Broj: Rev-x 504/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz K., zastupane po punomoćniku N. K., odvjetniku iz R., protiv tuženika I. Ž. iz P. (osobno i kao nasljednika pok. M. Ž., pok. L. Ž., pok. A. Ž. i pok. T. Ž.), radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-5252/2012 od 23. siječnja 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Krku broj P-436/08-3 od 16. veljače 2011., u sjednici od 18 veljače 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i utvrđeno da je tužiteljica vlasnica za 5/6 dijela z.č. 1096/1 zk.ul. 850 k.o. K. (u katastru nove oznake za istu česticu - k.č. 2627 i 2628), što joj je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na odnosnoj nekretnini. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženog Ž. I. za 1/6 dijela, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnih troškova prema navedenom tuženiku i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Drugostupanjskom presudom u točki 1. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki II. i dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnih troškova. Prihvaćanjem žalbe tuženika u točkama 2. i 3. izreke pobijane presude preinačena je prvostupanjska odluka i tužbeni zahtjev, zajedno sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova, u cijelosti odbijen.

 

Protiv te presude reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u nastavku teksta: ZPP) podnosi tužiteljica zbog pravnih pitanja istaknutih u sadržaju revizije. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude u smislu revizijskih navoda uz zahtjev da joj se nadoknade troškovi postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari izjavila izvanrednu reviziju iz članka 382. stavak 2. ZPP-a, međutim, kako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu koristeći se ovlaštenjima iz članka 373.a ZPP-a, to je protiv takve presude uvijek dopuštena redovna revizija (članak 382. stavak 1. točka 3. ZPP).

 

Zbog toga je revizijski sud razmatrao podnesenu reviziju kao onu iz članka 382. stavak 1. ZPP-a.

 

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva glede z.č. 1096/1 zk.ul. 850 k.o. K. uz uknjižbu njezina prava vlasništva na odnosnoj nekretnini.

 

Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev i utvrđuje da je tužiteljica suvlasnica sporne nekretnine za 5/6 dijela, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu (za dio od 1/5) odbio kao neosnovan.

 

              Revidentica u sadržaju revizije ističe da je drugostupanjski sud, postupajući suprotno postupovnopravnim zakonskim odredbama, prihvatio „najavu žalbe putem telegrama“, u kojoj je naveden isključivo broj parničnog predmeta i bez obrazloženja žalbe.

 

              U tom smislu tužiteljica postavlja nekoliko pitanja koja se dijelom svode na osporavanje pravilnosti postupka drugostupanjskog suda po brzojavnoj žalbi tuženika.

 

              Tako revidentica smatra da se „najava žalbe“ ne može smatrati žalbom, da se brzojav koji nije vlastoručno potpisan (jer se ne vidi tko ga je poslao) ne može smatrati ni najavom žalbe, a kamoli žalbom, odnosno da se takvo pismeno, u skladu s člankom 113. ZPP-a, bez naknadnog obrazloženja ne može smatrati žalbom.

 

              Protivno ovakvim revizijskim navodima, kada je žalba izjavljena brzojavno i kada se iz tog podneska vidi koja se presuda pobija i tko je od stranaka izjavio žalbu, takav podnesak je potpuna žalba koja sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 15. veljače 1980.).

 

              U ovom je slučaju, što potvrđuje i sadržaj revizije, bilo upravo tako, dakle, bilo je vidljivo koja se presuda pobija kao i da je tuženik na takav način izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude. Pritom uopće ne može biti sporno niti tko je izjavio žalbu jer u postupku postoji samo jedan tuženik, koji je kao (jedna) tužena stranka označen po samoj tužiteljici.

 

              Prema odredbi iz članka 365. stavak 1. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

 

              Slijedom toga, iako se iz podnesene brzojavne žalbe doista nije vidjelo u kojem se dijelu presuda pobija, za takav slučaj postoji zakonska predmnijeva - da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

 

Prema odredbi iz stavka 2. iste zakonske odredbe, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Na temelju članka 373.a stavak 1. ZPP-a, drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Primjenom ovlaštenja iz članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika jer je prema stanju spisa, uz ostalo i na temelju isprave koju u ovom slučaju predstavlja izvadak iz zemljišne knjige, utvrdio da je predmetna nekretnina u vrijeme kada je prednik tužiteljice stupio u posjed iste (1966.) već bila u režimu društvenog vlasništva s upisanim pravom (su)korištenja tuženikovih prednika. Pritom je utvrđeno je da je upis društvenog prava vlasništva izvršen još 1960. pod br. Z-200/60, kao i da se odnosna nekretnina u tom režimu nalazila i na dan 8. listopada 1991.

 

Niti tužiteljica u reviziji ne osporava okolnost da je sporna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, a drugostupanjski sud ističe da se tuženik na tu okolnost višekratno pozivao tijekom prvostupanjskog postupka.

 

Polazeći od toga i pozivajući se na odredbu iz članka 384. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZV), drugostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev, zaključujući da od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe 22. siječnja 1998. nije protekao ni redovni (10 godina) niti izvanredni rok (20 godina) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

Prema odredbi iz članka 388. stavak 4. ZV-a, u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

Prema tome, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužiteljice i presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 18. veljače 2014.