tuženicima (tuženiku pod 1. iznos od 1.143,75 kn., tuženici pod 2. iznos od 1.143,75 kn., te tuženiku pod 3. iznos od 23.103,75 kn.).

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ujedno podredno postavljajući materijalnopravno pitanje koje je prema ocjeni revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tuženik pod 3. je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 8. ovog Zakona. S druge strane, revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a se može podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. ovog članka.

 

Navedenom je reviziju tužitelja valjalo ispitati u smislu odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP-a, budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom označenom kao čest. zem. 241/80 K.O. B. (u naravi dvorište površine 46. m2), a sve kao osnov upisa stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja utvrdivši:

 

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo bivše O. B. na temelju sudbenog zaključka od 26. veljače 1905.,

 

- da je prema Odluci o provedbi javnog natječaja od 25. studenog 1999. gradsko poglavarstvo G. B. donijelo odluku o prodaji predmetne nekretnine, nakon čega je (31. ožujka 2000.) sklopljen ugovor o prodaji sa tuženicom pod 2., koja je osnovom ovog ugovora i ishodila upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama,

 

- da je tuženica pod 2., kao prodavateljica, 16. srpnja 2007. sklopila ugovor o prodaji predmetne nekretnine sa tuženikom pod 3., kao kupcem, osnovom kojeg ugovora je i tuženik pod 3. zatražio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama,

 

- da su, s druge strane, prednici tužitelja kao savjesni posjednici posjedovali predmetnu nekretninu četrdeset godina, računajući do 6. travnja 1941., čime su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću nad istom,

 

- da je tužitelj nasljeđivanjem svojih prednika (svoje majke D. P., koja je naslijedila svog svekra T. P. pok. A.) koji su nekretninu stekli dosjelošću, stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom,

 

- da je tuženici pod 2., koja je u srodstvu i susjedstvu sa tužiteljem, s trenutkom sklapanja pravnog posla sa tuženikom pod 1. bila poznata činjenica vlasništva tužitelja nad predmetnom nekretninom, te „ …da nije životno da tuženika pod 3. nije upozorila na postojanje ove parnice…“

 

Međutim, drugostupanjski sud je prema odredbi čl. 373.a ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja cijeneći da prema provedenim dokazima u postupku ne proizlazi da su prednici tužitelja imali posjed takve kvalitete i duljine trajanja da bi njime premetnu nekretninu mogli steći dosjelošću, te da tako tužitelj nije dokazao kako je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem. U utvrđenju ove činjenice drugostupanjski sud cijeni okolnosti upisanog posjeda nad predmetnom nekretninom, sadržaj spisa istog suda br. P – 350/01, sadržaj rješenja o nasljeđivanju br. O – 50/87 od 2. lipnja 1987., te O – 95/02 od 10. prosinca 2002. Međutim, na ovu okolnost prvostupanjski sud izveo više dokaza (pregledao sadržaj knjižnih isprava o provedbi upisa prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, Zapisnik sastavljen 12. rujna 1996. od strane Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša – ispostava B. Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora izdano od Općinskog sekretarijata za upravno – pravne i inspekcijske poslove od 24. prosinca 1981., saslušao svjedoke F. P., D. M., te S. P., kao i saslušao stranke), o čemu drugostupanjska presuda ne sadrži razloge, zbog čega ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, presuda nema razloge o odlučnim činjenicama i onda kada su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, te kada ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih je razloga tako postupio.

 

U ovoj pravnoj stvari upravo su od odlučnog značaja činjenice: - jesu li prednici stranaka dosjelošću u pretpostavkama pravnih pravila OGZ-a (čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV) stekli vlasništvo nad predmetnom nekretninom, - je li tako tužitelj nasljeđivanjem svojih prednika stekao pravo vlasništva nad ovom nekretninom, te – ukoliko je kod tuženika bila riječ o stjecanju vlasništva preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže nekretninom, jesu li ispunjene pretpostavke zaštite stjecanja vlasništva u dobroj vjeri povjerenjem u istinitost zemljišne knjige (čl. 115. st. 2. i čl. 122. ZV-a).

             

Navedenim je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a), zbog čega je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, valjalo ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, a kako je to odlučeno u izreci.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

U Zagrebu, 11. prosinca 2013.