Broj: Gž-461/12

                                                                        

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

                        Županijski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda IRENE DIKANOVIĆ TERZIĆ kao predsjednice vijeća, te ZDRAVKA ŠKALABRIN kao suca izvjestitelja i predsjednika suda ZLATKA MIRKOVIĆ kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. O. iz S. B., zastupan po punomoćniku A. O. odvjetnici u S. B., protiv tuženika A. M. iz S. B., zastupan po punomoćniku M. K. odvjetniku u S. B., radi utvrđenja s prijedlogom za određivanje privremene mjere, rješavajući žalbe tuženika i tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. prosinca 2011. godine, broj P-1775/10-26., u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2014. godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

                        I. O d b i j a j u   se žalbe tuženika A. M. i tužitelja I. O. kao neosnovane i          p o t v r đ u j u   presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. prosinca 2011. godine, broj P-1775/10-26.   

 

                        II. O d b i j a   se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

                        Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da „predsoblje i ulaz“ u naravi stubište i hodnik na prvom katu korisne površine 46,51 m2 , ulaz i stubište u prizemlju korisne površine 34,34 m2 , stubište za tavan korisne površine 69,70 m2 i tavanski prostor korisne površine 232,33 m2 , čine zajedničke dijelove i uređaje zgrade sagrađene u S. B., upisane u z.k. ul. broj 11683 k.o. S. B., kč.br. 3570/1 zgrada na površine 420 m2 i na kč.br. 3570/2 zgrada i dvorište na površine 397 m2 ; utvrđeno je da „predsoblje i ulaz“ nisu sastavni dio 5. etaže: 1/8 stana na prvom katu na zapadnoj strani, u zgradi koja se nalazi u S. B., te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda da izvrši brisanje „predsoblja i ulaza“ kao sastavnih dijelova stana upisanog u z.k. ul. broj 11683 k.o. S. B., poduložak 5 k.o. S. B., kč.br. 3570/1 zgrada površine 420 m2 i kč.br. 3570/2 zgrada i dvorište površine 397 m2 , 5. etaža: 1/8, što je tuženik dužan trpjeti; tuženiku je naloženo da tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.548,92 kn.

 

                        Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za određivanje privremenih mjera kojima se zabranjuje tuženiku otuđenje i opterećenje nekretnina upisanih u z.k. ul. broj 11683 poduložak 5 k.o. S. B., kč.br. 3570/1 sa 420 m2 i kč.br. 3570/2 sa 397 m2 , 5. etaža: 1/8 1. stan na 1. katu na zapadnoj strani koji se sastoji od 3 sobe, predsoblja, ulaza i sporednih prostorija, sagrađen na kč.br. 3570/1; tuženiku se zabranjuje, pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kn, poduzimanje bilo koje radnje kojom se priječi izvođenje priključka instalacija plina preko nekretnina kč.br. 3570/1 sa 420 m2 i kč.br. 3570/2 sa 397 m2 , upisanih u z.k. ul. broj 11683 k.o. S. B. u naravi zajedničkog hodnika na 1. katu zgrade ili preinake na svim dosadašnjim zajedničkim plinskim instalacijama u zgradi od strane B. p. d.o.o. ili trećih pravnih i fizičkih osoba koje ovlasti izvoditelj priključka B. p. d.o.o.; da se zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda naloži da provede privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u zemljišnim knjigama, a privremena mjera zabrane poduzimanja radnji kojima se priječi izvođenje priključka instalacije plina smatrat će se provedenom dostavom tuženiku; da privremene mjere ostaju na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem P-220/09. (sada broj P-1775/10.).

 

                        Tuženik protiv presude, a tužitelj protiv rješenja pravovremeno su podnijeli žalbe zbog razloga iz čl. 353. st . 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP).

 

                        Tuženik predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

                         Tužitelj predlaže da se rješenje preinači i odrede predložene privremene mjere ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

 

                        Tužitelj je podnio odgovor na žalbu protiv presude iz kojeg proizlazi da se predlaže odbijanje žalbe tuženika.

 

                        Žalbe nisu osnovane.

 

O žalbi protiv presude

 

                        Suprotno tvrdnji iz žalbe, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, pa se presuda može ispitati.

                       

                        Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. st . 2. čl. 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st . 2. ZPP-a.

                                                                                                   

                        Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi važni dokazi za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, koji su pravilno ocijenjeni u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

 

                        Prvostupanjski sud je opravdano prihvatio nalaze i mišljenja građevinskih vještaka D. M. i I. L.. Njihovi nalazi su jasni, potpuni i nisu proturječni, a nije se pojavila sumnja u pravilnost danih mišljenja. Stoga je pravilno odbijen prijedlog tuženika za provođenje novog građevinskog vještačenja po drugom vještaku. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

                        Stoga je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji se također ukazuje u žalbi.

 

                        U provedenom dokaznom postupku utvrđeno je: da je rješenjem Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora općine S. B. od 7. prosinca 1960. godine, koje je djelomično preinačeno rješenjem Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora kotara S. B. od 27. ožujka 1961. godine, nacionalizirana zgrada u S. B., T. pobjede vlasništvo prednika tuženika A. M.; da mu je ostavljen u vlasništvo peterosobni stan na 1. katu; da je Darovnim ugovorom od 8. svibnja 1961. godine A. M. darovao kćerki P. M. – S. dio peterosobnog stana i to dvije sobe, kuhinju i špajz.

 

                        Stanom se smatra skup prostorija namijenjenih za trajno stanovanje s nužnim sporednim prostorijama, koje u pravilu čine jednu građevinsku cjelinu, a prema načelu jedinstvenosti stambenih prostora i pripadajućih dijelova zgrade svaki stan mora imati pristup preko zajedničkih prostora zgrade.

 

                        Nakon izvršenog darovanja dvosobni stan P. M. – S. ima svojstvo stana kao funkcionalne cjeline, u kojeg se dolazilo spornim hodnikom, a tako su ga koristili i svi kasniji vlasnici stana, V., P. i sada tužitelj.

 

                        Preostale prostorije peterosobnog stana, koje su ostale u vlasništvu A. M., a sada tuženika, nikada nisu korištene kao stan već su pojedinačno iznajmljivane kao poslovni prostori odvjetnicima i agenciji A. u koje se ulazilo iz spornog hodnika, pa su izgubile svojstvo stana kako po funkcionalnosti, tako i po načinu korištenja. Sporni hodnik koji je bio sastavni dio peterosobnog stana, nakon izvršenog darovanja P. M. – S., postao je zajednički dio zgrade kojim se dolazi do stana tužitelja. Takvo stanje je od 1961. godine do danas, dakle više od 50 godina.

 

                        Rješenjem o nasljeđivanju od 20. travnja 1964. godine broj …. tuženik je proglašen nasljednikom na imovini umrlog A. M., a čini ju stan izuzet od nacionalizacije koji je ostao poslije darovanja P. M. – S.. U postupku obnove i ispravka zemljišnih knjiga za k.o. S. B. tuženik je uknjižen kao vlasnik nekretnine upisane u z.k. ul. broj 11683 PU 5 k.o. S. B. 5. etaže 1/8 stan na 1. katu koji se sastoji od 3 sobe, predsoblja, ulaza i sporednih prostorija.

 

                        Preostale prostorije peterosobnog stana, nakon izvršenog darovanja dvosobnog stana P. M. – S. korištene su pojedinačno kao poslovni prostori, dakle nisu imali svojstvo stana po svojoj funkcionalnosti i načinu korištenja, pa je i tuženik, nakon smrti A. M., mogao naslijediti samo ovaj skup prostorija koje nemaju svojstvo stana. Tako ih je i tuženik nastavio koristiti, sve do danas. I sada se u jednoj od prostorija nalazi odvjetnički ured.

 

                       Provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da uknjiženi dio stana tuženika „predsoblje i ulaz“, stvarno predstavlja hodnik kao zajednički dio zgrade, koje stanje postoji više od 50 godina, pa se opravdano zaključuje da se radi o pogrešnom upisu u z.k. ul. broj 2458 k.o. S. B., novi z.k. ul. broj 11683 PU 5 k.o. S. B. 5. etaža 1/8. U protivnom se u stan tužitelja ne bi moglo pristupiti, a nedvojbeno je da se više od 50 godina u stan dolazi spornim hodnikom.

 

                        Suprotno žalbenim navodima, pristup u stan tužitelja nije moguć vanjskim stepeništem i preko terase jer je terasa vlasništvo D. Š., kao dio njegovog stana, što proizlazi iz z.k. ul. broj 11683 k.o. S. B. 8. etaža 1/8 i iskaza svjedoka D. Š.. Terasa nije predmet ovog spora pa se o njezinom vlasništvu i pristupu u stan tužitelja preko terase ne može raspravljati u ovoj parnici.

 

                        Prema čl. 67. st . 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12) vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist posebnog dijela nekretnine.

 

                        Stoga, ni vlasništvo tuženika ne može postojati na „predsoblju i ulazu“ - hodniku koji je jedini pristup stanu tužitelja, a utvrđivanjem hodnika zajedničkim dijelom zgrade prostorije u vlasništvu tuženika neće izgubiti svojstvo stana jer su to svojstvo izgubile prije 50-tak godina kada je izvršeno darovanje P. M. – S. i od kada nisu korištene kao stan, već kao poslovne prostorije.

 

                        Žalbenim navodima se ne osporava da su ulaz u zgradu, stubište i tavanski prostor zajednički dijelovi zgrade, a utvrđene površine ovih prostora nisu odlučne činjenice za ovaj spor.

 

                        Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

                        Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je utemeljena na odredbama čl. 154. st . 1. i čl. 155. ZPP-a, a njihova visina pravilno određena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 26/03 – pročišćeni tekst), što se žalbenim navodima posebno ni ne osporava. 

 

                        Zbog navedenih razloga žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno čl. 368. st . 1. ZPP-a.

 

O žalbi protiv rješenja

 

                        Tužitelj je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali se ne navodi o kojoj se povredi postupka radi.

 

                        Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 365. st . 2. ZPP-a.

 

                        Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve važne činjenice za donošenje odluke o predloženim privremenim mjerama, koje nisu dovedene u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji se također ukazuje u žalbi.

 

                        Tužitelj je podnio prijedlog za određivanje privremenih mjera radi osiguranja nenovčane tražbine kojima se tuženiku zabranjuje otuđenje i opterećenje nekretnina upisanih u z.k. ul. broj 11683 k.o. S. B., PU broj 5 k.o. S. B., zgrada na T. pobjede 5. etaža 1/8 i poduzimanje radnji radi sprječavanja izvođenja priključka instalacije plina kroz zajednički hodnik na 1. katu zgrade, sukladno čl. 298. st . 1. u vezi čl. 299. st . 1. toč. 4. i 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08 – dalje: OZ).

 

                        Prema čl. 298. st . 1. OZ-a privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja (u ovom slučaju tužitelj) učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i učini vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja (u ovom slučaju tuženik) spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

 

                        Za određivanje ove privremene mjere potrebno je da su kumulativno ispunjeni  zakonski uvjeti za njezino određivanje i to vjerojatnost tražbine i vjerojatnost opasnosti od sprječavanja ostvarenja tražbine. Nije dovoljno da je opasnost apstraktna, već je potrebno da se poduzimaju radnje koje bi mogle dovesti do sprječavanja tražbine.

 

                        Podnošenjem tužbe i provedenim dokazima tužitelj je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, da „predsoblje i ulaz“ - hodnik nisu sastavni dio 5. etaže 1/8 stan na 1. katu vlasništvo tuženika, već da je hodnik zajednički dio zgrade.

 

                        Time što je I. M. u svom iskazu naveo da tuženik ima namjeru dvije sobe prenamijeniti u stambeni prostor, kod činjenice da u vezi toga ništa nije poduzeto, ne ukazuje na postojanje opasnosti od sprječavanja ili znatnog otežavanja ostvarenja tražbine tužitelja ili da se radi o nasilju ili nastanku nenadoknadive štete koja prijeti, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina tuženika.

 

                        Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 20. travnja 2011. godine, broj P-413/09-15. određeno je da je tuženik A. M. dužan trpjeti da tužitelj I. O., putem B. P. d.o.o. ili njegovog podizvođača, izvrši priključenje plina u stan tužitelja, 1. kat tako da se plinska instalacija provede kroz hodnik na 1. katu do stana tužitelja.

 

                        Sadržaj izreke pravomoćne presude u bitnom je istovjetan sa sadržajem prijedloga za određivanje privremene mjere zabrane tuženiku poduzimanja radnji kojima se priječi izvođenje priključka instalacije plina, a kako se privremena mjera ne može određivati za ono što je već pravomoćno presuđeno i što se može realizirati prisilnim putem kroz ovršni postupak, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen prijedlog za određivanje i ove privremene mjere.

 

                        Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

                        Tužitelj je odbijen s zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe jer sa njom nije uspio, sukladno čl. 166. st . 1. u vezi čl. 154. st . 1. ZPP-a.                                                          

U Slavonskom Brodu, 31. siječnja 2013. godine