Broj: Gž-1531/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

            Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Marine Tante predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ante Milovca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. Č. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. Z., zastupanog po zakonskom zastupniku gradonačelniku, a ovaj po punomoćniku D. T., dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2261/10 od 21. ožujka 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2014. godine,

p r e s u d i o   j e

            Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja L. Č. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2261/10 od 21. ožujka 2014. godine.

Obrazloženje

            Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

            „Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

            Utvrđuje se da je tužitelj L. Č. iz Z., OIB:…, stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. k.o. Z., ukupne površine 403 m2 (kuća 97 m2 i dvorište 306 m2 ) i čest. zem. k.o. Z., drvarnica površine 11 m2 , sve prema skici sudskog očevida dipl. ing. geod. F. V. od 25. travnja 2012. godine i dopuni skice sudskog očevida od 23. srpnja 2013. g . te Nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke dipl. ing. grad. M. K. iz svibnja 2013. godine, odnosno Dopuni nalaza istog vještaka iz srpnja 2013. godine, slijedom čega je ovlašten tužitelj da temeljem ove presude suda, a nakon njezine pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zemljišne knjige Općinskog suda Zadar, a sve u roku od 15 dana.“

            Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

            „Odbija se zahtjev tuženika G. Z. za naknadom troška u vidu sudskih pristojbi, kao neosnovan.“

Protiv presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U žalbi ističe da je predmet Ugovora broj 4297 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zapravo stambena zgrada izgrađena na čest. k.o. Z. te je po tom Ugovoru tužitelj stekao i drvarnicu koja je identifikacijom na licu mjesta označena kao čest. k.o. Z. pa je na taj način tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i zajedničkih dijelova i uređaja zgrada, a kako se u naravi radi o samostojećoj zgradi to je da je interpretacijom Ugovora o prodaji i primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj vlasnik i onog dijela pripadajućeg zemljišta koje je nužno za redovnu uporabu zgrade. Ovo stajalište da je izraženo u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1714/10 od 10. lipnja 2010. godine. U ovakvoj pravnoj situaciji da dolazi u obzir primjena instituta jedinstva nekretnine iz čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te se ne radi o drugim i tuđim dijelovima zemljišta već isključivo o jednoj nekretnini i jednom zemljišnoknjižnom tijelu. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka M. K. iz svibnja 2013. godine proizlazi da se radi o stambenom objektu s nalazećom septičkom jamom, betonskom površinom te dva parkirna mjesta koji dio je, po mišljenju tužitelja, neraskidivo vezan s prijepornim nekretninama. Vještak je decidirao da se radi o stambenoj zgradi te spremištu koje se pogrešno interpretira kao garaža i koje mora imati pristupnu vezu tj. put. Tužitelj da je na toj kući upisan kao vlasnik te je taj dio nekretnine vezan neodvojivo s nekretninom koja je predmet tužbenog zahtjeva. Da nije on taj koji je odredio o kojoj se površini radi te da li je ista isključivo potrebna za redovnu uporabu zgrade već da je to naveo vještak građevinske struke. Ukazuje na odredbu čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Na žalbu nije odgovoreno.   

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08,  57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP) jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni pa se ista odluka može ispitati.

            Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st . 2. istog Zakona.    

Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. k.o. Z. ukupne površine 403 m2 i čest. k.o. Z. u naravi drvarnica površine 11 m2 sve sukladno skici sudskog očevida dipl. ing. geod. F. V. od 25. travnja 2012. godine, dopuni iste skice od 23. srpnja 2013. godine te nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke dipl. ing. grad. M. K. iz svibnja 2013. godine te dopuni istog iz srpnja 2013. godine slijedom  čega je ovlašten tužitelj temeljem presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva ovih nekretnina u svoje ime i u svoju korist.

Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 4297 od 5. svibnja 1995. godine (list spisa 6 do 8) sukladno rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Zs-1201/95 od 26. svibnja 1998. godine (list spisa 12) upisan kao vlasnik stana u Z., površine 77,32 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te drvarnice, koji se nalazi na visokom prizemlju ulaz 14, u zgradi izgrađenoj na čest. k.o. Z.. Da bi tome bilo tako proizlazi i iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka od 14. veljače 2012. godine (list spisa 24).

Odredbom čl. 1. st . 1. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (Narodne novine, broj 60/10 – dalje Pravilnik) propisano je da se istim uređuje postupak povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige (u daljnjem tekstu: postupak povezivanja).

Postupak povezivanja iz čl. 1. Pravilnika može pokrenuti i bilo koji od suvlasnika nekretnine na kojoj postoji vlasništvo posebnih dijelova nekretnine pri čemu je u takvom slučaju upravitelj dužan sudjelovati u postupku prema odredbama Pravilnika (čl. 2. st . 2. Pravilnika).

Dakle, kraj činjenice da bi bila riječ o stanu koji je otkupljen temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02) te kraj činjenice da je tužitelj upisan u knjigu položenih ugovora temeljem te pravne osnove, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pogledu čest. k.o. Z. tužitelj izabrao pogrešan put pravne zaštite jer se ovo pitanje rješava u zemljišnoknjižnom postupku sukladno odredbama gore navedenog Pravilnika.

Upravo cilj postupka predviđenog Pravilnikom je da se putem povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige ostvari načelo pravnog jedinstva nekretnine iz čl. 9. st . 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 i 143/12 - dalje ZVDSP), kao i utvrđivanje zemljišta koje je potrebno za redovnu uporabu zgrade a na što ukazuje odredba čl. 3. toč. 1. Pravilnika kada propisuje da se prilikom podnošenja prijedloga prilaže dokaz da je utvrđena građevinska čestica (npr.: građevinska dozvola, rješenje o utvrđivanju zemljišta nužnom za redovitu uporabu građevine) te iz čl. 3. toč. 4. Pravilnika geodetski elaborat ako je katastarska čestica kao građevna čestica formirana u katastru, a promjena nije provedena u zemljišnoj knjizi.      

Pored toga, ističe se da je predmet Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 4297 samo čest. k.o. Z. a ne i čest. k.o. Z..

Iako iz priložne povijesti posjedovanja za čest. k.o. Z. proizlazi da je ista formirana 1999. godine od dijela čest. k.o. Z. po stajalištu ovog drugostupanjskog suda tužitelj nije u smislu odredbe čl. 219. st . 1. ZPP dokazao svoju tužbenu tezu da bi i na ovoj nekretnini pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva stekao temeljem Ugovora broj 4297 od 5. svibnja 1995. godine.

Ukoliko je tužitelj na takav način stekao valjanu pravnu osnovu i u odnosu na čest. k.o. Z. isti se kao i u pogledu čest. k.o. Z. upućuje na gore navedeni Pravilnik.

Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st . 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

Odluka o troškovima žalbenog postupka je izostala budući da zahtjev za naknadnom istog nije ni postavljen.                                             

            Prvostupanjsko rješenje koje nije pobijano žalbom ostaje neizmijenjeno.

U Zadru, 27. svibnja 2014. godine