Broj: Gž-3369/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Sanje Prosenice, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Tante, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja J. V. pok. S. iz Z., J. cesta 54, OIB: , zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. Z., zastupan po gradonačelniku, a on po punomoćniku M. B., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 20. rujna 2013. godine poslovni broj P-127/12, u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2014. godine,

r i j e š i o   j e

            Uvažava se žalba tuženika G. Z. te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru od 20. rujna 2013. godine poslovni broj P-127/12 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

            Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja pod točkom 1. njezine izreke utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. 5308/23 k.o. Z. u površini od 199 m2 i označen u skici mjernika I. M. od 3. srpnja 2013.godine slovima A-B-C-D-E-A što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja, dok je točkom 2. naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.800,00 kuna, u roku od 15 dana.

            Protiv gornje presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

            Na žalbu nije odgovoreno.

            Žalba je osnovana.

Kako se taj žalbeni razlog posebno ne obrazlaže po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije ostvarila niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl.365.st.2. ZPP, a svoju odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja obrazlaže time:

- da je nekretnina koja je predmet postupka kat. oznake čest. 5308/23 k.o. Z. upisana u zk. ul. 15711 k.o. Z., u naravi pašnjak površine 223 m2 i uknjižena kao vlasništvo G. Z. za cijelo prema neslužbenom izvatku iz zemljišne knjige za zk. ul. 15711 k.o. Z., a sam predmet spora je utvrđen prilikom provođenja očevida od 3. lipnja 2013. godine kao realni dio te čestice u površini 199 m2 i označen točkama A-B-C-D-E-A na skici vještaka mjernika,

- da iz činjeničnog osnova tužbe i tužbenog zahtjeva slijedi da tužitelj traži da se utvrdi kao vlasnik utužene nekretnine koju da je stekao dosjelošću, originarno, u odnosu na upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika te su radi procjene subjektivnog momenta kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja korišteni kao dokazni materijal priložene isprave i iskazi saslušanih svjedoka kao i u pogledu objektivnih kvaliteta posjeda,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se utužena nekretnina nalazi unutar dvorišta tužitelja u cijelosti ograđena sa betonskim zidovima sa svih strana, na kojoj se nalazi staro stablo smokve i starije stablo trešnje te betonska staza sa kamenim pločama širine oko dva metra koja vodi sa javne ceste prema kući tužitelja, što je sve jasno vidljivo na skici izmjere kao i na fotografijama sudskog očevida pri čemu je jasno vidljivo da je riječ o jedinstvenom kompleksu zemljišta, cjelovitom prostoru sa nekretninom čest. zem. 5308/14 k.o. Z. na kojoj se nalazi kuća tužitelja te ne postoji na terenu ništa po čemu bi se ove dvije nekretnine razdvajale u prostoru pa je očito riječ o jedinstvenoj cjelini zemljišta neovisno o različitoj katastarskoj oznaci, također je nesporno da se tužitelj nalazi u vlasničkom - samostalnom posjedu sporne nekretnine što je vidljivo omeđivanjem iste betonskim zidovima sa žičanom ogradom na terenu, tako da je nekretnina jasno izdvojena u prostoru i jasno odvojena od drugih, na kojoj se jasno manifestira vlasnički posjed tužitelja, a u pogledu čina posjeda i kvalitete posjeda jasno su i suglasno iskazivali saslušani svjedoci pa tako je svjedok A. Š. sin M. rođen 1930. godine koji navodi da je njegova kuća 50 metara od ove zemlje što je J. V. traži, a svjedok da je svoju zemlju kupio 1964. godine, a to da je bilo sve od bodula, svjedok da je svoje kupio od nekog S., a da ne zna od koga je kupio tužitelj te da ne zna od koga je J. V. kupio svoj teren, ali da zna da je zemlju kupio te da zna da je J. V. kada je gradio kuću odmah i ogradio, a prvi zid da je išao još dublje u cestu pa da je kasnije to država uzela, a drugi zid da se radio kad je cesta napravljena, a misli da je J. V. svoju kuću napravio 1965. godine, tu negdje, a nitko nikada da nije dolazio da bi ga smetao za ovu zemlju. Istovjetno iskazuje i svjedokinja N. D. pok. G., rođena 1938. godine, koja je navela da nakon što joj je pokazan predmet spora na licu mjesta ta zemlja da je od J. V. i da zna da je zid bio još više u cestu (dublje u J. cestu) pa da su oni uzeli kad su radili cestu. J. V. da je tu zemlju kupio od vlasnika D. M., inače njena kuća da je odmah tu iza tužiteljeve ima 50 metara od nje, a ona da je tu došla 1961. godine, a njoj da je muž sve sređivao za zemlju i kuću, a i oni da su kupovali od M., a da nitko nikad nije smetao J. V. za ovu zemlju. Svjedok A. Z., pok. B. rođen 1944. godine, je prilikom saslušanja na licu mjesta izjavio da ovo što mu je pokazano kao predmet spora to da je od J. V. sto posto. J. V. da je kupio to od gospodina D., a svjedok da je tu, na taj predio došao 1965. godine, a J. V. da mu je tada rekao da je to kupio od tog D. i taj D. da je dolazio kod tužitelja i J. V. da mu je davao novac za zemlju koju je kupio, za neisplaćeni dug. Svjedoku da je D. isto nudio da kupi zemlju 1965. godine, tu odmah iza kuće od gospodina J. V., međutim, on da nije imao novaca, pa nije kupio. Prvi zid od gospodina J. V. da je išao po sredini današnje ceste (J. ceste), točno kuda je bijela oznaka, a kasnije da su oni to širili, te da je zid srušen i maknuo se prema kući. Misli da je to radio G. Z. ili bivša država, a zna da su mu nešto platili za to, jedno metar-dva za unutarnju stranu prema kući, a za vanjsku stranu da su mu samo oduzeli. Misli da je taj novi ogradni zid radio grad, nitko da nikad nije smetao J. V. na ovom dijelu, a što se tiče ovog O. L. on da nema veze sa ovom parcelom, njegovo da je sto metara dalje od ovog,

      - da slijedom navedenog sud zaključuje da se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) koji članak propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, koji posjed je nesporno vlasnički kod tužitelj te ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari te st. 2. i 4. da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanje stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave, što je upravo slučaj kod tužitelja, jer je njegov posjed zakonit budući se zasniva na valjanom pravnom temelju posjedovanja, a to je kupoprodajni ugovor sa A. D. M. zv. R. iz P. iz 1964. godine, a koji je i evidentiran kao posjednik utužene nekretnine prema izvodu iz posjedovnog lista broj 4251 D. geodetske uprave P. ureda za katastar Z. od 12. prosinca  2011. godine, dakle, koji da se očito legitimirao kao izvanknjižni vlasnik sporne nekretnine te koji je kao takav i upisan u povijesti posjeda za čest. zem. 5308/23 k.o. Z. D. geodetske uprave P. ureda za katastar Z. od 13. prosinca  2011. godine i to od 1964. godine, dakle, i u vrijeme sporne kupoprodaje 1964. godine, također posjed tužitelja je pošten posjed obzirom da kad ga je tužitelj stekao te 1964. godine nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (odmah uz gradnju kuće je ogradio sporni prostor, kako to navode svjedoci) te je isti i istinit, čime je isti kvalificiran posjed koji je posjed protekom roka od dvadeset godina, svakako u promatranom razdoblju unatrag od zaključenja glavne rasprave 20. rujna 2013. godine - 20. rujna 1993. godine postao valjana pretpostavka za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću. Ovdje valja dodati i to da prigovor javnog dobra istaknut od strane tuženika nije osnovan, budući da to jasno demantiraju zemljišnoknjižni podaci za kat. čest. 5308/23 k.o. Z. upisane u zk. ul. 15711 k.o. Z. koja je po kulturi upisana kao pašnjak površine 223 m2, dakle, da nema niti govora da je riječ o javnom dobru, a niti to proizlazi iz stanja na terenu prilikom očevida od 03. lipnja 2013. godine, te je jasno odijeljena J. cesta sa kolnikom i trotoarom od betonskog zida tužiteljevog dvorišta, a glede molbe D. V. od 21. srpnja 2010. godine upućene tuženiku, riječ je o molbi treće osobe upućene tuženiku, koja je očito upućena radi lakšeg reguliranja prava vlasništva, a ne utječe na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, obzirom na samostalni kvalificirani posjed koji je trajao zakonom predviđeni rok potreban za dosjelost.

Međutim, po ocjeni ovog suda navedeni činjenični i pravni zaključci se za sada ne mogu prihvatiti, jer bi po činjeničnoj osnovi tužbe, a o čemu govore saslušani svjedoci, tužitelj zemljište za izgradnju kuće kupio 1964. ili 5.godine od prodavatelja A. D. M. iz P., što nije sasvim točno budući je dio zemljišta katastarske oznake  čest. zem. 5298/2 nesporno vlasništvo trećih osoba, pored toga, iz povijesti posjedovanja proizlazi da je sporna čestica nastala 1986.godine, a to ukazuje da je nedvojbeno nastala prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. Z., u koju knjigu se uklopila i bivša zemljišna knjiga k.o. A., u kojem postupku je vrlo vjerojatno sudjelovao i tužitelj s obzirom da je zemljište na kojem je izgradio kuću s dvorištem upravo tada dobilo posebnu katastarsku oznaku čest. zem. 5308/14, što, kako sada stvari stoje, dovodi u sumnju kakvoću posjeda tužitelja ne samo glede zakonitosti, koja traži postojanje objektivno valjanog pravnog temelja, nego i poštenja, pa otuda zahtjev tužitelja da mu tuženik proda zemljište, a pravomoćno rješenje doneseno u postupku osnivanja zemljišne knjige ima pravni učinak da obvezuje sud, ali i stranke ako su stranke sudjelovale i dale suglasnost za promjenu zemljišnoknjižnog stanja, sukladno pravnom shvaćanju G. odjela ovog suda od 21. veljače 2013.godine broj: 1. Su: 86/2013, koje ima uporište u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 847/2007, što mutatis mutandis ima značaj presuđene stvari sui generis kao i kod pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, ali ne s posljedicom odbačaja tužbe nego odbijanja tužbenog zahtjeva.

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je temeljem čl.370. ZPP uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu, s time da će sud prvog stupnja na temelju čl. 377.st.2. ZPP biti dužan provesti dokaze koje je tuženik predložio na ročištu od 12. rujna 2013.godine na okolnosti izgradnje „JTC“, a to znači podatke u katastru, imovinsko-pravnoj službi te u zemljišnoj knjizi, posebno zapisnike glede čest. zem. 5298/2, 5308/23 u postupku osnivanja zemljišne knjige, nakon čega će tek donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, s time da je odluka o trošku, u smislu čl.166.st.1. ZPP, izostala jer tuženik nije popisao trošak žalbenog postupka.

U Zadru, 25. ožujka 2014. godine.