Broj: Rev-x 311/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika 1. J. M. pok. I. (I.), 2. I. M. ž. J., oboje iz Š., protiv tuženika-protutužitelja 1. S. M. udove A., 2. K. M. pok. A., 3. I. M. pok. A., 4. J. K. pok. A., svih zastupanih po zajedničkoj punomoćnici S. M., odvjetnici u Š., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-769/2010-2 od 20. prosinca 2010., kojom je presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2710/09 od 11. prosinca 2009., u sjednici održanoj 18. prosinca 2013.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženika-protutužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Joška i Ite Maričić koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da su tužitelji-protutuženici J. i I. M., suvlasnici za po ½ dijela svaki posebnog dijela zgrade 1749/9 Z.U. 3856 K.O. Š.-jednog stana na prvom katu površine 96 m2 s ulazom iz dvorišta, unutarnjim stepenicama, zatim jedne garaže u prizemlju površine 15 m2, također s ulazim iz dvorišta, pa su tužitelji-protutuženici ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva navedenih dijelova predmetne zgrade na svoje ime svaki za po ½ dijela, uz brisanje vlasništva sa imena tuženih-protutužitelja: S., K., I. i J. M., u svim njihovim dijelovima.

              2. Utvrđuje se da su tužitelji-protutuženici J. i I. M. suvlasnici svaki za po 5/12 dijela jednog jednosobnog stana u prizemlju koji ima površinu od 40 m2 dijela čest.zgr. 1749/9 Z.U. 3856 K.O. Š., te po 5/12 dijela podruma kao dijela iste čestice zgrade, pa su tužitelji-protutuženici ovlašteni na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva navedenih dijelova zgrade na svoje ime za 5/12 dijelova svaki, dok preostali suvlasnički dijelovi od ukupno 2/12 pripadaju tuženicima-protutužiteljima od 1 do 4.

              3. Utvrđuje se da tuženicima-protutužiteljima od 1 do 4 pripada u suvlasništvo svakom za po ¼ dijela jedan stan na drugom katu predmetne zgrade s ulazom iz dvorišta i unutrašnjim stepeništem, te jedna garaža u prizemlju zgrade, površine 35 m2.

              4. Utvrđuje se suvlasništvo tužitelja-protutuženika J. i I. M. na postojećoj krovnoj terasi s jednom uređenom prostorijom s WC-om i malim hodnikom koji vodi kao ulaz na terasu, svakom po 11/36 dijelova, dok preostali 14/36 dijelova pripada u suvlasništvo tuženim-protutužiteljima od 1 do 4, što ostaje u nepodijeljenoj zajednici.

              5. Utvrđuje se da dvorište ispod predmetne zgrade u cijeloj površini ostaje u nepodijeljenoj zajednici."

 

              U toč. II. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika od 1 do 4-protutužitelja, pa je utvrđeno da su protutužitelji S. M. ud. A., K. M. pok. A., I. M. pok. A. i J. M. pok. A. nasljedstvom iza smrti A. M. I. stekli svi zajedno ½ suvlasništva objekta izgrađenog na kč.br. 1749/9 K.O. Š.

 

              U toč. III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja od 1 do 4, u dijelu u kojem traže da se prihvati njihov zahtjev za utvrđenje da su suvlasnici i preostale polovine kč.br. 1749/9 K.O. Š., kao i u dijelu kojim traže da se utvrdi da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na kč.br. 1749/9 u zk.ul. 3856 K.O. Š. na imenu I. M. pok. F. za ½ dijela, slijedom čega bi se tuženici-protutužitelji ovlastili temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu na svoje ime.

 

              U toč. IV. izreke stranke su odbijene sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose tuženici-protutužitelji, pa se pozivaju na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlažu da se revizija prihvati i pobijana presuda u pobijanom dijelu, kao i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja od 1 do 4 ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Ovo stoga, što presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja, zbog čega se ona u svemu može ispitati.

 

              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio one žalbene navode koji su bili odlučni za ovo presuđenje.

 

              Sud je ocjenom provedenih dokaza te valjanom primjenom materijalnog prava, pravilno zaključio u prilog neosnovanosti protutužbenog zahtjeva u preostalom dijelu i tako u tom dijelu protutužbeni zahtjev odbio točkom III. izreke prvostupanjske presude.

 

              Na takav način postupajući, nižestupanjski su sudovi dali za takvu odluku valjane razloge o svim odlučnim okolnostima, zbog čega su i pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 49. i čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Službeni list SFRJ" broj 43/65 i 57/65), koji je u primjeni na konkretni slučaj, a što nije u protivnosti s čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim  stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09).

 

              Ovaj sud stoga u cijelosti prihvaća razloge iz nižestupanjskih presuda, zbog čega se poziva na te razloge temeljem odredbe iz čl. 396.a. ZPP, s time da će ti razlozi biti objavljeni i na Internetskim stranicama.

 

              Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tuženika-protutužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

U Zagrebu, 18. prosinca 2013.