Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-183/2014 Županijski sud u Bjelovaru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-183/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

            Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominko kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja „A.“ d.o.o. iz V.,  zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU K. T. i I. S., iz S., protiv ovršenika I. H., nositelja OPG H. I. iz O., radi ovrhe na pokretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja  Općinskog suda u Virovitici broj  Ovr-1930/2013-2 od 17. prosinca 2013. godine, dana 31. ožujka 2014. godine,               

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici broj 10 Ovr-1930/2013-2 od 17. prosinca 2013. godine.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Općinskog suda u Virovitici broj 10 Ovr-1930/2013-2 od 17. prosinca 2013. godine odbačen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja A. d.o.o. V.,zaprimljen na sudu dana 13. prosinca 2013. godine.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje ovrhovoditelj ne navodeći zbog kojih žalbenih razloga, a iz njeno obrazloženja proizlazi da ju izjavljuje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da nadležni drugostupanjski sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbu čl.39.st.1. i st.3. Ovršnog zakona (NN broj 112/12 – dalje: OZ/12), jer u prijedlogu nije u dovoljnoj mjeri određeno sredstvo kojim ovrhu treba provesti, a ni predmet ovrhe jer nije razvidna vrsta i količina usjeva na kojima je predložena ovrha, zbog čega prijedlog za ovrhu nije podoban za meritorno odlučivanje.

 

Nije sporno da je u ovom predmetu podnesen prijedlog za ovrhu radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine na pokretninama ovršenika – poljoprivrednim usjevima zasijanim na nekretninama iz pl.246 k.o. O. , i to čk.br.439 oranica ž. b. sa 15497 m2 , čk.br.439 šuma ž. b. sa 4200 m2 , čk.br.447/2 oranica ž. b. sa 5000 m2 , i čk.br.543 oranica v. p. sa 15767 m2 – njihovim popisom, procjenom, zapljenom, oduzimanjem i predajom na čuvanje ovrhovoditelju, prodajom na javnoj dražbi te namirenjem ovrhovoditelja iz ostvarene cijene.

 

Odredbom čl.39.st.1. OZ/12 je propisano što mora sadržavati prijedlog za ovrhu, pa između ostalog u njemu mora biti navedeno i sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, i predmet u odnosu na koji ga treba provesti.

 

U smislu odredbe čl.4.st.1. OZ/12 sredstva ovrhe su ovršne radnje ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje. Odredbom čl.136.st.1. OZ/12 je propisano da se ovrha na pokretninama provodi njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem i povjeravanjem na čuvanje sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihovom prodajom te namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom.

 

Iz sadržaja prijedloga za ovrhu potpuno izvjesno proizlazi da je u njemu, u skladu sa navedenim odredbama čl.4.st.1. i čl.136.st.1. OZ/12, naznačeno sredstvo za ovrhu (ovrha na pokretninama) te sve ovršne radnje kojima se tim sredstvom prisilno ostvaruje novčana tražbina.

 

Međutim, u prijedlogu navedeni predmet ovrhe – poljoprivredni usjevi zasijani na naznačenim nekretninama – ne predstavljaju predmet na kojem se ovrha provodi u prijedlogu za ovrhu naznačenim sredstvom ovrhe – sredstvom ovrhe iz odredbe čl.136.st.1. OZ/12, jer navedenim sredstvom ovrha se provodi na pokretnim stvarima, a zasijani poljoprivredni usjevi ne smatraju se pokretninom.

 

Naime, stvari kao tjelesni dijelovi prirode dijele se na nepokretne i pokretne, a u smislu odredbe čl.2.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09  - u daljnjem tekstu: ZVDSP) nekretnine su čestice zemljine površine zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, a u smislu st.4. istog članka i zakona pokretnine su stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo a da im se ne povrijedi bit (supstanca). Odredbom čl.9.st.2. ZVDSP je propisano da trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje.

 

U skladu sa navedenim, poljoprivredni usjevi na nekretnini smatraju se sastavnim dijelom te nekretnine na kojoj su zasijani – odnosno oni ne predstavljaju pokretninu sve dok od nje ne budu odvojeni  kao plodovi koje ta nekretnina posredstvom ljudskog rada daje, i tek od tog momenta isti mogu biti predmet na kojem je moguće provesti ovrhu sredstvom iz odredbe čl.136.st.1. OZ/12.

 

Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je pozivom na odredbu čl.39.st.3. OZ/12 odbacio podneseni prijedlog za ovrhu, pa je stoga valjalo, temeljem odredbe čl.380.t.2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu:ZPP) u svezi čl.21.st.1.OZ/12, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

U Bjelovaru,  31. ožujka  2014. godine

Copyright © Ante Borić