Broj: Revt 324/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz Nj., L., koga zastupa punomoćnik O. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. d.d. u stečaju, Z., koga zastupa punomoćnica S. B. D., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5629/06-6 od 8. lipnja 2010., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4638/00 od 2. ožujka 2006. i protiv dijela rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5629/06-6 od 8. lipnja 2010., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4638/00 od 2. ožujka 2006, u sjednici održanoj dana 21. svibnja 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja protiv presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je tužitelj I. R. vlasnik nekretnine u Z., upisane kao k.č.br. 67/1, zk. ul. 3861 k.o. T., u naravi 33 zgrade i dvorište u Z., površine 97.425,00 m2, pa se tuženiku nalaže tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda, te se tuženiku Z. d.d. nalaže istu nekretninu predati u posjed tužitelju, oslobođenu od stari i osoba u roku 8 dana od dana primitka presude.

 

              Utvrđuje se da je tužitelj I. R. hipotekarni razlučni vjerovnik na nekretnini u Z., upisanoj kao k.č.br. 67/i, zk.ul. 3861 k.o. T., u naravi 33 zgrade i dvorište u Z., površine 97.425,00 m2 za iznos od 27.700.000,00 kn pa se tuženiku nalaže tužitelju izdati ispravu podobnu za upis tužiteljeva založnog prava na navedenoj nekretnini, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda." (toč. I. izreke)."

 

              Ujedno je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.714.110,00 kn (toč. II. izreke).

 

              Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              " I. Prijedlog tužitelja za delegaciju mjesno nadležnog drugog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj se odbija.

 

              II. Prijedlog tužitelja dopustiti sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženog se odbija.

 

              III. Prijedlog tužitelja prekinuti ovaj postupak u smislu čl. 213. st. 1. u vezi čl. 12. ZPP-a se odbija."

 

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke.

 

              Drugostupanjskim rješenjem uvažena je žalba tužitelja, ukinuta je prvostupanjska presuda u toč. II. izreke (odluka o troškovima postupka) i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (toč. I. izreke); odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje (toč. II. izreke) te je odlučeno da će se o tuženikovom zahtjevu za naknadu troška odgovora na žalbu odlučiti u konačnoj odluci o troškovima postupka (toč. III. izreke).

 

              Protiv drugostupanjske presude i protiv drugostupanjskog rješenja u toč. II. i III. izreke tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

              Revizija protiv rješenja je nedopuštena, a revizija protiv presude je neosnovana.

 

              U odnosu na reviziju protiv rješenja:

 

              Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

 

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za delegaciju mjesne nadležnosti,  odbijen je prijedlog tužitelja "da se dopusti sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika" te je odbijen i prijedlog za prekid postupka.

 

              Ni jednim od navedenih rješenja postupak se pravomoćno ne završava, te revizija protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena navedena rješenja, sukladno odredbi čl. 400. st. 1. ZPP, nije dopuštena.

 

              Ni rješenje drugostupanjskog suda kojim se određuje da će se o troškovima odgovora na žalbu odlučiti u konačnoj odluci o troškovima postupka nije rješenje kojim se postupak pravomoćno završava.

 

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. i 3. u vezi čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja protiv rješenja odbaciti kao nedopuštenu.

 

              U odnosu na reviziju protiv presude:

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretninama pobliže navedenim u izreci presude te zahtjev za izdavanje tabularne isprave za upis tog prava, kao i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje da je tužitelj hipotekarni razlučni vjerovnik na navedenoj nekretnini s pravom zahtijevati izdavanje isprave podobne za upis založnog prava.

 

              Nižestupanjski sudovi odbili su oba istaknuta zahtjeva u bitnom pošavši od utvrđenja da tužitelj nije dokazao pravo vlasništva svog prednika, odnosno da nije dokazao postojanje pravnog posla za prijenos založnog prava, dakle, da nije dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva, odnosno prava zaloga na temelju pravnog posla.

 

              Prema odredbi čl. 392.a. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              U odnosu na presudu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj  temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi presude suprotni ispravama sadržanim u predmetu.

 

              Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje nižestupanjskih presuda u kojem se navodi da tužitelj nije dokazao pravo vlasništva svojeg prednika, odnosno titulus za stjecanje založnog prava, o odlučnim činjenicama nije u suprotnosti sa sadržajem isprava priloženih spisu, posebno sadržaju zemljišne knjige o postojanju plombe pod brojem Z-32272/97 i njenom sadržaju.

 

              Naime, neovisno o svojevremeno zabilježenoj plombi pod brojem Z-32272/97 povodom prijedloga K. d.d. V. za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.k. ul. br. 3861 k.o. T., a na temelju Sporazuma sklopljenog između Z. d.d. i K. d.d. V. od 27. kolovoza 1997., nakon što je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-6436/2000 od 13. srpnja 2005. (list 324 do 328) određeno brisanje uknjižbe prava vlasništva određene rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj Z-32272/97 od 12. siječnja 2004. u korist K. d.d. V., te je utvrđeno da je navedeni Sporazum bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi, pravilan je i u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao pravo vlasništva svog prednika.

 

              Budući da nije nađena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba paničnog postupka.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava temelji na tvrdnji o povredi načela povjerenja u zemljišne knjige propisanom čl. 8. st. 3. ZZK, jer da je njegov prednik K. d.d. V., u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1998., bio upisan u zemljišnoj knjizi.

 

Navedeni revizijski razlozi su neodlučni jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi ni iz činjenica navedenih u tužbi.

 

Naime, u konkretnom slučaju radi se o stjecanju prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla. Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZV) vlasništvo na nekretninama se stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Dakle, kod stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla potrebno je da osim titulusa – valjane pravne osnove, postoji i modus – a to je upravo upis u zemljišnu knjigu. Kupac koji je sklopio valjani ugovor o prodaji nekretnine ne stječe samim time vlasništvo nekretnine ako se nije upisao u zemljišne knjige, pa sve do tog upisa ne može zahtijevati da ga se kao kupca utvrdi vlasnikom nekretnine.

 

Nije sporno da se tužitelj nije upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik, pa već ni iz samih navoda tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva.

 

Tužitelj ni ne tvrdi da je tuženik bio s njim u obveznom odnosu, a niti da je tuženik pravni slijednik K. d.d. V., kao prodavatelja sporne nekretnine, pa je u odnosu na tuženika neosnovan i obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave kao ugovorne obveze.

 

Nižestupanjski sudovi ocijenili su neosnovanim i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje da je tužitelj hipotekarni razlučni vjerovnik na nekretnini upisanoj u z.k.ul. br. 3861 k.o. T. i to kčbr. 67/1 za iznos od 27.700.000,00 kn, te zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave za upis tužiteljevog založnog prava na navedenoj nekretnini.

 

Prema odredbi čl. 309. st. 1. ZV dobrovoljno ugovorno založno pravo na  nekretnini (dobrovoljno založno pravo) i na pravu izjednačenom s nekretninom stječe vjerovnik uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, ako zakonom nije što drugo određeno. Založno pravo se može otuđiti i naslijediti samo zajedno s tražbinom koju osigurava (čl. 303. st. 1. ZV).

 

Ugovorom od 23. rujna 1998. K. d.d. V., kao prodavatelj, tužitelju otuđio je pravo vlasništva nekretnine upisane u z. k. ul. 3861 k.o. V., a ne pravo zaloga, pa suprotno tvrdnji revidenta, on nema ni pravnu osnovu stjecanja. Tužitelj ni ne tvrdi da bi došlo do uknjižbe prava zaloga, kao načina stjecanja toga prava.

 

Slijedom iznesenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, kada su, ne našavši dokazanim da su ispunjene pretpostavke za stjecanje dobrovoljnog ugovornog založnog prava u smislu čl. 309. ZV, odbili i eventualno kumulirani zahtjev.

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu, 21. svibnja 2014.