Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-198/14 Županijski sud u Zadru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-198/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Sanje Prosenice, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Tante, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. A. D., OIB:…., 2. M. D., OIB:…., 3. M. D., OIB:…., svi iz V. G., G., D. ..i 4. S. P., OIB:… iz V. G., Z. , osobno i kao punomoćnica ostalih tužitelja kao odvjetnica u V. G., protiv tuženika: 1. B. U. i 2. K. U., oboje iz B., B. kralja A., R. S., svi zastupani po punomoćnici D. B., odvjetnici iz Z., radi rušenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru od 30. rujna 2013. godine poslovni broj P-357/09, u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2014. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru od 30. rujna 2013. godine poslovni broj P-357/09, kao i zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška na ime sastava žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I .Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

     Nalaže se tuženima B. U. I. K. U. da tužiteljima 1. A. D. iz V. G., G., D.., OIB:…; 2. M. D. iz V. G. G., D.., OIB:…. 3. M. I. iz V. G. G., D., OIB: …, 4. S. P., OIB: …., V. G., Z. broj., predaju u posjed dio č.k.br. 1908/7 k.o. B. u površini od 39 m2 a koji dio se proteže cijelom dužinom uz među sa č.k.br. 1908/8 k.o. B. i širine je 1,70 m a dužine 22,90 m u skici lica mjesta od 18. ožujka 2010. godine koju je sačinio ovlašteni inženjer geodezije O. M. označen slovima A-H-G-B-A ukupne površine 39 m2, te da uklone zid koji se proteže navedenom dužinom od 22,90 m u navedenoj skici ucrtan od točke A do točke B, te da ima naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

            Protiv gornje presude žalbu su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači ili ukine.

 

            Na žalbu nije odgovoreno.

 

            Žalba nije osnovana.

 

Prije svega, pobijana presuda nije ostvarila niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365.st.2. ZPP, pa ni onu iz točke 11. istog članka, na koju se upire u žalbi jer presuda nema takvih nedostataka koji bi je činili nerazumljivom.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je pravi vlasnički zahtjev tužitelja radi rušenja betonskog ogradnog zida na dijelu čest. zem. 1908/7 k.o. B., ispravno čest. zem. 1908/8 nove izmjere kako to slijedi iz nalaza mjernika na listu spisa 32 i 33 te predaje tog realnog dijela zemljišta u posjed tužiteljima.

 

Iako nije sporno da su tužitelji upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici na čest. zem. 1174/6 i 1176/10 stare izmjere, ali za presuđenje važeće katastarske izmjere u smislu čl.10. st.3. Zakona o zemljišnim knjigama («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje - ZZK), koje parcele čine čest. zem. 1908/7 k.o. B. nove izmjere te da u njihovu korist djeluje predmnijeva prava vlasništva u smislu čl.8.st.2. ZZK, a tuženici susjedne nekretnine oznake čest. zem. 1908/8 k.o. B. nove izmjere i stare oznake čest. zem. 1174/5 i 1176/9, sud prvog stupnja odbija pružiti tužiteljima pravnu zaštitu u smislu čl.161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje - ZVDSP), s obrazloženjem da nisu (su)vlasnici i spornog zemljišta, već tuženici kao izvanknjižni (su)vlasnici, budući su oborili spomenutu predmnijevu sukladno čl.230.st.3. ZPP, koji zaključak se ne dovodi u pitanje žalbenim navodima.

 

Naime, suprotno žalbenim prigovorima iz spisa predmeta sasvim jasno proizlazi pravni slijed stjecanja nekretnina stranka pa i spornog zemljišta, jer su izvorni suvlasnici I., L., J. S. i S. M. rođ. S. prodali nekretnina strankama i to tuženicima ugovorima od 29.4.1982. i 26.9.1985. godine, a tužitelji 10.5.1986.godine te su uvedeni u posjed kupljenih zemljišta nakon čega su stranke zajednički 1986.godine izgradile sporni ogradni zid u svezi koje međe nije bilo sporova do pokretanja ove parnice, kako to proizlazi iz stranačkog iskaza stranaka i svjedoka V. M. pok. I., susjeda i graditelja spornog zida.

 

Valja ukazati da je međa prvenstveno pravno pitanje zbog čega katastarske mape nisu same po sebi dokaz prava vlasništva i osnov za pružanje vlasničkopravne zaštite pa su tuženici dokazali da im pripada jače pravo vlasništva na spornoj površini u smislu mjerodavne materijalno pravne odredbe, odnosno da su na zakonom propisani stekli pravo vlasništva prijeporne površine na temelju objektivno valjanog pravnog temelja stjecanja, koji u konkretnom slučaju ne postoji na strani tužitelja jer im prednici nisu prodali i predmetno zemljište.

 

Stoga ne stoje žalbeni navodi da bi tuženici gradnjom prijepornog zida i nadstrešnice oduzeli tužiteljima utuženu kvadraturu s obzirom da su u vrijeme gradnje na licu mjesta bili prisutni i da se ničim nisu protivili gradnji, a što bi zasigurno bili učinili da su polagali pravo vlasništva na spornom zemljištu, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, a razlika u površini koja bi pripadala zemljišnim česticama na kojima je upisano njihovo pravo vlasništva, na čemu tužitelji insistiraju  i u žalbi, sama po sebi ne ukazuje da bi tuženici protupravno zauzeli spornu površinu.

 

Ovo stoga što se sa sigurnošću može zaključiti da izgradnjom spornog zida i dijela kuće (nadstrešnice) nije prekoračena stvarna međa što potvrđuje dugogodišnje mirno stanje posjeda i ponašanje međaša u vrijeme kupnje te izgradnje zida na kupljenim zemljištima što dokazuje da su tuženici izvanknjižni suvlasnici spornog zemljišta koje su stekli redovnom dosjelošću po čl. 28.st.2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Narodne novine», broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje - ZOVO), s time da u odnosu na žalbene prigovore valja odgovoriti da je sve ugovore u ime prodavatelja sklapala i potpisivala S. M. rođ. S., da ovjera potpisa ne utječe na valjanost ugovora i da tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva povjerenjem u zemljišne knjige budući se imaju primijeniti odredbe tada važećeg ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.godne kojima je u odnosu na to načelo dana prednost načelu da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, a u konkretnom slučaju prodavatelji 1986.godine više nisu bili vlasnici spornog zemljišta (dominium auctoris) pa to pravo nisu mogli prenijeti na tužitelje.

 

Kako tužitelji nisu dokazali aktivnu legitimaciju u odnosu na spornu površinu pravilno je sud odbio pružiti pravnu zaštitu, zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki 1. izreke ove presude temeljem čl.368.st.1.ZPP.

 

U Zadru, 18. veljače 2014. godine.

Copyright © Ante Borić