Broj: Rev-x 1214/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice V. K., R. N., koju zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika I. K., R. N., kojeg zastupaju punomoćnici V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., odvjetnici u R., radi utvrđenja i diobe, odlučujući o reviziji stranaka protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž - 211/13-3 od 3. rujna 2013., kojim je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Pagu broj P - 61/12 od 31. listopada 2012., u sjednici održanoj 26. ožujka 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž - 211/13-3 od 3. rujna 2013. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Revizija tužiteljice izjavljena protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužiteljice na utvrđenje „da su stranke za vrijeme trajanja braka, zajedničkim radom i sredstvima izgradili obiteljsku kuću – visoku prizemnicu koja se sastoji od dvije prostorije neto korisne površine 58,36 m2, te u visokom prizemlju od stana – stepenica s ulaznim podestom, hodnikom, dnevne sobe, kuhinje i blagovaonice, terase, tri spavaće sobe i kupatila, ukupne neto korisne površine 96,48 m2, koja visoka prizemnica je izgrađena na čest. zem. 177. k.o L., ukupne površine 402. m2, na kojoj su kući i zemljištu na kojem je izgrađena, suvlasnici i to tužiteljica sa 1/3 dijela i tuženik u 2/3 dijela, što je tuženik dužan priznati i u postupku diobe bračne stečevine omogućiti tužiteljici izdvajanje njoj pripadajućeg dijela od 1/3 dijela u odvojen posjed i vlasništvo.“ U više traženom zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici iznos od 61.009,75 kuna.

 

Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog tužiteljice i dopušten povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta dana 11. lipnja 2012. (izreka pod I prvostupanjskog rješenja). Odbijen je prijedlog tuženika za naknadu troškova postupka na ročištu 11. lipnja 2012. kao neosnovan (izreka pod II prvostupanjskog rješenja). Odbijen je prijedlog tuženika radi novčanog kažnjavanja punomoćnika tužiteljice (izreka pod III prvostupanjskog rješenja).

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način „ utvrđuje se da su stranke za vrijeme trajanja braka, zajedničkim radom i sredstvima izgradili obiteljsku kuću – visoku prizemnicu koja se sastoji od dvije prostorije neto korisne površine 58,36 m2, te u visokom prizemlju od stana – stepenica s ulaznim podestom, hodnikom, dnevne sobe, kuhinje i blagovaonice, terase, tri spavaće sobe i kupatila, ukupne neto korisne površine 96,48 m2, koja visoka prizemnica je izgrađena na čest. zem. 177. k.o L., ukupne površine 402. m2, na kojoj su kući i zemljištu na kojem je izgrađena, suvlasnici i to tužiteljica sa 1/5 dijela i tuženik u 4/5 dijela, što je tuženik dužan priznati i u postupku diobe bračne stečevine omogućiti tužiteljici izdvajanje njoj pripadajućeg dijela od 1/5 dijela.“ U više traženom zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 27.104,37 kn.

 

Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje pod točkom I izreke (izreka pod 1. drugostupanjskog rješenja). Preinačeno je prvostupanjsko rješenje pod točkom II i III na način da je naloženo tužiteljici naknaditi trošak pristupa na ročište od 11. lipnja 2012. u visini od 937,50 kn. (izreka pod 2. drugostupanjskog rješenja), dok je punomoćnicima tužiteljice izrečena novčana kazna u visini od po 3.000,00 kn. (izreka pod 2. st. 2. drugostupanjskog rješenja).

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja u dijelu kojim je izrečena novčana kazna punomoćnicima tužiteljice (izreka pod 2. st. 2. drugostupanjskog rješenja) reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ujedno postavljajući pravna pitanja koja su prema ocjeni revidentice važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno u reviziji iznesenim navodima, te da ukine drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovni postupak. Tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ista preinači shodno u reviziji iznijetim navodima, odnosno da se ista u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljica izjavljena protiv drugostupanjske presude i revizija tuženika su osnovane. Revizija tužiteljice izjavljena protiv drugostupanjskog rješenja nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. S druge strane, revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a se može podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. ovog članka. Drugostupanjska presuda donesena je prema odredbi čl. 373.a ZPP-a čime je revizije stranaka valjalo ispitati u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 400. st 1. i 2. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude. Donošenjem rješenja drugostupanjskog suda kojim je preinačeno rješenje prvostupanjskog suda o kažnjavanju punomoćnika stranke postupak pravomoćno nije završen, pa revizija protiv tog rješenja nije dopuštena u smislu čl. 400. st. 1. ZPP-a, čime je reviziju tužiteljice izjavljenu protiv drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a valjalo odbaciti.

 

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje suvlasničkih dijelova bračnih drugova u njihovoj zajedničkoj imovini stečenoj tijekom trajanja braka, te zahtjev za diobu te imovine (nekretnina označena kao čest. zem. 177. k.o. L.).

 

Prema odredbi čl. 285. Zakona o braku i porodičnim odnosima (N.N. br. 11/78, 45/89 51/89 i 59/90 – dalje ZBPO) koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine, te da shodno odredbi čl. 286. ZBPO-a podijeli tu imovinu.

 

Brak sklopljen između stranaka 4. svibnja 1974. razveden je presudom Općinskog suda u Pagu br. P – 19/95 od 15. svibnja 1995., dok između stranaka nije sporno da je u ovom razdoblju građena njihova obiteljska kuća. Kako je kuća građena dogovorom bračnih drugova kao njihova zajednička imovina, to nekretnina (zgrada i zemljište na kojem je zgrada izgrađena – čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova i u okolnostima kada je zgrada izgrađena na zemljištu koje je prije gradnje bilo posebno vlasništvo tuženika. Činjenicu posebnog vlasništva tuženika nad zemljištem na kojem je kuća izgrađena nižestupanjski sudovi ispravno sagledavaju u smislu doprinosa istog u stjecanju te imovine kod utvrđivanja udjela bračnog druga u zajedničkoj imovini (u smislu odredbe čl. 287. ZBPO-a).

 

Isto tako, ispravno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda po osnovu ulaganja u predmetnu nekretninu do kojih je, bez suglasnosti drugog bračnog druga, došlo nakon prestanka bračne zajednice. Takvim ulaganjima u nekretninu nakon prestanka bračne zajednice ne povećava se udjel bračnog druga u zajedničkoj imovini.

 

Između stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim sklapanje Sporazuma o podjeli imovine od 27. lipnja 1996. Međutim, pobijana presuda ne sadrži razloge u kojima se cijeni da se ovaj pravni posao odnosi na imovinu koju su stranke stekle za vrijeme trajanja bračne zajednice u N., a ne i na imovinu koja je predmet ovog postupka. Naime, izvedene dokaze sud cijeni prema svom uvjerenju (čl. 8. ZPP-a), ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje osnov u provedenim dokazima, dok u samom pozivanju na prethodno zauzeta shvaćanja istog suda kod odlučivanja o privremenoj mjeri (rješenje istog suda br. Gž – 937/07 od 17. svibnja 2007.) razlozi o ovoj odlučnoj činjenici u pobijanoj presudi nisu sadržani.

 

Isto tako, iako su u ovom postupku provedeni brojni dokazi na okolnost zarade svakog bračnog druga tijekom trajanja braka, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o drugim oblicima rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (na okolnost zarade stranaka, vrijednosti zgrade, vrijednosti zemljišta, iznosa i obveza po preuzetom zajmu za gradnju kuće) drugostupanjska presuda primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a utvrđuje da je tužiteljica suvlasnica za 1/5 dijela predmetne nekretnine, a tuženik za 4/5 dijela ove nekretnine, bez da presuda sadrži jasne razloge u kojima je utvrđen upravo navedeni suvlasnički udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini. Naime, kod iscrpno provedenih dokaza u postupku na okolnost ukupne vrijednosti nekretnine s trenutkom prestanka braka, vrijednosti izvedenih radova prilikom gradnje, vrijednosti unesenog zemljišta, zarade svake od stranaka tijekom trajanja braka, pozajmljenog iznosa, te preuzete obveze za vraćanje zajma, kao i o svim drugim oblicima rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine, presuda treba sadržavati razloge u kojima je utvrđen upravo navedeni suvlasnički udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini, što drugostupanjska presuda ne sadrži.

 

U navedenom je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog čega je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, valjalo ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, a kako je to odlučeno u izreci.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

U Zagrebu, 26. ožujka 2014.