Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev x 741/13 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev x 741/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz D. R., … zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u K., …., protiv tuženika V. net d.o.o. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku Z. I., odvjetniku u Z., …., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gžx-192/12-2 od 30. siječnja 2013. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. broj P-865/12-71 od 23. travnja 2012., u sjednici održanoj 23. travnja 2014.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gžx-192/12-2 od 30. siječnja 2013., odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženik bez pravnog osnova zauzeo dio parcele kojih je tužitelj suvlasnik u predmetnom dijelu i to površine omeđene točkama A – B – C – D – prema nalazu mjerničkog vještaka ing. N. B. od 31. svibnja 2011. uz sjeveroistočnu među čk. br. 1645/5 B, oranica L., 59 čhv i čk. br. 1647/4 B, pašnjak L. od 17 čhv, obje upisane u zk. ul. 180 k. o. M., te je naloženo tuženika da iste dijelove preda u posjed tužitelju na način da ukloni ogradu i objekte kojima su posjed i zauzeli. Nadalje, tom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 16.220,778 kn.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Nadalje, tom presudom naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 7.472,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije davao odgovor na reviziju tužitelja.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalno pravnog ili postupovno pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373. a. i 373. b. toga zakona.

 

Kako je u konkretnom slučaju pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. ZPP, to je protiv te presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP odnosno to protiv te presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga, predmetna revizija tužitelja razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom djelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi se kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik bez pravnog osnova zauzeo spornu površinu, zatim tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed tužitelju te površine te tužbeni zahtjev tužitelja za uklanjanje ograde i objekata sa sporne površine.

 

Drugostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

 

- da je tadašnja vlasnica kč. br. 1645/5 C i kč. br. 1647/4 S obje u k.o. M., 15. veljače 2002. s tuženikom sklopila ugovor o zakupu tih čestica na vrijeme od 5. godina s pravom automatskog produženja zakupa na daljnje razdoblje od po 5 godina, te ugovor o osnivanju prava građenja na tim česticama,

 

- da se sporna površina u vrijeme sklapanja netom navedenih ugovora nalazila na netom navedenim katarskim česticama,

 

- da netom navedenim ugovori nisu prestali,

 

- da je kasnije A. P. netom navedene čestice prodala S. D.,

 

- da su prednik tužitelja J. P. i S. D. sudjelovali u postupku uređenja međe između kč. br. 1645/5C i kč. br. 1647/4 C. sa jedne strane i kč. br. 1645/5 B. i kč. br. 1647/4 B. s druge strane,

 

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Karlovcu posl. broj R1-81/08-20 od 21. studenog 2008. uređena međa između natom navedenih čestica i to na način da se sporni prostor nakon uređenja međe nalazi na kč. br. 1645/5 B i kč. br. 1647/4 B, tj. s druge strane međašne crte od one na kojoj je bio u vrijeme sklapanja prije navedenog ugovora o zakupu i ugovora o osnivanju prava građenja, te

 

- da prednik tužitelja, a niti S. D. nakon donošenja netom navedenog rješenja nisu pokretali parnične postupke u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti toga rješenja radi dokazivanja drugačijeg stanja vlasništva na prije navedenim česticama.

 

Pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Prema čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 – dalje: ZVDSP), posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku, ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

Prema čl. 441. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) naknadi pribavitelj stvari ne može zahtijevati od zakupnika da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određeno ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka.

 

Kada je tužitelj nakon što je tuženik sa tadašnjom vlasnicom A. P. sklopio ugovor o zakupu katastarskih čestica na kojima se tada nalazi sporni prostor, stekao u vlasništvo taj sporni prostor (čl. 103. st. 5. ZVDSP) te kada taj ugovor o zakupu nije prestao, onda tuženik i nadalje ima ovlaštenje na posjedovanje sporne površine (pravo na posjed), pa da dakle, nije dužan predati u posjed tužitelju (čl. 163. st. 1. ZVDSP).

 

Nadalje, prema odredbi čl. 280. st. 1. ZVDSP, pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svog nositelja da na površini tog zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti.

 

Kada je tuženik stekao pravo građenja na spornom prostoru i to na temelju prije navedenog ugovora o osnivanju prava građenja sklopljenim sa tadašnjom vlasnicom spornog prostora A. P., te kada taj ugovor nije prestao da tužitelj kao naknadni stjecatelj spornog prostora je dužan trpjeti na tom prostoru izgrađene objekte sukladno navedenom ugovoru.

 

Revizijski navodi tužitelja koji se odnose na ocjenu izvedenih dokaza predstavljaju pokušaj revidiranja pobijane drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, revizija se ne može izjaviti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako je to propisano odredbom čl. 375. st. 1. ZPP. Stoga, ti revizijski navodi nisu uzeti u razmatranje.

 

S obzirom da se postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, istu je valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 23. travnja 2014.

Copyright © Ante Borić