Broj: Rev 1930/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca suca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. sina L. iz V., kojeg zastupa punomoćnica M. B. P., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. M. rođene Š. iz V., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u R., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-3226/10-3 od 15. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru br. P-2587/10 od 22. listopada 2010., u sjednici vijeća 12. ožujka 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru br. Gž-3226/10-3 od 15. svibnja 2012. i presuda Općinskog suda u Zadru br. P-2587/10 od 22. listopada 2010., te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da se iseli iz kuće sagrađene na čest. zem. 2649 s okućnicom, upisane u zk. ul. 678 k.o. V., ukupne površine 1047 m2, te istu slobodnu od osoba i svih stvari predati u posjed tužitelju, te mu nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 5.227,50 kn.

 

              Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, dalje: ZPP). Predlaže se reviziju prihvatiti i preinačiti pobijane presude u skladu s revizijskim navodima, odnosno podredno ukinuti pobijane presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženice je osnovana.

 

U konkretnom slučaju revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, budući je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.

 

Tuženica je u ovom predmetu podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, dakle izvanrednu reviziju. U reviziji se navodi da je pobijana presuda u protivnosti sa shvaćanjem revizijskog suda glede prava retencije bivšeg bračnog druga na nekretnini koja je posebna imovina jednog od bračnih drugova, a u koju su bračni drugovi zajednički ulagali za vrijeme trajanja bračne zajednice.

 

U postupku je utvrđeno da su tužitelj i tuženica bili u braku od 1975. do 5. srpnja 2006., kada je njihov brak razveden. Tuženica je vodila posebnu parnicu (P-1882/07) radi utvrđenja da je suvlasnica sporne nekretnine u 1/2 dijela, a u kojem postupku je ista pravomoćno odbijena sa stvarnopravnim zahtjevom. Nakon toga je tuženica u ovom postupku 19. srpnja 2010. podnijela protutužbu radi isplate iznosa od 500.000,00 kn, na ime njezina ulaganja u sporu nekretninu, odnosno pokretnine koje su kupljene za vrijeme trajanja braka, ali je i istaknula i prigovor retencije. Prvostupanjski sud je postupak povodom protutužbe razdvojio od ovog predmeta, pa je u ovom predmetu bilo potrebno odlučiti o prigovoru retencije tuženice.

 

Nižestupanjski sudovi smatraju prigovor retencije neosnovanim, a to iz razloga što je tužiteljica pravomoćno odbijena sa stvarnopravnim zahtjevom, zahtjevom za utvrđenje da joj pripada suvlasništvo na predmetnoj nekretnini, pa je ista nepošteni posjednik predmetne nekretnine najkasnije od trenutka kada je primila odluku Županijskog suda u Zadru br. Gž-434/10 od 16. ožujka 2010., dakle od trenutka kada je punomoćnik tuženice 7. travnja 2010. primio navedenu drugostupanjsku odluku.

 

Kako je tuženica nepošteni posjednik, to ista nema pravo zadržati vlasnikovu stvar dok joj ne budu naknađeni troškovi za koje zahtijeva naknadu, nego mora stvar predati bez odgode u smislu odredbe čl. 165. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, dalje ZVDSP).

 

Nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili čl. 164. st. 2. i 5. ZVDSP. Naime, u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZVDSP ukoliko vlasnik zahtijeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. U slučaju kada vlasnik potražuje stvar, a što je slučaj u ovom predmetu, a posjednik tj. tuženica zahtijeva naknadu troškova ulaganja, tada se primjenjuju odredbe ZVDSP kao lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, dalje ZOO) o pravu retencije (čl. 72. do 75.).

 

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženica za vrijeme trajanja braka vršila ulaganja u kuću, koju je tužitelj sagradio prije sklapanja braka. Glede ulaganja koja je tuženica vršila u kuću, zajedno s tužiteljem u vrijeme trajanja njihova braka, tuženica je bila pošteni posjednik jer je nekretninu koristila za vrijeme trajanja bračne zajednice, u posjed je ušla sklapanjem braka i po dopuštenju tužitelja, te je bila pošteni posjednik do trenutka kada je saznala za pravomoćnu odluku kojom je odbijen njezin zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva na spornoj nekretnini.

 

Kako tuženica svoje pravo retencije temelji na izvršenim ulaganjima u nekretninu tužitelja u vrijeme dok je bila pošteni posjednik, te je navedeno potraživanje dospjelo time što je tuženica podnijela protutužbu glede navedenih ulaganja, to su nižestupanjski sudovi pogrešno i preuranjeno prihvatili zahtjev tužitelja na iseljenje tuženice. To iz razloga što tuženici pripada pravo zadržanja nekretnine u odnosu na koju tužitelj traži predaju u posjed sve dok joj ne budu naknađeni troškovi na ime ulaganja u tu nekretninu koje je ona činila za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljem, a kada je ista bila pošteni posjednik odnosno suposjednik predmetne nekretnine.

 

Radi navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Naime, nižestupanjski sudovi su zbog pogrešnog pravnog pristupa i shvaćanja propustili utvrditi sve relevantne činjenice glede ulaganja tuženice u nekretninu tužitelja.

 

U nastavku postupka biti će potrebno utvrditi je li osnovano potraživanje tuženice na ime izvršenih ulaganja, te odlučiti o pravu zadržanja tuženice.

 

U Zagrebu 12. ožujka 2014.