Broj: Rev 349/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S P. Z., zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužiteljice V. B. iz V., zastupane po punomoćniku K. L., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici broj Gž-1112/08-2 od 8. siječnja 2009., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-86/06-101 od 23. rujna 2008., u sjednici održanoj 15. siječnja 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja-protutuženika.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

 

              "I.              Održava se na snazi nalog za namirenje sadržan u rješenju o ovrsi ovoga suda Ovrv-536/02 od 21. kolovoza 2002.g. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju V. B. iz V., da tužitelju-protutuženiku S P. Z. plati iznos od 45.372,34 kune i to;

              - po računu br. 27/01 od 29.1.2001.g. iznos od 756,36 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 16.2.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 60/01 od 26.2.2001.g. iznos od 973,52 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 16.3.2001. pa do isplate,

              - po računu br. 78/01 od 30.3.2001.g. iznos od 1.777,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 19.4.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 123/01 od 2.5.2001.g. iznos od 1.594,10 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 22.5.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 148/01 od 31.5.2001.g. iznos od 289,10 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 17.6.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 164/01 od 27.6.2001.g. iznos od 289,10 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 14.7.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 179/01 od 24.7.2001.g. iznos od 1.728,10 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 14.8.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 191/01 od 30.8.2001.g. iznos od 1.667,10 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 18.9.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 204/01 od 1.10.2001.g. iznos od 1.671,98 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 19.10.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 242/01 od 6.11.2001.g. iznos od 2.138,02 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 25.11.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 272/01 od 4.12.2001.g. iznos od 241,76 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 21.12.2001.g. pa do isplate,

              - po računu br. 313/01 od 31.12.2001.g. iznos od 3.716,10 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 18.1.2002.g. pa do isplate,

              - za siječanj 2002.godine, iznos od 5.055,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16.2.2002.g. pa do isplate,

              - za veljaču 2002.g. 5.055,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 16.3.2002.g. pa do isplate,

              - za ožujak 2002.godine, 5.055,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 13.4.2002.g. pa do isplate,

              - na iznos od 13.365,00 kuna sa kamatom po stopi od 14% godišnje, počev od 23. rujna 2008. godine, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 postotnih poena, sve do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

 

              II.              Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u razlici od dosuđenih 45.372,34 kune do zatraženih 53.295,94 kune, kao i u razlici od dosuđenih do zatraženih zakonskih zateznih kamata po stopi koju propisuje uredba o visini stope zatezne kamate;

              - na iznos od 1.661,10 kuna, počev od 16. veljače 2002. godine,

              - na iznos od 1.661,10 kuna, počev od 16. ožujka 2002. godine,

              - na iznos od 1.661,10 kuna počev od 13. travnja 2002. godine,

              - na iznos od 980,10 kuna, počev od 16. svibnja 2002. godine,

              - na iznos od 980,10 kuna, počev od 18. lipnja 2002. godine,

              - na iznos od 980,10 kuna počev od 17. srpnja 2002. godine.

 

              III.              Nalaže se tužitelju-protutuženiku S P. Z., da tuženiku-protutužiteljici V. B. isplati iznos od 35.450,83 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje, tekućim od 25. veljače 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate, po stopi od 14% godišnje, a sve to u roku od 15 dana.

 

              IV.              Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev u razlici od dosuđenih 35.450,83 kune pa do zatraženih 164.364,73 kune, te u razlici od zatražene zakonske zatezne kamate počev od 15. lipnja 2002. godine do dosuđene počev od 25. veljače 2003. godine.

 

              V.              Tužena je dužna tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 21.543,90 kuna, u roku od 15 dana."

 

              Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika-protutužitelja, a žalba tužitelja-protutuženika je odbijena, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u toč. I., II. i III. izreke, a preinačena u točkama IV. i V. izreke, pa je tako naloženo tužitelju-protutuženiku S P. Z. da tuženici-protutužiteljici isplati i daljnji iznos od 128.913,90 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 25. veljače 2003. do isplate, te da joj naknadi i parnični trošak u iznosu od 26.287,60 kuna.

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj-protutuženik, pa se poziva na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači, te traži i troškove revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije dopuštena.

 

              Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Suprotno reviziji, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja, zbog čega se ona može ispitati.

 

              Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je u odnosu na prigovor zastare prvostupanjski sud naveo valjane razloge, koje je kao valjane prihvatio i drugostupanjski sud kada je zaključio da je protutužbeni zahtjev osnovan i prihvatio ga.

 

              Tijekom postupka tužitelj-protutuženik nije prigovarao pasivnoj legitimaciji, zbog čega taj prigovor ne može s osnovom isticati u revizijskoj fazi postupka, obzirom na odredbu iz čl. 352. st. 2. ZPP.

 

              I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno.

 

              Predmet protutužbenog zahtjeva predstavlja zahtjev tužene-protutužiteljice na povrat uloženih sredstava u uređenje poslovnog prostora tužitelja-protutuženika.

 

              Suprotno revizijskim navodima, ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi dali valjano obrazložene razloge o odlučnim okolnostima i da su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01) i čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), te čl. 214. u svezi s čl. 277. st. 1. ZOO, kada su protutužbeni zahtjev prihvatili.

 

              Ovaj sud stoga prihvaća razloge drugostupanjske presude pa se na temelju čl. 396.a) ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja poziva na razloge drugostupanjske presude.

 

              Na temelju čl. 396.a) st. 2. ZPP, ti će razlozi biti objavljeni na Internetskim stranicama.

 

U Zagrebu, 15. siječnja 2014.