Broj: Gž-237/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

            Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu,  u građanskopravnoj stvari tužitelja - protuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb DP "Elektra" Zadar, Kralja Dmitra Zvonimira br. 8, OIB: …., (dalje - tužitelja) zastupan po punomoćnici S. M., odvjetnici u O. društvu K. i partneri iz Z., protiv tuženika - protutužitelja M. G. iz Z., I. M., (dalje: tuženik)  zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. i partneri iz Z., radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti, ukidanja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 3. prosinca 2013.godine poslovni broj P-2617/04, dana 29. siječnja 2014. godine,

 

r i j e š i o   j e

             

            1. Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru od 3. prosinca 2013.godine poslovni broj P-2617/04 u točki I., II. i IV. njegove izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovan postupak pred drugim sucem/sutkinjom pojedincem.

 

            2. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu žalbi odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

            Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja suđeno je kako slijedi:

 

               „ I - Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

             

            Utvrđuje se da je tuženik G. M. iz Z., I. M., smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti električnog «A» stupa kao dijela dalekovoda 10 Kv Zadar- Kožino, odcjep Diklo iz TS 10/0,4 Kv «Diklo 1» na čest. zem. broj: 61/5 k.o. D. na način da je otkopavao i uništavao nogar stupa, pa se nalaže tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da prestane smetati tužitelja i omogući mu nesmetano vršenje posjeda prava stvarne služnosti električnog «A» stupa kao dijela dalekovoda 10 Kv Zadar- Kozino, odcjep Diklo iz TS 10/0,4 Kv Diklo 1 na čest. zem. broj 61/5 k.o. D., te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

        Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak sve u roku od 15 dana.

  

            II - Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

            1. Utvrđuje se da je pravo stvarne služnosti tužitelja - protutuženika na čest. zem. 61/5 k.o. D. koje se sastoji u pravu imati i održavati električni stup "A" kao dio dalekovoda 10 kW Zadar - Kožino, odcjep DikloW Iiz TS 10/04 izgubilo razumnu svrhu te se isto ukida i nalaže tužitelju - protutuženiku da o svom trošku izmjesti predmetni stup sa čest. zem. 61/5 k.o. D. i sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

            Dužan je tužitelj - protutuženik naknaditi tuženiku - protutužitelju parnični trošak.

 

            2. Dužan je tužitelj - protutuženik isplatiti tuženiku - protutužitelju na ime naknade štete zbog ograničenja prava vlasništva iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve uroku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "

 

            III - Stavlja se izvan snage rješenje o privremenoj mjeri od 16. rujna 2002.g.

 

            IV  - Svaka stranka snosi svoje parnične troškove. "

 

            Žalbu je protiv točke I. i IV. izreke gornjeg rješenja izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se u tom dijelu osporeno rješenje preinači.

 

            Tuženik se žali protiv točke II. i IV. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se ti dijelovi odluke preinače ili ukinu.

 

            U odgovoru na žalbu tužitelj je, u bitnome, predložio odbijanje žalbe tuženika.

 

            Žalbe su osnovane.

 

            U ukidnoj odluci ovog suda prije gotovo deset godina rečeno je:

 

            - da je sud prvog stupnja pružio  pravnu zaštitu tužitelju pozivom na odredbu čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje ZVDSP) prema kojoj odredbi ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršenje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propustiti - zahtjev za poštivanje prava stvarne služnosti, koji može postaviti u odnosu na svaku osobu koja svojim činima niječe to pravo služnosti ili ga samovlasno  onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava. Prema odredbi čl. 234. ZVDSP da bi ovlaštenik  prava služnosti mogao u sudskom postupku ostvariti pravnu zaštitu mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava,

 

            - da je neutemeljeno tuženik prigovarao u žalbi da tužitelj u provedenom dokaznom postupku nije dokazao  svoje pravo stvarne služnosti električnih vodova, jer je sam u svom stranačkom iskazu naveo da je tužitelj u posjed njegove nekretnine ušao prije 25 godina prije podnošenja tužbe, a to znači od 1973. do 1993.godine, te se nesmetano  služio s postavljenim spornim električnim stupom s vodovima,

 

            - da je prema odredbi čl. 229. ZVDSP, odnosno ranije prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), koja se tada primjenjivala, stvarna služnost temeljem dosjelosti stjecala se ako je posjednik faktično i mirno izvršavao njezin sadržaj kroz neprekinuto vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio. Tada se nije tražio savjestan i zakonit posjed. Sve relevantne pretpostavke za stjecanje predmetnog prava su se u konkretnom slučaju ispunile na strani tužitelja, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja,

 

            - da je ispitujući pobijanu presudu u okvirima ostalih žalbenih razloga ovaj drugostupanjski sud našao kako je bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka tada iz čl. 354. st. 2. točke 13. ZPP, naime,  tužitelj je u ovoj parnici, kao svaki posjednik, protiv tuženika ustao tužbom radi pružanja posjedovne zaštite njegovog oduzetog posjeda prava stvarne služnosti električnog voda preko sporne nekretnine u vlasništvu tuženika pa nije jasno, jer u obrazloženju pobijane presude nema razloga u tom pravcu, kako je ova posjedovna parnica prerasla i završila kao petitorna, odnosno konfesorna,

 

            - da je osim toga zatražena i pružena pravna zaštita zbog oduzimanja posjeda prava stvarne služnosti, što je u suprotnosti s podacima u spisu, jer je tuženik samo ometao (uznemirivao) tužitelja u izvršavanju spornog prava, time što je dana 6. lipnja 1998.godine otkopao nogar električnog stupa, što su odmah radnici tužitelja sanirali, te 8. lipnja 1998.godine skinuo obujmicu sa drugog nogara, što je opet odmah sanirano, zbog čega se u konkretnom slučaju može govoriti samo o ometanju, ali ne i onemogućavanju izvršenja prava stvarne služnosti električnog voda.

 

            Tijekom ponovljenog postupka sud prvog stupnja nije postupio po uputi ovog suda iz ukidnog rješenja, sukladno čl.377. ZPP, nego je suprotno tome u nastavku postupka čak dopustio spajanje posjedovne s protutužbom radi ukinuća služnosti i radi naknade štete što je suprotno osnovnom pravnom postulatu da u posjedovnim parnicama nije dopušteno raspravljanje, pored ostalog, o pravu na posjed, ovdje posjedu prava stvarne služnosti i/li odštetnom zahtjevu, kako je to izričito propisano procesnom odredbom čl.441. ZPP, ali i materijalnopravnom iz čl.22.st.2. ZVDSP, nego samo o činjenici posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (v. odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-632/2006) kako se to opravdano navodi u žalbi tužitelja.

 

            Time je ponovno počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.točka 11. u svezi čl.381. ZPP na koju upire tužitelj i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl.365.st.2. ZPP, što je nužno imalo za posljedicu ukidanje pobijanog rješenja, temeljem čl.380. točka 3. ZPP, s time da će se postupak nastaviti pred drugim sucem/sutkinjom pojedincem zbog neučinkovitog suđenja i ponavljanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl.371. ZPP).

 

U nastavku postupka će se najprije morati razdvojiti protutužba i potom odlučiti o zahtjevu za pružanje posjedovne zaštite sukladno citiranim odredbama.  

 

U Zadru, 29. siječnja 2014. godine.