Broj: Gž-280/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

            Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Sanje Prosenice, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Eugena Škunce, kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja „K.“ d.o.o. iz V., OIB: …., zastupan po punomoćnici mr. sc. G. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženice M. Z. iz Z., K. prilaz  zastupana po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Z. od 9. prosinca 2013.godine poslovni broj P-1462/13, dana 25. veljače 2014. godine,

r i j e š i o   j e

1. Uvažava se žalba tužitelja „K.“ d.o.o. iz V. te se ukida presuda Općinskog suda u Z. od 9. prosinca 2013.godine poslovni broj P-1462/13 i predmet vraća istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave pred drugim sucem/sutkinjom pojedincem.

2. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da tuženica tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 1.500.000,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom, te je naloženo tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 37.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev radi naknade štete zbog nemogućnosti prodaje pet apartmana koju bi po tvrdnji tužitelja po redovnom tijeku ostvario da nije bio spriječen štetnom radnjom tuženice upisom neopravdane zabilježbe spora na nekretnimama kat. oznake čest. zem. 3177/20 i čest. zem. 3177/23 k.o. Z. po njezinom prijedlogu u zemljišnoknjižnom predmetu brojem Z-4666/13, a na temelju tužbe u predmetu pod brojem P-826/13, dakle, radi se o odštetnom zahtjevu s naslova izmakle koristi, u smislu čl.1046. i čl.1089. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO).

Po ocjeni ovog suda u donošenju pobijane presude počinjena je apsolutno bitna povreda procesnog zakona iz čl.354.st.2. točka 11. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11 i 25/13; dalje ZPP) na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, temeljem čl.365.st.2. ZPP, što je nužno imalo za posljedicu ukidanje prvostupanjske presude.

Naime, na ročištu od 3.prosinca 2013.godine samo je konstatirano da se vrši uvid u spis istoga suda pod poslovnim brojem P-826/13, ali nije navedeno što je tom prilikom utvrđeno niti je spis priložen, što je nedopustivo (quod non est in actis non est in mundo) jer zbog tog propusta uopće nema mogućnosti da se presuda ispita budući je taj predmet vrlo važan za razrješenje ove pravne stvari, čak odlučan s obzirom da se u njemu rješava vrlo delikatno prethodno pitanje o mogućoj odštetnoj odgovornosti tuženice, kako se to opravdano navodi u žalbi te ističe da je sud trebao prekinuti postupak, a ne sumarno provesti postupak.

Nadalje, sud prvog stupnja u obrazloženju svoje odluke navodi:

- da tužitelj zahtjev temelji na tvrdnji da uslijed upisa zabilježbe spora pod brojem Z-4666/13 na gore označenim nekretninama nije prodao još pet od osam etažnih jedinica ostalim potencijalnim kupcima je da su banke odbile kreditiranje upravo iz tog razloga, pa da je baš poradi te zabilježbe spora tužitelju nastupila šteta koju utužuje, da je rizično za kupoprodaju nekretnine zabilježba raznih sporova obzirom da je ishod takvih postupaka neizvjestan i može dovesti do promjene u vlasništvu nad nekretninom te se stoga ne sugerira sklapati kupoprodajne ugovore do okončanja sporova koji se odnose na takve nekretnine, potrebno je provjeriti i postojanje služnosti na određenoj nekretnini, obzirom da nekretnina opterećena služnošću ima manju tržišnu vrijednost, te kod većine banaka nije podobna kao sredstvo osiguranja za kredit, prednje predstavlja poslovne rizike sudionika na tržištu nekretnina,

- da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži naknadu štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, koje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, kako je naprijed navedeno, tužitelj tvrdi da je tim spriječen u povećanju svoje imovine stoga što nije mogao raspolagati nekretninom radi daljnjih prodaja preostalih stanova, dakle, da nije mogao sklapati nove kupoprodajne ugovore i na njima stjecati dobit,

- da tužitelj nije dokazao visinu ni uzročnu vezu između eventualne štetne radnje koja bi se sastojala uslijed upisa zabilježbe spora te štete koju eventualno trpi, jer upis zabilježbe spora nije i ne može biti u uzročnoj vezi s eventualnom štetom koja se sastoji u nemogućnosti ostvarivanja dobiti u poslovnim pothvatima, tekućim i budućim, jer takva šteta po redovnom tijeku stvari nema svoj uzrok u postojanju zabilježbe tužbe, da radi poslovnog uspjeha i ostvarenja dobiti u uvjetima slobodnog tržišta roba i kapitala svaki poslovni subjekt postupa sukladno vlastitim mogućnostima i predviđanjima na temelju svog položaja i mogućnosti u vrijeme kada se u takve poslovne pothvate radi ostvarivanja dobiti upušta te je pri tome izložen raznim rizicima pa i ovakvim, no prema stavu sudske prakse eventualni gubici povodom ovakovih rizika ne predstavljaju temelj za dosudu naknade štete, s druge strane tužena strana ima pravo pokrenuti sudske postupke, u svezi svojih nekretnina te naravno i stavljati prijedloge knjižnih upisa, stoga nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan te ga je valjalo odbiti.

U Zadru, 25. veljače 2014. godine.