Broj: Gžzk-795/2012

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sovjetki Režić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu  predlagatelja upisa: 1. J. M. iz Š. B., B., 2. P. B. pok D. iz P. D. i 3. J. B. iz B., B., zastupanih po punomoćniku F. O., odvjetniku u I. protiv protivnika upisa I. B. iz B., U. B. S. 55/20, rješavajući žalbu predlagatelja upisa protiv rješenja O. suda u S. G. Z.-870/11 od 20. lipnja 2011. godine, dana 20. prosinca 2013. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

1.Odbija se žalba  predlagatelja upisa  kao neosnovana  i pobijano rješenje potvrđuje.

 

2. Nalaže se brisanje zabilježbe rješenja o odbijanju  prijedloga u z.u. 1808 k.o. J. te obavještavanje sudionika o tome.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem je odbijen    prijedlog  za uknjižbu prava vlasništva predlagatelja upisa  na nekretninama upisanim kao čest. zem. 4720/4, 4770/4, 4774/3, 4776 i 4809 z.u. 1808 k.o. J. (toč. I. izreke) te je naložena zabilježba rješenja o odbijanju prijedloga (toč. II. izreke).

 

Žale se predlagatelji upisa, pobijajući rješenje u cijelosti iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH , 123/08, 57/11, 55/13 i 60/13 - dalje:ZPP) u vezi s odredbom čl. 91.st.1. Zakona o zemljišnim knjigama  (Narodne novine broj 91/96,,137/99,114/01, 100/04,107/07, 152/08, 126/10- Odluka USRH i 55/13, dalje: ZZK) s  prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine.

 

Žalba nije  osnovana.

 

Predlagatelji  upisa su  prijedlogom podnesenim  10. lipnja 2011. godine zatražili upis svog prava vlasništva u odnosu na nekretnine upisane u naprijed navedenom zemljišnoknjižnom ulošku temeljeći taj prijedlog na kupoprodajnom ugovoru koji su, kao kupci zaključili s prodavateljem I. B. 8. lipnja 2011. godine.

 

Prvostupanjski je sud  odbio prijedlog utvrdivši da:

 

- u kupoprodajnom ugovoru od 8. lipnja 2011. godine koji služi kao tabularna isprava nije naveden osobni identifikacijski broj prodavatelja I. B. (čl. 54. st. 3. ZZK);

 

- je ovjera specijalne punomoći koju je za sklapanje pravnog posla s predlagateljima upisa izdao protivnik upisa sastavljena na stranom jeziku, a uz nju nije priložen  prijevod ovjerovljen od sudskog tumača (čl. 104. ZZK);

 

- su predlagatelji  pod 1. i 3., J. M. i J. B., uz prijedlog priložili preslike svojih osobnih iskaznica izdanih u B., a ne i dokaz o hrvatskom državljanstvu.

 

Predlagatelji u svojoj žalbi ističu da prodavatelj kao strani državljanin nije dužan dostavljati OIB jer ga ni nema, da tekst potvrde o ovjeri prodavateljevog potpisa kao i apostille  koji su ispisani ćirilicom i na srpskom jeziku nije trebalo prevoditi jer da jer da je sadržaj tih potvrda razumljiv te da predlagatelji pod 1. i 3. imaju dvojno državljanstvo: bosansko i hrvatsko u kojem pravcu da će dostaviti odgovarajuće isprave.

 

Predlagatelji s pravom primjećuju da nije bilo mjesta odbijanju njihovog prijedloga za upis zbog nenavođenja osobnog identifikacijskog broja prodavatelja u kupoprodajnom ugovoru, s obzirom na to da u S. taj broj još uvijek nije uveden kao podatak za ustanovljenje identiteta neke osobe, a odredba čl. 54. st. 3.ZZK (koja se primjenjuje od 1. siječnja 2009. godine) dopušta primjenu jedinstvenog matičnog broja građana do dodjeljivanja OIB-a. Prodavateljev jedinstveni matični broj građana u ugovoru je naveden.

 

Nisu, međutim, u pravu kada tvrde da uz isprave sastavljene na stranom jeziku nisu bili dužni priložiti  prijevod. Ma koliko bio blizak i poznat srpski jezik  isprava sastavljena na tom jeziku (k tome i ćiriličnim pismom koji je znatno manje u uporabi od latiničnog) ne može se  smatrati ispravom  sastavljenom na hrvatskom jeziku.

 

Konačno, u pogledu dokaza o državljanstvu predlagatelja pod 1. i 3. valja kazati da odredbe ZZK ne sadrže obvezu prilaganja tih isprava, ali, s obzirom na dikciju odredbe čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 , 38/09, 153/09, 143/12) kojom je ograničena mogućnost stjecanja vlasništva nekretnina na području R. H. stranim fizičkim i pravnim osobama (pod uvjetom uzajamnosti i uz odobrenje ministra vanjskih poslova RH) s pravom je prvostupanjski sud zaključio da su predlagatelji trebali pružiti dokaze da ispunjaju uvjete propisane ZV-om za stjecanje nekretnina na području naše države. Kako taj dokaz nisu priložili zemljišnoknjižni sud, prema raspoloživim podacima, nije mogao utvrditi da su ispunjene pretpostavke za prijenos prava vlasništva s imena prodavatelja na imena kupaca pa je pravilno postupio kada je zahtjev za upis odbio.

 

Na žalbeni navod predlagatelja o tome da će u budućnosti priložiti dokaze o hrvatskom državljanstvu predlagatelja pod 1. i 3. potrebno je odgovoriti da je prema odredbi čl. 107. ZZK za odlučivanje o prijedlogu za upis mjerodavno stanje u času kada je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu što znači da naknadno prilaganje potrebnih isprava nije dopušteno.

 

Iz navedenih je razloga, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 128. st.1. i 91. st. 1. ZZK žalba predlagatelja upisa odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno te naloženo brisanje zabilježbe odbijanja upisa i obavještavanje sudionika.

 

U Splitu 20. prosinca 2013. godine