Broj: Rev-x 88/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice O. tehničke škole iz S., …, zastupane po punomoćnici V. V., odvjetnici u S., …, protiv tuženika G. S. iz S., …, zastupanog po punomoćnici J. R., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-4100/05 od 22. veljače 2007. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj P-2102/03 od 18. srpnja 2005., ispravljena rješenjem istoga suda posl. broj P-2102/03 od 20. studenog 2007., u sjednici održanoj 1. travnja 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-4100/05 od 22. veljače 2007. i presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj P-2102/03 od 18. srpnja 2005., ispravljena rješenjem istoga suda posl. broj P-2102/03 od 20. studenog 2007., te se predmet vraća Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica jedini i isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 7234/1 i 7234/2 k.o. S., ukupne površine 5327 m², te za nalaganje tuženiku da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine odnosno nekretnina na ime tužiteljice u cijelosti, jer da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti sudska presuda. Nadalje, tom presudom odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen prije navedeni tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženik obavezan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak od 8.295,00 kn. Drugostupanjskom presudom određeno je da je protiv te presude dopuštena revizija, jer je drugostupanjski sud ocijenio da odluka u sporu ovisi o rješenju slijedeća dva pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana:

 

              1) Predstavlja li rješenje skupštine općine o dodjeli na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu valjanu pravnu osnovu stjecanja prava korištenja, odnosno valjanu ispravu za upis u smislu odredaba čl. 364. ZV, i u situaciji kada nije sklopljen ugovor o provedbi tog rješenja,

 

              2) Primjenjuju li se odredbe čl. 390. ZV i na javne ustanove.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) podnio tuženik.

 

              Tužiteljica nije davala odgovor na reviziju tuženika.

 

              Revizija tuženika je osnovana.

 

              Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ona jedina isključiva vlasnica prije navedenih nekretnina te za nalaganje tužitelju izdavanje isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina na ime tužiteljice.

 

              Nižestupanjski sudovi sporni odnos stranaka promatraju u svjetlu odredaba čl. 364. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZVDSP). Takav pravni pristup nižestupanjskih sudova spornom odnosu stranaka je nepravilan.

 

              Odredbom čl. 364. st. 1. ZVDSP propisano je da upis prava vlasništva nekretnine koja potječe od nekadašnjeg prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društveno vlasništvu će se provesti po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako tim člankom zakona nije što drugo propisano. St. 6. istog zakonskog članka propisano je da osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, da će upisati pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišne knjige na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

 

              Iz rješenja Skupštine općine S. broj 07/4984/1-78 od 6. veljače 1981. proizlazi da je pravni prednik tuženika (O. S.) pravnom predniku tužiteljice (Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u metalskoj, elektro, drvoprerađivačkoj i prometnoj djelatnosti S.) dodijelio na pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu (spornih nekretnina) i to na temelju odredbe čl. 35. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/80 – dalje: ZGZ) a radi izgradnje sportske dvorane, učionice i radione. Dakle, iz tog rješenja, kao i iz ostalih rezultata dosadašnjeg postupka nedvojbeno proizlazi da su predmet spora nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu i to kao neizgrađeno građevinsko zemljište.

 

              Nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida da je odredbama čl. 365. ZVDSP propisan upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskog zemljišta. U konkretnom slučaju na sporni odnos stranaka valjalo je primijeniti odredbe čl. 365., a ne odredbe čl. 364. ZVDSP.

 

              Prema odredbi čl. 365. st. 4. ZVDSP u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta i koja ne može predočiti isprave navedene u st. 3. toga članka (rješenje o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, rješenje o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i davanju njoj na korištenje, ugovora o međusobnim pravima i obavezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim o rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta), zemljišnoknjižni sud dopustiti će upis prava vlasništva na temelju odluke suda, pošto ona dokaže da je imala to pravo korištenja stečeno na valjanom pravnom temelju i na propisan način. Prema st. 6. istog zakonskog članka tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u korist koje se ono pretvorilo.

 

              Dakle, vezano za pravo pravno pitanje radi kojega je dopuštena revizija u ovom postupku za ukazati je da odluka u ovom sporu ne ovisi o primjeni odredaba čl. 364. ZVDSP, već po primjeni odredaba čl. 365. istog zakona.

 

              Radi pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno radi pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova spornom odnosu među strankama, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno jer nižestupanjski sudovi nisu utvrdili činjenice odlučne prema odredbama čl. 365. ZVDSP.

 

              Vezano za drugo pitanje radi kojega je u ovom postupku dopuštena revizija za ukazati je na slijedeće.

 

              Člankom 390. st. 1. ZVDSP propisano je da odredbe čl. 360. do 365. toga zakona se ne odnose na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske.

 

              Kako je tužiteljica javna ustanova, tj. kako tužiteljica nije bivša društvena ili društveno-politička organizacija, kako tužiteljica nije niti nastala pretvorbom društvenog poduzeća, te kako tužiteljica nema sjedište na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske, to odredbom čl. 390. st. 1. ZVDSP za nju nisu isključene od primjene odredbe čl. 360. do 365. tog zakona.

 

              Ostali revizijski navodi tuženika ne odnose se na pravna pitanja radi kojih je revizija dopuštena u ovom postupku. Stoga, ti revizijski navodi nisu uzeti u razmatranje, a sve sukladno odredbi čl. 392. a. ZPP.

 

              S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obadvije nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U ponovnom postupku prvostupanjski sud će sporni odnos stranaka raspraviti u svjetlu odredaba čl. 365. st. 4. i st. 5. ZVDSP, odnosno u svjetlu odredaba čl. 35. st. 1., čl. 44. st. 1. i st. 2. i čl. 46. st. 1. i st. 2. ZGZ (jer su tim odredbama propisani načini i pravni temelji stjecanja prava korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu) te će ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice o naknadi parničnog troška.

 

U Zagrebu, 1. travnja 2014.