Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-643/14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja: 1) K. F. iz Z2., OIB: … i 2) D. F. iz Z2., , zastupanih po punomoćnici mr. sc. G. Š., odvjetnici iz Z2., protiv tuženice M. S. iz Z1., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1) i 2) te tuženice izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2317/12 od 20. siječnja 2014. godine, dana 18. ožujka 2014. godine,
r i j e š i o j e
1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice M. S. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2317/12 od 20. siječnja 2014. godine u dijelu pod toč. I. izreke.
2. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja pod 1) K. F. i 2) D. F. te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2317/12 od 20. siječnja 2014. godine u dijelu pod toč. III. izreke.
3. Uvažava se djelomično žalba tužitelja pod 2) D. F. i u odnosu na istog preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2317/12 od 20. siječnja 2014. godine u dijelu pod toč. II. izreke tako da se usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da je dana 17. rujna 2012. godine tuženica M. S. iz Z1., smetala tužitelja pod 2) D. F. iz Z2., u suposjedu nekretnine oznake čest. … k.o. S. ukupne površine 72 m2 i to tako što je promijenila bravu na vratima stana u kući i time onemogućila tužitelja pod 2) da uđe u stan, pa joj se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja time što će postaviti prijašnju bravu na ulazna vrata u stanu kuće ili predati nove ključeve od stana i stan predati u suposjed, a ujedno joj se zabranjuje svako takvo i slično smetanje, sve u roku od 8 (osam) dana po pravomoćnosti rješenja.
4. Uvažava se djelomično žalba tužitelja pod 1) K. F. i 2) D. F. te preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2317/12 od 20. siječnja 2014. godine u dijelu pod toč. III. izreke na način da se nalaže tuženici M. S. da tužiteljima pod 1) i 2) naknadi parnični trošak u visini od 4.250,00 kuna, sve u roku od 8 dana.
5. Vraća se spis predmeta poslovni broj P-2317/12 Općinskom sudu u Zadru da sa dijelom žalbe tužitelja pod 1) K. F. i 2) D. F. postupi kao s prijedlogom za donošenje dopunskog rješenja u odnosu na predloženu privremenu mjeru.
Obrazloženje
Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da je dana 17. rujna 2012. godine tuženica M. S. iz Z1., Z1. smetala tužiteljicu ad 1) K. F., Z2., u suposjedu nekretnine oznake č.zem. … k.o. S. ukupne površine 72 m2 i to tako što je promijenila bravu na vratima stana u kući i time onemogućila tužiteljicu da uđe u stan, pa joj se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja time što će postaviti prijašnju bravu na ulazna vrata u stanu kuće ili predati nove ključeve od stana i stan predati u suposjed, a ujedno joj se zabranjuje svako takvo i slično smetanje, sve u roku od 8 (osam) dana po pravomoćnosti rješenja.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 2 koji glasi:
Utvrđuje se da je dana 17. rujna 2012. godine tuženica M. S. iz Z1., Z1. smetala tužitelja ad 2) D. F., Z2., u suposjedu nekretnine oznake č.zem. … k.o. S. ukupne površine 72 m2 i to tako što je promijenila bravu na vratima stana u kući i time onemogućila tužitelja da uđe u stan, pa joj se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja time što će postaviti prijašnju bravu na ulazna vrata u stanu kuće ili predati nove ključeve od stana i stan predati u suposjed, a ujedno joj se zabranjuje svako takvo i slično smetanje, sve u roku od 8 (osam) dana po pravomoćnosti rješenja.
III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
IV. Tuženica M. S. se oslobađa od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.“
Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. II., III. i IV. izreke žalbu su izjavili tužitelji pod 1) i 2) – dalje: tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog odluke o troškovima postupka uz prijedlog da se u navedenom dijelu rješenje preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
U žalbi ističu da pobijano prvostupanjsko rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osim toga da nikakva odluka o prijedlogu za određivanje privremene mjere nije donesena. Prvostupanjski sud da gubi iz vida odredbu čl. 17. st . 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi nasljedničkog posjeda. Tijekom ovog postupka da je dokazano kako je predmetna nekretnina bila vlasništvo pok. D. F., oca i supruga parničnih stranaka i kao takva čini njegovu ostavinsku imovinu s tim što ostavinski postupak još uvijek nije okončan. Stoga navodi tuženice da je ulagala u renoviranje predmetne nekretnine nisu relevantni. Nije niti prijeporno, jer to proizlazi iz stranačkog iskaza same tuženice, da je ona promijenila bravu a navodi suda da bi samo tužiteljica pod 1) imala ključ za razliku od tužitelja pod 2) pa da zbog toga isti ne bi bio smetan u suposjedu ove nekretnine da su neosnovani budući da je sud propustio uočiti činjenicu da tužitelji žive u Zadru zajedno na istoj adresi i da povremeno odlaze u spornu nekretninu pa je stoga i tužitelj pod 2) u posjedu ključa. Do čina smetanja posjeda ovaj tužitelj da je slobodno koristio predmetnu nekretninu te da zbog zajedničkog života s tužiteljicom pod 1) nije bilo logično ni životno da svaki od njih ima svoj ključ od kuće. Oboje tužitelja da je koristilo jedan zajednički ključ te su radi toga i oboje ustali tužbom. Stoga da je slobodna volja tužitelja hoće li prilikom izvršavanja suposjeda imati jedan ili više primjeraka ključeva. Iz policijskog zapisnika da je razvidno kako je tužiteljica pod 1) nakon saznanja o promjeni brave zatražila upravo od tužitelja pod 2) da utvrdi je li tuženica doista promijenila bravu te je ovaj kao suposjednik sa zajedničkim ključem to otišao provjeriti. Iz tih razloga da su neutemeljeni zaključci prvostupanjskog suda, a pogrešna je i odluka o troškovima postupka te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu u kojem je prvostupanjski sud oslobodio od plaćanja sudskih pristojbi tuženicu jer predmetna potvrda nije dostatan dokaz njezinom oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi.
Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog odluke o troškovima postupka uz prijedlog da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
U žalbi ističe da je sud najprije trebao utvrditi je li tužiteljica pod 1) bila u kritično vrijeme posjednik sporne nekretnine te na koji ga je način stekla. Tek kad se riješe ta pitanja da se može prijeći na utvrđivanje činjenice da li je ona promjenom brave smetala suposjed tužiteljice pod 1) ili ne. Tužitelji nikada nisu imali posjed sporne nekretnine jer da je ona imala samostalan i neposredan posjed još iz vremena kad je bio živ njezin pok. otac D. koji da joj je ovu nekretninu darovao i predao u faktičnu vlast te samostalan posjed što su tužitelji poštivali. Ovo da proizlazi i iz činjenice što da je ona održavala, koristila i plaćala troškove vezane za nekretninu, vršila adaptacije i dogradnju čemu se tužiteljica pod 1) nije protivila niti je u tome sudjelovala. Tužiteljica pod 1) da je u konkretnom slučaju bila samo njezin pomoćnik u posjedovanju sporne nekretnine u smislu čl. 10. st . 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ona da je tužiteljici pod 1) dala ključ da bi provjetrila kuću te učinila nešto što bi ona zamolila te takvo držanje ključa nikako ne znači da je tužiteljica imala faktičnu vlast. Stoga da nema posjeda tužiteljice a time niti prava na zaštitu. Samovlasno postupanje tužiteljice pred kritični događaj iz 2012. godine da nema u sebi elemente koji bi osigurali sudsku zaštitu. Predlaže da je se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi.
U odgovoru na žalbu tuženice tužitelji pod 1) i 2) ističu da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tužiteljica pod 1) u posljednjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine, svi da su tek povremeno dolazili u ovu kuću jer imaju prebivalište izvan mjesta gdje se ista nalazi. Potpuna je neistina da bi upravo tuženica predala tužiteljici pod 1) ključ od nekretnine, a posjed tužitelja je dokazan slobodnim korištenjem ove nekretnine kako od strane tužitelja tako i od strane tuženice. Ostavitelj D. F. nije ostavio oporuku ili ovlaštenje da bi izvršavanje posjeda bilo povjereno nekom drugom, riječ je o nekretnini koja je njegova ostavinska imovina te su u času njegove smrti sve parnične stranke postale suposjednicima predmetne nekretnine. Navode tuženice da bi bila presumirana vlasnica tužitelji uopće ne žele komentirati jer je riječ o neistinitim navodima, a ulaganje o kojima govori da su napravljena za života pok. D. F. i njegovim sredstvima. Predlažu odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.
Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužitelja pod 1) i 2) djelomično osnovana.
Prvenstveno valja istaći da dio žalbe tužitelja u kojem navode da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu za određivanje privremene mjere treba smatrati prijedlogom za donošenje dopunske odluke u smislu odredbe čl. 339. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP) radi čega je valjalo odlučiti kao u toč. 5. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
Nadalje, ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 11. ZPP jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što su u njemu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni pa se isto rješenje može ispitati.
Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st . 2. istog Zakona.
Stoga žalbe stranaka zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu osnovane.
U ovoj fazi postupka nije prijeporno da je predmetna nekretnina ostavinska imovina iza pok. Dinka Faina, kao i da ostavinski postupak iza njegove smrti nije okončan.
Odredbom čl. 17. st . 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje ZVDSP) propisano je da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.
Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika svi su oni time postali suposjednici svakog pojedinog od tih posjeda pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskog suda izvršavanje povjereno nekom drugom (čl. 17. st . 2. ZVDSP).
Prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava (čl. 17. st . 3. ZVDSP).
Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dosadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti (čl. 24. st . 1. ZVDSP).
Kraj nedvojbene činjenice da ostavinski postupak iza pok. D. F. nije okončan, kao i da isti nije ostavio oporuku niti postoji odluka ostavinskog suda da se izvršavanje povjerava nekom drugom i kako su parnične strane zakonski nasljednici iza pok. D. F. te imajući u vidu odredbu čl. 17. st . 1., 2. i 3. ZVDSP ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u trenutku smrti prednika stranaka sve stranke postale suposjednici prijeporne nekretnine radi čega je tuženica promjenom brave na spornoj kući smetala i tužitelja pod 2) u zadnjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 24. st . 1. ZVDSP jer je na taj način u potpunosti isključen od dotadašnjeg suposjeda radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 24. st . 1. u svezi s čl. 21. i čl. 22. ZVDSP valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučiti kao u toč. 1. i 3. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U odnosu na žalbu tužitelja protiv toč. IV. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je tuženica oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 14. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11 i 112/12) kada je istu oslobodio od plaćanja sudskih pristojbi s obrazloženjem da ista prema općem imovnom stanju nije u mogućnosti podmiriti sudsku pristojbu bez štetnih posljedica za nužno uzdržavanje sebe i svoje obitelji radi čega je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. 2. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
Također je po odredbi čl. 166. st . 2. u svezi s čl. 154. st . 1., a sve u svezi s čl. 155. ZPP valjalo odlučiti o troškovima postupka tako da je tužiteljima na ime troškova prvostupanjskog postupka sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12 - dalje Tarifa/12) priznato 200 bodova s PDV-om, kao i plaćene sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnoj visini od 1.000,00 kuna te po Tbr. 10. toč. 2. Tarife/12, 60 bodova na ime sastava žalbe s pripadajućim PDV-om što sveukupno daje trošak od 4.250,00 kuna koji je tuženica u obvezi naknaditi tužiteljima (toč. 4. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
U Zadru, 18. ožujka 2014. godine
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.