Broj: Gž-1859/2012

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, sutkinje Smiljke Premužić kao suca izvjestitelja i sutkinje Davorke Hudoletnjak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. G. iz P. zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz B., protiv tuženika E. d.d. B., zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici iz B., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-534/2011-26 od 09. ožujka 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2014. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-534/2011-26 od 09. ožujka 2012. godine.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Bjelovaru presudom broj P-534/11-26 od 09. ožujka 2012. godine odbio je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 147 k.o. T. i to čkbr. 601/2 (točka I. izreke) te je naložio tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 4.120,62 kn (točka II. izreke).

 

Protiv te presude i odluke o trošku žali se tužitelj po punomoćniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Županijski sud u Bjelovaru preinači pobijanu presudu, odnosno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a traži i trošak žalbe.

 

Tuženik po punomoćnici u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo te da je žalba tužitelja u cijelosti neosnovana pa predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu, a traži i trošak odgovora na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine upisane u zk.ul.br. 147 k.o. T. i to čkbr. 601/2 stečenog dosjelošću.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska presuda sadrži jasne, logične i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, pa kako presuda nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati to nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP) na koju se u žalbi ukazuje.

 

Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st . 2. ZPP-a ovaj sud ne nalazi ni postojanje nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. ZPP-a na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud je na  temelju provedenih dokaza utvrdio da se tužitelj i njegovi prednici nalaze još od 1960-ih godina u poštenom i mirnom posjedu predmetne nekretnine u koji posjed je tužiteljev djed F. G. ušao na temelju usmenog raspolaganja i volje njegove majke A. T. i njezina tadašnjeg supruga J. T., pa da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima neprekidnim posjedovanjem predmetne nekretnine kao pošteni posjednici u trajanju duljem od 40 godina dosjelošću u smislu čl. 159. st . 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) stekao pravo vlasništva predmetnog zemljišta, a koje pravo vlasništva stečeno na temelju zakona tužitelj nije upisao u zemljišne knjige te se kao vlasnik nekretnine sve do dosude predmetne nekretnine tuženiku u ovršnom postupku, dana 11. rujna 2003. godine vodio N. T.. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik predmetnu nekretninu kupio na javnoj dražbi u ovršnom postupku koji je vođen protiv N. T. te je tuženik svoje pravo vlasništva upisao dana 21. listopada 2003. godine na temelju pravomoćnog rješenja prvostupanjskog suda o dosudi broj Ovr-126/00 od 11. rujna 2003. godine. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u ovršnom predmetu broj Ovr-126/00 koji je protiv N. T. pokrenut 01. veljače 2000. godine radi prodaje predmetne nekretnine i namirenja tuženikove tražbine izvršena identifikacija predmetne nekretnine po geodetskom vještaku te tijekom ovršnog postupka nije bilo dovedeno u pitanje ili u sumnju vlasništvo N. T. nad predmetnom nekretninom pa je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik prilikom pokretanja ovršnog postupka i kupnje predmetne nekretnine se vodio i načelom povjerenja u zemljišne knjige i da je u dobroj vjeri stekao nekretninu. Stoga je primjenom odredbi čl. 122., čl. 123. i čl. 124. u svezi sa čl. 130. st . 2. ZVDSP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 154. st . 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a naložio tužitelju da tuženiku u cijelosti nadoknadi parnične troškove u iznosu od 4.120,62 kn koji su bili potrebni za vođenje ove parnice i pravilno su odmjereni

 

Odredbom čl. 375. st . 5. ZPP-a, a koja odredba se primjenjuje temeljem čl. 102. st . 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 25/13) propisano je da ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

 

Budući da ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, to se isto posebno ne obrazlaže u ovoj presudi, a sukladno odredbi čl. 82. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, kojom je u čl. 375. dodan st. 5., već se žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

 

Valja još samo dodati da bespredmetno tužitelj u žalbi uspoređuje ovu situaciju u ovom predmetu sa slučajem kada je vlasništvo stečeno nasljeđivanjem, jer stjecanje vlasništva nasljeđivanjem je poseban pravni temelj, a ne radi se u tom slučaju o stjecanju na temelju zakona, a kako to i proizlazi iz odredbe čl. 114. i čl. 128. ZVDSP-a.

 

Radi svega naprijed navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, pa niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku pobijanu presudu, sukladno čl. 368. st . 1. ZPP-a.

 

Budući da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, odbijen je kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

Ovaj sud tuženiku nije dosudio trošak odgovora na žalbu, jer taj trošak sukladno čl. 155. ZPP-a, a po ocjeni ovoga suda nije bio potreban.

 

Radi svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

U Bjelovaru, dana 13. ožujka 2014. godine