Pristupanje sadržaju

Rev 555/11 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 555/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca  izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Rogoznica, zastupane po punomoćnicima Ž. Č. i D. Č., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. Č. i D. Č. iz Š., protiv tuženika L. trade d.o.o., M. „F.“ R., zastupanog po punomoćniku P. V., odvjetniku u odvjetničkom društvu V. i p. j.t.d. Š., radi činidbe i zabrane uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-319/07-4 od 1. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-535/04 od 27. travnja 2006., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2014.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da tuženik ukloni nadogradnju koja predstavlja poprečne prepreke (brklje) i uzdužnu prepreku (betonski zid) na javnom putu u R., na dijelu gdje je put položen na kč. br. 833 i kč. br. 834 K.O. R. u dužini u kojoj su te čestice položene uz kč. br. 20496/1 K.O. R., a u širini jednakoj ostalom dijelu tog javnog puta koji prolazi uz jezero u R., te da se tuženiku zabrani takvo ili slično zauzimanje javnog puta. Ujedno je tužitelju naloženo da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.930,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za otklanjanjem prepreka na javnom putu u R. na dijelu gdje se predmetni javni put nalazi na kč. br. 833 i kč. br. 834 K.O. R., te da se tužitelj ubuduće kloni takvog ili sličnog zauzimanja dijela tog javnog puta.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je tuženik vlasnik čestica kč. br. 833 i 834 K.O. R.,

 

- da su kč. br. 833 i kč. br. 834 K.O. R. smještene neposredno uz javni put kč. br. 20496/1 K.O. R. čitavom dužinom te su navedene čestice tuženika ograđene prema javnom putu izgrađenim betonskim zidom,

 

- da je javni put bio zapušten i devastiran te se prolazilo kolnim putem preko čk. br. 833 i 834 K.O. R.,

 

- da tuženik izgradnjom zida nije suzio javni put na kč. br. 20496/1 K.O. R..

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev zaključivši da su u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao navode po preinačenoj tužbi a niti je precizirao tužbeni zahtjev s obzirom na činjenicu da kč. br. 833 i kč. br. 834 K.O. R. nisu evidentirane kao javni put već su već su uknjižene kao vlasništvo tuženika koji je navedene čestice ogradio na temelju ovlaštenja iz čl. 112. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“, broj 91/96).

 

Tužitelj u reviziji kao revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da su prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP revident ukazuje kako se razlog u bitnom svodi na to da postoji proturječnost  između izreke presuda kojima je odbijen tužbeni zahtjev (a koji se odnosi na dio sadašnje kč. br. 1900 K.O. R.) i obrazloženja tih presuda, a koje se za razliku od izreke odnose na sasvim drugu nekretninu, a  potom ukazuje na povredu odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP te ističe da je prekoračen tužbeni zahtjev jer se nije odlučivalo o stvarnom predmetu tužbenog zahtjeva.

 

Suprotno navodima tužitelja u reviziji, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer odluke sadrže jasne i razumljive razloge koji se mogu ispitati i koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika u spisu, stoga nema proturječnosti između sadržaja odluka i stanja spisa, odnosno sadržaja zapisnika. Uzimajući u obzir navedeno, nema proturječnosti niti između obrazloženja i izreke presude, a kako presuda nije proturječna niti sadržava takve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati ovaj revizijski prigovor nije utemeljen. Također sudovi nisu počinili niti navedenu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer u smislu navedene odredbe tužbeni zahtjev je prekoračen kad je odlučeno o nečem drugom, a ne o onom što je traženo, kao i kad je dosuđeno više od onoga što je traženo (čl. 369. st. 4. i 5. ZPP). Međutim, nije riječ o prekoračenju tužbenog zahtjeva kad sud o zahtjevu odluči time da prethodno navodi kronologiju tijeka postupka i osvrne se na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev obzirom da je tužitelj tek na posljednjem ročištu preinačio tužbeni zahtjev i na istom nije predložio niti jedan dokaz kojima bi potkrijepio nove tvrdnje prema kojima je tužba preinačena.

 

Osim toga, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa zbog svega navedenog ukupno nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. U revizijskoj fazi postupka, sporno je da li je u konkretnom slučaju dokazana tvrdnja tužitelja da je tuženik suzio javni put koji je u dijelu položen na kč. br. 833 i kč. br. 834 K.O. R..

 

Prema odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

U konkretnom slučaju teret dokazivanja da javni put prolazi u dijelu katastarskim česticama br. 833 i br. 834 K.O. R. koje graniče sa kč. br. 20496/1 K.O. R. je na tužitelju, koji je trebao predložiti i dokaze kojima potkrjepljuje takve svoje navode. Obzirom da tijekom postupka tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje te nije predlagao izvođenje dokaza u svrhu dokazivanja navoda po preinačenom zahtjevu, to su pravilno odlučili nižestupanjski sudovi kada su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Obzirom na navedeno, temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tužitelja jer nisu ostvareni revizijski razlozi a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 21. svibnja 2014.