Broj: Rev-x 963/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. J. d.d. iz G., kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica iz O. društva T., M. i partneri iz Z., protiv tuženika Općine K., kojeg zastupa punomoćnik P. T. odvjetnik iz S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika I. g. d.d. Z., zastupanog po predsjedniku uprave J. G. radi utvrđenja prava vlasništva i po protutužbi tuženika Općine K., kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u O. društvu T., M. i partneri iz Z., protiv tužitelja U. J. d.d. iz G., kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica iz O. društva T., M. i partneri iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, izdavanja tabularne isprave te brisanja upisa u zemljišne knjige, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja I. g. d.d. Z., zastupanog po predsjedniku uprave J. G., odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gžx-32/2013 od 28. veljače 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda Gospiću poslovni broj P-112/00 od 29. listopada 2009., u sjednici održanoj 19. ožujka 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja-protuženika odbija se.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I. Odbija se tužbeni zahtjev tuženog-protutužitelja koji glasi:

 

              „Nalaže se upis brisanja zemljišno-knjižnog stanja upisanog rješenjem zemljišno-knjižnog odjela, Općinskog suda u Gospiću broj 410/01 od 04. prosinca 2001.g. donijetog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa UP/I 943-01/01-02/34 Ur. br. 563-03-04/04-2001-4 od 15. svibnja 2001.g. u z.k.ul.br. 600 k.o. K. i uspostava zemljišno-knjižnog stanja u zk.ul. br. 600 u pogledu z.k. čest. br. 250 zgrada, šupa, dvorište i terasa površine 860 m2 u k.o. K. kakvo je bilo prije provedbe navedenog z.k. upisa donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. g. tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini upisano u korist tužitelja-protutuženog u zk.ul. br. 639 k.o. K. uz istovremeno upis toga prava na istoj nekretnini u korist tuženika-protutužitelja u roku od 15 dana.“

 

              Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

„Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženog se odbacuje“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

I Usvaja se žalba tuženika-protutužitelja Općine K. te se preinačuje presuda Općinskog suda u Gospiću posl.broj. 112/00 od 29. listopada 2009. i sudi:

 

„Nalaže se upis brisanja zemljišno-knjižnog stanja upisanog rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću broj 410/01 od 4.prosinca 2001. donijetog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa UP/I 943-01/01-02/34 Ur.br. 563-03-04/04-2001-4 od 15. svibnja 2001.g. u z.k.ul.br. 600  k.o. K. i uspostava zemljišno-knjižnog stanja u zk.ul. br. 600 u pogledu z.k. čest. br. 250 zgrada, šupa, dvorište i terasa površine 860 m2 u k.o. K. kakvo je bilo prije provedbe navedenog z.k. upisa donesenog na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. g. tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini upisano u korist tužitelja-protutuženog u zk.ul. br. 639 k.o. K. uz istovremeno upis toga prava na istoj nekretnini u korist tuženika-protutužitelja u roku od 15 dana.

 

II Tužitelj U. J. d.d. G. dužan je tuženiku Općini K. naknaditi troškove postupka u iznosu od 70.120,13 kn (sedamdesettisućastodvadesetkuna i trinaestlipa) u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj-protuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava temeljem odredbe čl. 382. st. 1. t. 1, čl. 385. st. 1. t. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da potvrdi presudu suda prvog stupnja, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik-protutužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP pobijana presuda ispituje se u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno reviziji, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja, zbog čega se ona u svemu može ispitati.

 

              Navodi koje revident u reviziji ističe da je drugostupanjski sud pogrešno utvrdio da je predmetna nekretnina do 1995. imala status javnog dobra u svojoj suštini predstavljaju prigovore na utvrđeno činjenično stanje, a koji, u smislu čl. 385. ZPP-a, u revizijskoj fazi postupka nisu dopušteni.

 

              Isto se odnosi i na prigovor u primjeni čl. 8. ZPP-a.

 

              Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

-da je čk.br. 250 zgrada, šupa, dvorište i terasa upisana u zk.ul.br.432 K. kao javno dobro, koja je temeljem Sporazuma o podijeli imovine, prava i obveza bivše Općine G., zamolbe državnog pravobraniteljstva od 23. listopada1995. broj 7/95 i rješenja Općine K. od 14. rujna 1995., otpisana u vlasništvo Općine K.,

 

-da je predmetna čestica temeljem zahtjeva od 15.svibnja 2001. i rješenja HFP od 15. svibnja 2001. otpisana u zk.ul. 639 i upisana u vlasništvo U. J. d.d. G.,

 

-da je tužitelj prema izvatku iz katastra priloženom spisu upisan kao posjednik predmetne čestice,

 

-da je tuženik kao zakupodavac zaključio ugovor o zakupu spornog objekta sa Industrogradnjom d.d. kao zakupoprimcem na razdoblje od 20 godina,

 

-da je objekt depadans ugostiteljsko-poslovni objekt,

 

-da se sva nepokretna imovina temeljem gore citiranog Sporazuma o podjeli imovine, prava i obveza bivše općine G. koja je u osnovi bila društvena imovina, dana na upravljanje bivšoj općini G., ima podijeliti između Grada G., Općine P. i Općine K. po teritorijalnom principu prema stanju na dan 31. prosinca 1993., tj da vlasnik nekretnine postaje onaj subjekt na čijem se području nalazi nekretnina,

 

-da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća U. J. G. objekt depadansa hotela V. procijenjen u vrijednosti temeljnog kapitala, s time da zemljište nije procijenjeno.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je nekretnina tj zemljište i objekt depadansa izgrađen na čk.br. 250 bila upisana

kao javno dobro sve do 1995. kada je kao vlasnik upisana Općina K. a temeljem rješenja HFP kao vlasnik zemljišta i objekta upisan je tužitelj,

 

- da je zemljište na kojem je izgrađen objekt nije procijenio u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe tužitelja.

 

              Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno zaključio da je Hrvatski fond za privatizaciju na temelju odredbe čl. 47. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 - dalje: Zakon o privatizaciji) stekao sporno zemljište na originaran način te da iz zbog tog razloga tuženik-protutužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje postupka po protutužbi.

 

              Prema odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu, koja predstavlja prijelaznu odredbu za one nekretnine koji u postupku pretvorbe nisu procijenjene i unesene u vrijednost društvenog kapitala, pa nisu postale vlasništvo trgovačkog društva nastalog pretvorbom. Tom odredbom, međutim, nije određeno da takve nekretnine prelaze u vlasništvo trgovačkog društva, odnosno da se prenesu u temeljni kapital trgovačkog društva.

 

              Naime, prema odredbi čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 - dalje ZV) pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. Prema odredbi st. 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

 

              U vrijeme podnošenja prijedloga tužitelja-protutuženika za uknjižbu prava vlasništva, a niti prije toga, nisu bile ispunjene navedene pretpostavke.

 

              No odredbom čl. 390. st. 1. ZV propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne odnose na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske.

 

              Također, prema odredbi čl. 390.a ZVDSP trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Stoga i prema toj zakonskoj odredbi trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva.

 

Potpuno je neprihvatljivo, s obzirom na odredbu čl. 47. Zakona o privatizaciji i čl. 390.a ZV, da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. To bi bilo u suprotnosti sa osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća.

 

              Odredbama čl. 360 i 390. ZV propisane su pretpostavke za provođenje pretvorbe i stjecanje prava vlasništva . Predmetna nekretnina je u to vrijeme bila upisana u zk.ul. 600 k.o. K. u vlasništvu tuženika-protutužitelja, a nije bila upisana kao društveno vlasništvo.

 

U ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da sporno zemljište nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe.

 

Prema tome, glede nekretnina obuhvaćenih protutužbenim zahtjevom, a koje nisu ušle u postupak pretvorbe društvenog poduzeća, na pravilnost pobijane drugostupanjske presude ne utječu revizijski navodi tužitelja-protutuženika da su ispunjene sve pretpostavke za valjano stjecanje prava vlasništva.

 

Sudovi nižeg stupnja utvrdili su da tuženik-protutužitelj nije nikada bio nositelj prava korištenja kao titular bivšeg društvenog vlasništva na tim nekretninama pa stoga slijedom odredbe čl. 360. st. 1. ZV-a, te nekretnine nisu niti mogle biti predmetom pretvorbe prava korištenja u pravo vlasništva tuženika-protutužitelja.

 

Odredbom čl. 55 st.1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96 i 114/01 – dalje: ZZK) propisano je da su javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba isprave koje su o pravnim poslovima sastavili za to nadležno tijelo ili javni bilježnik u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku ako sadrže sve što zahtijeva i za uknjižbu na temelju privatnih isprava kao i odluke suda ili drugog nadležnog tijela odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis.

 

Odredbom čl. 54. ZZK propisano je da privatne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba trebaju, osim onog što se inače zahtijeva za isprave, sadržavati točnu oznaku zemljišta ili prava glede koje se uknjižba zahtijeva te izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu.

 

Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. temeljem kojeg je predmetnu nekretninu u vlasništvo stekao tužitelj-protutuženik ne odgovara uvjetima valjane isprave za zemljišnoknjižni upis temeljem odredbe čl. 54. i čl. 55. ZZK.

 

Naime,tim se rješenjem samo utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala.

 

Slijedom svega navedenog, protutužbeni zahtjev radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja je u cijelosti osnovan, jer se protutuženik-tužitelj uknjižio na predmetnoj nekretnini temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, pa su stoga ispunjene sve pretpostavke za brisanje takvog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja obzirom na rješenje koje nije valjani pravni osnov za uknjižbu, a sve sukladno čl. 129. st. 1. ZZK.

 

Revident navodi da tuženik-protutužitelj nije podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kada je ta uknjižba bila zatražena sukladno odredbi čl. 129. st. 2. ZZK, te je stoga podnijeta van roka. Navodi revidenta su neosnovani budući da je pretpostavka za podnošenje brisovne tužbe, sukladno odredbi čl. 129. st. 1. ZZK, da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drugačije određeno.

 

Kako je tuženiku-protutužitelju upravo povrijeđeno knjižno pravo uknjižbom druge osobe odnosno tužitelja-protutuženika, ovlašten je radi zaštite svog prava podnijeti brisovnu tužbu za koju rok nije vremenski ograničen.

 

Prema odredbi čl.129. st. 1 ZZK za podnošenje brisovne tužbe uvijek je legitimiran nositelj knjižnog prava odnosno onaj koji je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije provedbe spornog upisa u zemljišne knjige.

 

Kako je u postupku  utvrđeno da je tuženik-protutužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine neposredno prije upisa vlasništva na ime tužitelja-protutuženika, te je stoga aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe te kako je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. svibnja 2001. tužitelj-protutuženik upisan kao vlasnik zemljišta, a za koji upis nisu ispunjeni svi potrebni uvjeti budući da rješenje ne zadovoljava propisane pretpostavke na temelju kojih se može tražiti uknjižba, drugostupanjski sud je pravilno odlučio te je slijedom navedenog u smislu čl. 393. ZPP trebalo odlučiti kao u izreci i tako reviziju kao neosnovanu odbiti.

 

U Zagrebu 19. ožujka 2014.