Poslovni broj: Gž R-133/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-133/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Borisu Mimica, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari: I. tužiteljice N. O. iz Z., OIB: ..., II. tužiteljice M. G. iz Z., OIB: ..., III. tužitelja D. M. iz Z., OIB: ..., IV. tužiteljice M. M. iz Z., OIB: ..., V. tužitelja M. M. iz Z., OIB: ..., i VI. tužiteljice S. K. iz Z., OIB:  ..., svi zastupani po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1051/19-32 od 13. prosinca 2019., 8. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1051/19-32 od 13. prosinca 2019.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: ..., platiti I tužiteljici N. O. iz Z., OIB: ..., iznos od 18.978,69 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim na iznose od:

- 3.179,97 kn od 01.01.2014. do isplate,

- 3.030,32 kn od 01.01.2015. do isplate,

- 3.030,32 kn od 01.01.2016. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2017. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2018. do isplate,

- 3.684,00 kn od 01.01.2019. do isplate, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: ..., platiti II tužiteljici M. G. iz Z., OIB: ..., iznos od 15.798,72 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim na iznose od:

- 3.030,32 kn od 01.01.2015. do isplate,

- 3.030,32 kn od 01.01.2016. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2017. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2018. do isplate,

- 3.684,00 kn od 01.01.2019. do isplate, u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: ..., platiti III tužitelju D. M. iz Z., OIB: ..., iznos od 15.798,72 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim na iznose od:

- 3.030,32 kn od 01.01.2015. do isplate,

- 3.030,32 kn od 01.01.2016. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2017. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2018. do isplate,

- 3.684,00 kn od 01.01.2019. do isplate, u roku od 15 dana.

 

IV Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: ..., platiti IV tužiteljici M. M. iz Z., OIB: ..., iznos od 15.798,72 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim na iznose od:

- 3.030,32 kn od 01.01.2015. do isplate,

- 3.030,32 kn od 01.01.2016. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2017. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2018. do isplate,

- 3.684,00 kn od 01.01.2019. do isplate, u roku od 15 dana.

 

V Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: ..., platiti V tužitelju M. M. iz Z., OIB: .., iznos od 15.798,72 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim na iznose od:

- 3.030,32 kn od 01.01.2015. do isplate,

- 3.030,32 kn od 01.01.2016. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2017. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2018. do isplate,

- 3.684,00 kn od 01.01.2019. do isplate, u roku od 15 dana.

 

VI Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: ..., platiti VI tužiteljici S. K. iz Z., OIB: ..., iznos od 15.798,72 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim na iznose od:

- 3.030,32 kn od 01.01.2015. do isplate,

- 3.030,32 kn od 01.01.2016. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2017. do isplate,

- 3.027,04 kn od 01.01.2018. do isplate,

- 3.684,00 kn od 01.01.2019. do isplate, u roku od 15 dana.

 

VII Nalaže se tuženiku naknaditi I tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna, a II-VI tužiteljima svakom iznos od 5.312,50 kuna, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

Protiv te presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbenih navoda i predlažu odbiti žalbu tužene i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade radi nabavke građanskih odijela za 2013, 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

 

Među strankama nije sporno da su tužitelji zaposleni kod tuženika u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. i to:

 

- tužiteljica N. O. u Službi bioloških i kontaktnih vještačenja, na radnom mjestu samostalni vještak za biološka vještačenja;

-tužiteljica M. G. u Službi traseoloških vještačenja, na radnom mjestu samostalni vještak za tehnička vještačenja;

-tužitelj D. M. u Službi kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, na radnom mjestu samostalni vještak za rukopise i dokumente;

-tužiteljica M. M. u Službi daktiloskopije i identifikacije, na radnom mjestu kriminalistički tehničar za daktiloskopiju i identifikaciju;

-tužitelj M. M. u Službi traseoloških vještačenja, na radnom mjestu vještak za balistička i mehanoskopska vještačenja;

-tužiteljica S. K. u Službi traseoloških vještačenja, na radnom mjestu vještak za balistička i mehanoskopska vještačenja, te da u spornom razdoblju (2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godina) tuženik nije tužiteljima isplatio naknade za nabavu građanskih odjela. Također valja reći da je među strankama nesporna visina tužbenog zahtjeva.

 

Sud prvog stupnja utvrdio je da poslovi radnog mjesta "vještak za biološka vještačenja“., „vještak za tehnička vještačenja".,“vještak za rukopise i dokumente“.,  „vještak za balistička i mehanoskopska vještačenja„ ., te “ kriminalistički tehničar za daktiloskopiju i identifikaciju „ predstavljaju poslove s policijskim ovlastima jer iz članka 13. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09, 92/14) proizlazi da su policijske ovlasti između ostalog i prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka te pregled dokumentacije, a tužitelji u okviru poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova tog radnog mjesta, procjenjuju, koriste, obrađuje i pohranjuje podatke te sudjeluje na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela.

 

U žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova zahtjeva tužitelja, odnosno je li tužena u obvezi tužiteljima isplatiti naknadu za građansko odijelo, uzimajući u obzir da je i nadalje sporno jesu li tužitelji u okviru svojega posla obavljali policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

 

Valja navesti da ovaj sud nije posebno cijenio odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Zagrebu na koju se poziva tužena u kojem postupku je odbijen zahtjev za priznavanje prava za građansko odijelo za 2011. godinu, a sve iz razloga jer je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za isplatu naknade radi nabavke građanskog odijela za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu.

 

Tužena u bitnome ističe da tužitelji nisu obavljali one policijske poslove koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti pa stoga smatra da tužitelji ne ispunjavaju uvjete iz odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) i čl. 3. st. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

 

Sukladno odredbi čl. 28. st. 4. Zakona o policiji pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti, dok su prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ti poslovi zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira, te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, postupanje prema strancima, nadzor državne granice, zaštita zračnog i pomorskog prometa, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom. Sukladno čl. 13. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima su policijske ovlasti prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, prikupljanje obavijesti od građana, pozivanje, dovođenje, privođenje, traganje, davanje upozorenja, zaprimanje prijava, podnošenje kaznenih prijava i izviješća, pregled dokumentacije i dr.

 

Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su tužitelji kao policijski službenici (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima) obavljali policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer su obavljali posao sukladno ovlastima koje propisuje zakon. Tužitelji tijekom obavljanja poslova zadužuju službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo sukladno čl. 28. st. 1. Zakona o policiji, te po potrebi mogu primijeniti sredstva prisile jednako kao i policajac u odori. Nadalje, sukladno čl. 15. st. 1. Zakon o policiji policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ovoga Zakona.

 

Isto tako, činjenica što su tužitelji zadužili zaštitnu odjeću i obuću nije od utjecaja na pravo na građansko odijelo, a sve iz razloga što se policijski poslovi obavljaju ili u službenoj odori ili u građanskom odijelu.

 

Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je utvrdio da u utuženom razdoblju tužena za tužitelje nije osigurala službenu odoru ili građansko odijelo, već su poslove svog radnog mjesta obavljali isključivo u vlastitom građanskom odijelu pa je stoga pravilno utvrđenje suda da im primjenom čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11, u daljnjem tekstu: Pravilnik) pripada pravo na nabavku građanskog odijela. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo te je donio pravilnu odluku da tužiteljima pripada naknada za građansko odijelo u razdoblju od 2013. do 2018. godine.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju čl. 154. st. 1.ZPP.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 8. svibnja 2020.